Gzp-84/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 84/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja B. Š. iz S., …, zastupanog po punomoćniku N. J., odvjetniku u S., …, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 14. siječnja 2008., dana 27. listopada 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski građanski sud u Zagrebu, dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Pn-859/09 (prije pod poslovnim brojem Pn-5186/91) u roku od 5 (pet) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju B. Š. iz S., …, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 13.500,00 kn (trinaesttisućapetstokuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 14. siječnja 2009. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 i 113/08 dalje u tekstu: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka vođenog kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-5186/91 (sada pod poslovnim brojem Pn-859/09), koji se, u vrijeme podnošenja zahtjeva nalazio kod Županijskog suda u Zagrebu.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-859/09 (prije pod poslovnim brojem P-5186/91), telefonske provjere ovog suda kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu i očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. ožujka 2009., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01-dalje: Ustav):

- ovdje predlagatelj je kao tužitelj 30. prosinca 1991. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Poduzeća „H. ceste“ Z., radi naknade materijalne štete na vozilu te je predmet zaveden pod poslovnim brojem Pn-5186/91;

- na ročištu održanom 19. veljače 1992. tuženik je dao odgovor na tužbu ističući prigovor litispedencije te je raspravnim rješenjem sud odredio tužitelju rok od osam dana za očitovanje, po čemu je postupljeno;

- sud je održao ročište 9. lipnja 1992. na koje nije pristupio tužitelj, kao što nije pristupio niti na ročište od 21. listopada 1992. kada je povodom prijedloga tuženika raspravnim rješenjem utvrđeno da je nastupilo mirovanje postupka;

- protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, podredno žalbu 11. studenoga 1992. nakon čega je 11. siječnja 1993. održano ročište na kojem je sud udovoljio prijedlogu tužitelja i odredio mu rok od 10 dana za dopunu prijedloga za povrat u prijašnje stanje, po čemu je postupljeno;

- na ročištu održanom 19. travnja 1993. prihvaćen je prijedlog za povrat u prijašnje stanje te je stavljeno van snage rješenje kojim je utvrđeno da je nastupilo mirovanje postupka;

- 17. svibnja 1993. zaprimljen je u spis podnesak tužitelja s dodatnom dokumentacijom, a ročište od 8. lipnja 1993. je odgođeno zbog bolesti suca;

- nakon ročišta održanog 8. rujna 1993. sud je uputio Općinskom sudu u Splitu zamolnicu za saslušanje tužitelja, po čemu je postupljeno te je zapisnik o saslušanju tužitelja dostavljen u spis 4. veljače 1992;

- na ročištu održanom 14. travnja 1994. sud je odredio provođenje vještačenja po vještaku Milanu Čoviću ing. koji je saslušan na ročištu održanom 23. lipnja 1994. kada je sud povodom prijedloga tuženika odredio pozvati C. osiguranje kao umješača na strani tuženika;

- ročište od 6. rujna 1994. odgođeno je povodom prijedloga umješača, koji je 13. rujna 1994. dostavio u spis podnesak;

- dopisima od 26. rujna 1994. zatražena je od Općinskog suda u Splitu dostava parničnog spisa poslovni broj P-1622/92 radi uvida, pa kako nije postupljeno po tom traženju sud je odgodio ročište od 4. listopada 1994. i ponovio isto traženje dopisima od 5. ožujka 1997., 17. listopada 1997., 28. lipnja 1999., po čemu je postupljeno 9. srpnja 1999;

- 1. rujna 1999. i 27. listopada 1999. zaprimljeni su u spis podnesci umješača kojim se očitovao na dotadašnji tijek postupka, a ročište od 24. studenoga 1999. odgođeno je povodom prijedloga tužitelja;

- zbog nedolaska stranaka na ročište od 8. svibnja 2003. sud je rješenjem utvrdio da je nastupilo mirovanje postupka;

- podneskom od 4. rujna 2003. kojim je predložen nastavak postupka tužitelj je preinačio tužbu na način da je umjesto dotadašnjeg tuženika naveo kao tuženike njegove pravne slijednike i to kao I-tuženika „H. autoceste“ d.o.o. Z. i kao II-tuženika „H. ceste“ d.o.o;

- podneskom od 10. ožujka 2004. tužitelj je požurivao postupanje suda, nakon čega je na ročištu održanom 7. travnja 2004. I-tuženik dao odgovor na tužbu, a sud je tužitelju odredio rok od 15 dana za dostavu dokumentacije potrebne za presuđenje, po čemu je postupljeno 27. rujna 2004;

- na ročištu održanom 16. studenoga 2005. zaprimljen je podnesak I-tuženika s dokumentacijom te je sud udovoljio prijedlogu tužitelja i odredio mu rok od 15 dana za dostavu očitovanja na navedeni podnesak i iznesene prigovore II-tuženika;

- 1. ožujka 2006. zaprimljen je podnesak umješača, a rješenjem od 14. ožujka 2006. pozvan je tužitelj da udovolji raspravnom rješenju od 16. studenoga 2005. po čemu je postupljeno 4. rujna 2006. kada je u spis zaprimljen podnesak tužitelja kojim je obavijestio sud da povlači tužbu u odnosu na I-tuženika;

- na ročištu održanom 12. rujna 2006. rješenjem je utvrđeno da je tužba u odnosu na I- tuženika povučena, a tužitelju je sud odredio rok od 15 dana da dostavi u spis pisano očitovanje na iznesene prigovore tuženika i umješača, po čemu je postupljeno 20. rujna 2006;

