Revt-158/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 158/10-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. r.-a.c. d.o.o. R., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. N. H. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćnici B. Č., odvjetnici u O. d. Č. & P. iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika A. P.A.d.o.o. R., zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-9/06-9 od 12. kolovoza 2009., kojim su odbačene žalbe tuženika i umješača podnesene protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-192/05 od 14. srpnja 2005., u sjednici održanoj 2. ožujka 2011.,

r i j e š i o j e :

Ukida se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-9/06-9 od 12. kolovoza 2009. u dijelu koji se odnosi na tuženika i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom usvojen je tužbeni zahtjev i tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 432.900,00 kn s zakonskim zateznim kamatama računatim od 13. rujna 2000. i naknadom parničnog troška od 121.836,60 kn.

Drugostupanjskim rješenjem odbačene su kao nedopuštene žalbe tuženika i umješača na strani tuženika podnesene protiv prvostupanjske presude.

Protiv drugostupanjskog rješenja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. (počinjene pred prvostupanjskim sudom) i čl. 354. st. 2. ZPP-a te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se „odluči o predmetu“ a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 400. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), koju odredbu u ovom slučaju treba primijeniti u smislu odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 84/08), revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se žalba odbacuje, pa je slijedom toga dopuštena i protiv pobijanog rješenja.

Revizijski sud pobijano drugostupanjsko rješenje ispitao je u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. ZPP-a, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

U predmetu nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 432.900,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj drži da je taj iznos tuženik stekao bez osnove - budući mu je isplaćen iako nije bio u obvezi takve isplate.

Prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim i prihvatio. Drugostupanjski sud je odbacio žalbe tuženika i umješača podnesene protiv prvostupanjske presude uz izražen zaključak da su ovi od tih žalbi odustali i za njih nemaju pravnog interesa - a sve obzirom da su „višekratno obavještavali“ da su tužitelj i umješač zaključili izvansudsku nagodbu kojom su „prestala sva potraživanja tužitelja prema tuženiku“ te „da je daljnje vođenje parnice postalo bespredmetno i da nema potrebe za vođenjem spora“.

Zaključak drugostupanjskog suda nije pravilan.

Naime, prema shvaćanju revizijskog suda, revident je u pravu kada ističe da izraženi zaključak drugostupanjskog suda ne proizlazi (kako to drugostupanjski sud pogrešno drži) iz sadržaja podnesaka koje je dostavio Službi za mirenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske … 2008. i … 2009., a kojima je nakon podnošenja žalbe protiv prvostupanjske presude samo obavijestio tu Službu „da je prema njegovim saznanjima tužitelj sklopio nagodbu sa umješačem, te su tom nagodbom prestala sva potraživanja tužitelja prema tuženiku, pa tako i potraživanje iz predmetnog spora“ i predložio da se tužitelj pozove „na očitovanje o navedenome“.

Konkretno, a sve da je i istinito ono što je naveo u istaknutim podnescima (da su nagodbom prestala sva tužiteljeva potraživanja prema njemu, pa tako i potraživanje iz predmetnog spora), drugostupanjski sud iz podataka u spisu i navedenih podnesaka na koje se pozvao - a imajući na umu da je prvostupanjskom presudom tužiteljevo potraživanje utvrđeno osnovanim i tuženik obvezan na isplatu utuženog iznosa, nije imao osnove za utvrđenje da je tuženik odustao od podnesene žalbe protiv takve presude i da za nju više nema pravnog interesa.

Stoga, a budući su razlozi kojima sud drugog stupnja obrazlaže svoj zaključak o odlučnoj činjenici (sadržaju podnesaka tuženika, odnosno o tome je li tuženik odustao od žalbe) proturječni sadržaju podnesaka na kojima taj zaključak temelji - čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbi čl. 400. st. 3. u vezi s čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U Zagrebu, 2. ožujka 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.