I Kr-238/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-238/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Milana Gudelja, kao članova vijeća i tajnice u odjelu Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1., 2. i 4. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Karlovcu od 21. rujna 2001. godine, br. K-56/99. (Kv-96/01.), u sjednici održanoj dana 30. siječnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev os. M.K., za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kaznenoj sankciji pravomoćna presuda Županijskog suda u Karlovcu od 13. veljače 2001. godine, br. Kž-316/00., kojom je u odluci o kaznenoj sankciji preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 18. studenog 1999. godine, br. K-56/99., preinačena presudom, te se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci izrečena tom presudom os. M.K. za kazneno djelo iz čl. 271. st. 4. KZ,

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na način da mu se za to kazneno djelo izriče kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci i na temelju čl. 67. st. 2. i 5. Kaznenog zakona primjenjuje uvjetna osuda, tako da se izvršenje izrečene kazne odgađa na vrijeme od 3 (tri) godine, pod uvjetom da osuđenik u navedenom roku ne počini novo kazneno djelo.

Obrazloženje

Uvodno citiranom presudom os. M.K. osuđen je zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1., 2. i 4. KZ na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Prema podacima u spisu osuđenik nije stupio na izdržavanje kazne.

U zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđenik ističe da je njegova supruga S.K. doživjela prometnu nesreću kojom prilikom je zadobila teške tjelesne ozljede, a posljedica tih ozljeda je glavobolja, nestabilnost, zaboravljivost, vrtoglavica, te šum u oba uha, tako da je dugo bila na bolovanju i liječenju, a još uvijek je pod liječničkom kontrolom, bila je jedno vrijeme nezaposlena, a sada se zaposlila na određeno vrijeme u poduzeću D. gdje prima plaću od 1.570,35 kn, a za vrijeme dok je ona bila bez posla optuženik je svojom plaćom uzdržavao cijelu obitelj, s tim da osim plaća nemaju nikakvi drugi izvor prihoda, sudionik je Domovinskog rata, učesnik akcije "Oluja" 1994. i 1995. godine, zašto je dobio i Pohvalu od zapovjedništva Zbornog područja G., živi odvojeno od roditelja, ali se o njima brine, otac i majka su mu umirovljenici, a brine se i o stricu i baki koja je teško bolesna i potpuno nepokretna, pa bi odlaskom na izdržavanje kazne njegova obitelj, a osobito dvoje malodobne djece, blizanaca rođenih 8. ožujka 1991. godine, nastupila teška situacija sa nesagledivim posljedicama.

Uz zahtjev optuženik je priložio: Pohvalu zapovjedništva Zbornog područja Gospić, potvrdu Ministarstva obrane od 4. ožujka 1996. godine, neurološki nalaz za suprugu osuđenika S.K., povijest bolesti za suprugu osuđenika, te ostalu medicinsku dokumentaciju Opće bolnice P., otpusna pisma za K.A., te ostalu medicinsku dokumentaciju za baku osuđenika, potvrdu o visini plaće supruge, uvjerenje da nije vlasnik nikakvih nekretnina, rodni list za djecu K.D. i D. i evidencijski list za suprugu osuđenika K.S.

Sud prvog stupnja, dostavljajući zahtjev, predložio je da se zahtjev ne prihvati, a negativnog je i mišljenja Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev je osnovan.

Prilikom odluke o kaznenoj sankciji, sud prvog stupnja osuđeniku je cijenio kao olakšavajuće mlađu životnu dob, neosuđivanost, činjenicu da je oženjen i otac dvoje malodobne djece, da je izrazio kajanje zbog počinjenog djela, da se radi o počinjenju djela sa blažim oblikom krivnje, te da je pokazo brigu za oštećenika na način da je kontaktirao bolnicu i raspitivao se o njegovom zdravlju, dok mu je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir da je kršeći prometne propise ugrozio pješaka koji je najnezaštićeniji i najugroženiji sudionik u prometu, dok je sud drugoga stupnja optuženiku kao dodatnu otegotnu okolnost uzeo činjenicu da su ova kaznena djela u stalnom porastu, te težinu kaznenog djela i posljedice radi čega je i preinačio prvostupanjsku presudu, te optuženiku umjesto uvjetne osude, koja je izrečena po prvostupanjskom sudu, izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Međutim, obiteljske prilike optuženika, koje su se znatno pogoršale, zdravstveni problemi njegove supruge, njegova briga o starijim članovima obitelji, te Pohvala za učešće u Domovinskom ratu, doista su nove okolnosti, koje po svom značenju, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, predstavljaju takve okolnosti, koje bi, zajedno s već utvrđenim olakotnim okolnostima na strani optuženika da su bile poznate u vrijeme izricanja presude, očito dovele do blaže osude.

Stoga je osuđeniku primijenjena uvjetna osuda, jer ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da će se u datim okolnostima i samom prijetnjom uz izvršenje kazne moći na osuđenika u dovoljnoj mjeri utjecati da više ne čini takva ili slična kaznena djela.

Kako je osuđenik u svom zahtjevu istakao okolnosti temeljem kojih je izrečena kazna može izvanredno ublažiti, trebalo je na temelju čl. 414. i čl. 416. st. 6. ZKP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 30. siječnja 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.