Gž Ovr-793/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-793/2018-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu ovog suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VIK d.o.o. S., OIB: …, protiv tuženika R. V. iz S., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1776/17 od dana 9. travnja 2018., dana 17. srpnja 2018.,

r i j e š i o j e

Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, preinačava se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1776/17 od dana 9. travnja 2018. na način da se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1776/2017-2 od dana 8. studenog 2017. te se tuženik oslobađa plaćanja sudske pristojbe za prigovor na rješenje o ovrsi u iznosu od 100,00 kuna.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženika izjavljen protiv rješenja o naplati pristojbe poslovni broj Povrv-1776/2017-2 od dana 8. studenog 2017.

Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio dopuštenu i pravodobnu žalbu, pobijajući isto zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14; dalje: ZPP).

Žalba je osnovana.

Iz stanja spisa proizlazi kako je prvostupanjski sud dana 8. studenog 2017. donio rješenje kojim je obvezao tuženika na plaćanje sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 kuna. Na spomenuto rješenje, tuženik je pravodobno uložio prigovor koji je rješenjem od dana 9. travnja 2018., odbijen kao neosnovan.

Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nalazi ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

U prigovoru kao i sada u žalbi tuženik ističe da je kao osoba koja je korisnik zajamčene minimalne naknade sukladno zakonskim odredbama oslobođen plaćanja sudskih pristojbi. kao dokaz svojih navoda prilaže uplatnicu CZSS-a S. (list 17 spisa).

Prvostupanjski sud je otklonio prigovor tuženika, smatrajući da u konkretnom predmetu nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 16. točka 9. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 i 125/11, 112/12, 157/13, 110/2015 dalje: ZSP).

Članak 16. točka 9. ZSP-a propisuje kako su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni korisnici socijalne skrbi koji primaju pomoć za uzdržavanje.

Člankom 21. stavak 1. alineja 1. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj: 157/2013, 152/2014, 99/2015, 52/2016, 16/2017, 130/2017; dalje: ZSS) određeno je kako su korisnici socijalne skrbi, između ostalog i samac i kućanstvo koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim radom, primitkom od imovine, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način. Nadalje članak 25. ZSS-a navodi kako su prava u sustavu socijalne skrbi temeljem ovoga Zakona zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja, pravo na troškove ogrjeva, naknada za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratne naknade, naknade u vezi s obrazovanjem, osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknada do zaposlenja, socijalne usluge te naknada za ugroženog kupca energenata. Sukladno članku 26. ZSS-a zajamčena minimalna naknada je pravo na novčani iznos kojim se osigurava zadovoljavanje osnovnih životnih potreba samca ili kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba.

Iz citiranih odredbi vidljivo je kako je zajamčena minimalna naknada jedno od prava u sustavu socijalne skrbi koje ostvaruju korisnici socijalne skrbi i predstavlja novčani iznos kojim se osigurava zadovoljavanje osnovnih životnih potreba samca ili kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba.

S obzirom na mnogobrojnu praksu Europskog suda za ljudska prava koja upućuje da sud uvijek mora cijeniti kao odlučne okolnosti i socijalni komponentu krivo cijeni prvostupanjski sud da tuženik ne ispunja uvjete propisane odredbom članka 16. točka 9. ZS- a, to jer je upravo on korisnik socijalne skrbi (članak 21. i 25. ZSS-a) te prima pomoć za uzdržavanje (26. ZSS-a).

Zbog svega gore navedenoga, na temelju odredbe članka 380. stavka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 17. srpnja 2018.

Sudac:

Miho Mratović, v. r.