Rev-956/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 956/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz Z., i M. D. iz Z., koje zastupa E. C., odvjetnik iz Z., protiv tuženika „E.“ d.d. M., P. Z., kojeg zastupa O.D. G. i P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2644/04-2 od 10. svibnja 2005. godine, kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-8478/99 i Pn-8575/99 od 5. travnja 2004., u sjednici održanoj dana 5. travnja 2006.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja M. D. odbija se kao neosnovana.

Revizija tužitelja T. M. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da s osnova naknade štete tužitelju T. M. plati iznos od 117.080,00 kn a tužitelju M. D. iznos od 503.840,00 kn i naknadi troškove postupka u iznosu od 99.839,00 kn i sve sa zakonskim zateznim kamatama od 5. travnja 2004. do isplate a po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate. Tužitelj T. M. odbijen je sa dijelom zahtjeva u iznosu od 75.000,00 kn a tužitelj M. D. sa dijelom zahtjeva u iznosu od 180.000,00 kn i oba tužitelja odbijena su sa dijelom zahtjeva kojim su tražili zakonske zatezne kamate na glavnicu od dana 31. prosinca 1999. do dana 5. travnja 2004.

Presudom suda drugog stupnja djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja i to na način da je tužitelj T. M. odbijen i sa dijelom zahtjeva u iznosu od 10.000,00 kn, a tužitelj M. D. i sa dijelom zahtjeva u iznosu od 70.000,00 kn dok je žalba tužitelja u cijelosti odbijena a žalba tuženika u ostalom dijelu odbijena.

Protiv dijela pravomoćne presude suda drugog stupnja kojim je odbijen zahtjev tužitelja T. M. u iznosu od 75.000,00 kn i tužitelja M. D. u iznosu od 230.000,00 kn, te protiv dijela presude kojim je odbijen zahtjev tužitelja za zatezne kamate od dana 31. prosinca 1999. do 5. travnja 2004. i odluke o troškovima postupka reviziju su izjavili tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da se pobijani dio presude preinači na način da se prihvati zahtjev tužitelja M. i u iznosu od 75.000,00 kn i tužitelja D. u iznosu od 230.000,00 kn sa zakonskim kamatama od 31. prosinca 1999. pa do 5. travnja 2004., te da se dosude cjelokupni troškovi postupka tužiteljima uključujući i trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija tužitelja T. M. nije dopuštena, a revizija tužitelja M. D. nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete i u revizijskoj fazi postupka sporna je visina štete, zakonska zatezna kamata za vrijeme od 31. prosinca 1999. do 5. travnja 2004. i troškovi postupka.

U predmetu spora glavna rasprava zaključena je dana 5. travnja 2004. i temeljem odredbe čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03) treba odlučivati po odredbama Zakona o parničnom postupku sa svim izmjenama i dopunama ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, dalje: ZPP).

Prvenstveno treba reći, da su tužitelji ustali tužbom s tim da je svaki od tužitelja istakao svoj zahtjev za naknadu štete koja je proizašla iz istog štetnog događaja, pa se po odredbi čl. 37. st. 2. ZPP radi o subjektivnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva i vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva a ne prema zbroju zahtjeva kako pogrešno vrijednost predmeta spora označavaju tužitelji.

Dakle, za tužitelja M. vrijednost predmeta spora je 75.000,00 kn, a za tužitelja D. 230.000,00 kn.

Temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kn.

Revizija tužitelja M. nije dopuštena, jer pobija dio drugostupanjske presude kojom je odbijen njegov zahtjev u iznosu od 75.000,00 kn i reviziju ovog tužitelja trebalo je odbaciti kao nedopuštenu, a po odredbi čl. 392. ZPP.

Na reviziju tužitelja M. D..

U postupku je utvrđeno, da je ovaj tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede radi kojih je trpio ukupno fizičke bolove oko pet mjeseci, da je pretrpio primarni, sekundarni i kasni strah, da je ostao naružen u jakom stupnju u predjelu noge i lica, te da su mu ostale trajne posljedice od zadobivenih ozljeda koje mu smanjuju životnu aktivnost u omjeru od 75%, a rođen je 1983. godine.

Niži sudovi dosudili su ovom tužitelju slijedeću štetu: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 30.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 20.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 340.000,00 kn i naruženosti iznos od 40.000,00 kn. Neosnovano prigovara visini dosuđene štete sa osnova straha kojeg je pretrpio i trpi i duševnih bolova radi smanjene životne aktivnosti i naruženosti, jer i ovaj sud smatra da dosuđeni iznosi po nižim sudovima predstavljaju pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO).

Nije osnovan ni prigovor ovog revidenta da mu na glavnicu pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana 31. prosinca 1999. iz razloga što je odlukom o spajanju spisa tuženik došao u zakašnjenje. To zato, jer odluka o spajanju spisa koju sud donosi u upravljanju postupkom ni na koji način ne utječe na dospjelost potraživanja tužitelja, odnosno na zakašnjenje tuženika da ispuni svoju obvezu.

Iako ovaj revident odluku o troškovima postupka pobija iz revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 154. st. 2. ZPP ovaj sud uzima da je revident u reviziji opisno istakao revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava i to zato, jer odlučivanje o naknadi parničnih troškova primjena je materijalnog prava bez obzira što su odredbe sadržane u procesnom zakonu. Neosnovano prigovara da je tuženik po načelu krivnje dužan revidentu naknaditi cjelokupne troškove postupka i to zato što je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva. To zato što nepriznavanjem osnovanosti tužbenog zahtjeva tuženik ne uzrokuje troškove svojom krivnjom (ili slučajem koji se njemu dogodio) u kojem slučaju bi po odredbi čl. 156. st. 1. ZPP bio dužan neovisno o ishodu parnice naknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovao svojom krivnjom ili slučajem koji se njemu dogodio.

Iz iznesenih razloga, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP reviziju M. D. trebalo je odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 5. travnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.