- na ročištu održanom 21. studenoga 2006. zaključena je glavna rasprava, a na ročištu održanom 6. prosinca 2006. donesena je i objavljena presuda poslovni broj Pn-5186/91 kojom je odbijen tužbeni zahtjev;

- protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu 20. ožujka 2007., a rješenjem od 23. travnja 2008. sud je odredio rok od osam dana tužitelju za dostavu punomoći, odnosno odobrenje za radnje koje su tijekom postupka poduzimane u njegovo ime po osobama koje su poimence navedene i to neposredno i po punomoćniku;

- zbog druge neuspjele dostave rješenja od 23. travnja 2008. sud je dopisom od 26. lipnja 2008. zatražio provjeru adrese za tužitelja putem terminala MUP-a, a 5. rujna 2008. zaprimljeno je izvješće o provjerenoj adresi tužitelja putem terminala MUP-a;

- dopisima od 23. rujna 2008. i 21. listopada 2008. zatražena je dostava podatka o adresi prebivališta za tužitelja od MUP-a, PP S., koja postaja je dopisom od 3. studenoga 2008. obavijestila sud da tužitelj ima prebivalište u S., …, pa mu je rješenje od 23. travnja 2008. dostavljeno na tu adresu;

- tužitelj je podneskom od 27. studenoga 2008. obavijestio sud da odobrava sve radnje poduzete po osobama navedenim u rješenju od 23. travnja 2008. te je ujedno dostavio i punomoć kojom je ovlastio za zastupanje punomoćnika N. J., odvjetnika u S.;

- cijeli spis je uz popratno izvješće od 4. prosinca 2008. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu radi donošenja odluke o žalbi tužitelja protiv presude od 6.prosinca 2006;

- rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžn-4089/08-2 od 20. siječnja 2009. ukinuta je presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5186/91 od 6. prosinca 2006. i predmet je vraćen tom sudu na ponovno suđenje;

- 21. travnja 2009. zaprimljen je u spis podnesak umješača sa dokumentacijom, nakon čega je održano ročište 11. rujna 2009. na kojem se raspravljalo o meritumu spora;

- podnesak tuženika zaprimljen je u spis 18. rujna 2009., a rješenjem suda od 14. listopada 2009. stranke su pozvane da izvrše uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1357/91 koji prileži predmetnom spisu;

- parnični postupak još nije dovršen.

Pravno relevantno razdoblje odlučno kod ocjene pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja.

Međutim, predlagatelj je kao tužitelj u parničnom predmetu podnio tužbu 30. prosinca 1991. pa u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenoga 1997. (od kada se primjenjuje Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji je stupio na snagu 5. studenoga 1997.- „Narodne novine“ Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99- ispr., 14/02) i traje do dana donošenja ove odluke 27. listopada 2009. Dakle, predmetni parnični postupak traje 11 (jedanaest) godina, 11 (jedanaest) mjeseci i 21 (dvadesetjedan) dan.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske Općinski građanski sud u Zagrebu nije bio ažuran i učinkovit, a što se naročito ogleda u trogodišnjem zastoju u razdoblju od ročišta održanog 24. studenoga 1999. do ročišta održanog 8. svibnja 2003. te u činjenici da je prvostupanjska presuda donesena nakon gotovo petnaest godina od podnošenja tužbe. Međutim, tom presudom postupak nije pravomoćno dovršen, jer je ista ukinuta drugostupanjskim rješenjem te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Iako je prvostupanjski sud poduzimao brojne radnje u postupku (održavao ročišta, saslušavao stranke, svjedoke i vještaka, pribavljao dokumentaciju potrebnu za presuđenje itd.) i iako je žalbeni stadij trajao samo nešto više od mjesec dana te okolnosti ne mogu opravdati trajanje cjelokupnog postupka, koji još nije dovršen. Opisanim postupanjem sudova nije udovoljeno načelu ekonomičnosti postupka iz odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 dalje u tekstu: ZPP)

Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je ukupnim trajanjem sudskog postupka i postupanjem nadležnog suda u pravno relevantnom razdoblju, povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Prema ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju nije riječ o činjenično i pravno složenom predmetu.

Predlagatelj je kao tužitelj u većoj mjeri doprinio trajanju postupka svojim ponašanjem i to nedolaskom na ročište zbog čega je nastupilo mirovanje postupka (članak 216. stavak 1. ZPP), zatim, dostavom očitovanja tek nakon proteka preko devet mjeseci od nalaganja suda (na ročištu održanom 16. studenoga 2005. i ponovno rješenjem od 14. ožujka 2006.) kojim mu je određen rok od 15 dana za dostavu tog očitovanja. Tužitelja su tijekom postupka zastupale osobe koje nisu imale ovlaštenje za zastupanje, pa ga je sud rješenjem pozvao da dostavi punomoć kojom je te osobe ovlastio za zastupanje, odnosno da dostavi odobrenje za radnje koje su te osobe poduzele. Tužitelj je udovoljio traženju suda, ali je otklanjanje tog propusta dodatno produljilo trajanje postupka.

Imajući na umu trajanje postupka i neekonomično postupanje suda ovaj sud ocjenjuje da je predlagateljev zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku osnovan. Visinu naknade u iznosu od 13.500,00 kn (trinaesttisućapetstokuna) je Vrhovni sud Republike Hrvatske odmjerio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, uz uvažavanje socijalnih i općepoznatih složenih i otežanih ukupnih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS, riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. listopada 2009.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.