II Kž-701/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 701/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 298. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenog Š. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. listopada 2009. broj Kv-Us- 316/09 (K-US-64/09) o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. listopada 2009.,

r i j e š i o j e:

Žalba okrivljenog Š. Š. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenih S. D., I. A., A. S., M. S., V. B., Š. Š., R. M., Đ. S., J. Z. i I. M., zbog kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, izbjegavanja carinskog nadzora iz članka 298. stavak 2. i stavak 1. u svezi s člankom 61. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ) te kaznenog djela protiv javnog reda, udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavak 3. KZ-a, na temelju članka 107. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv okrivljenog I. A., iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a te protiv okrivljenog Š. Š. iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Š. Š. putem branitelja S. Š., odvjetnika iz Z.. Žalbom se predlaže ukinuti pobijano rješenje i zamijeniti ga mjerama opreza privremenog oduzimanja dozvole za upravljanje motornim vozilom i obveze okrivljenika da se svakih 15 dana javlja nadležnoj policijskoj postaji.

Žalba nije osnovana.

II Kž 701/09-3

Protivno navodima u žalbi, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv okrivljenog Š. Š. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Okrivljenom Š. Š. se, nakon pravomoćnog rješenja o provođenju istrage, podignutom optužnicom stavlja na teret da je počinio kaznena djela izbjegavanja carinskog nadzora iz članka 298. stavak 1. u svezi s člankom 61. KZ-a te udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavak 3. KZ-a. Iz navedenog proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik i počinio kaznena djela koje mu se stavljaju na teret, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a.

Okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod okrivljenog Š. Š., i ovaj sud drugog stupnja nalazi u činjenici da je ovaj okrivljenik prema podacima u izvatku iz kaznene evidencije (list 342 spisa) do sada već u tri navrata osuđivan, od čega jednom na kaznu zatvora zbog istovrsnog kaznenog djela pomaganja u izbjegavanju carinskog nadzora iz članka 298. stavak 3. u svezi s člankom 38. KZ-a. Osim zbog ovog djela, dva puta je osuđivan na novčanu kaznu zbog kaznenog djela prikrivanja iz članka 236. KZ-a. Prema tome, u konkretnoj situaciji radi se o specijalnom povratniku, čiji raniji život nije bio usklađen sa zakonima i kojeg ranija osuđivanost te izdržana kazna zatvora nisu poučili o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela. Osim toga, u predmetnom se kaznenom postupku okrivljeni Š. Š. tereti da je bio član grupe koju su organizirali okrivljeni S. D. i I. A. i u sklopu koje je u razdoblju od početka ožujka do 10. lipnja 2009., radi stjecanja nepripadne materijalne koristi, preneseno preko carinske crte izbjegavajući mjere carinskog nadzora u najmanje dva navrata najmanje 466 kartona cigareta (odnosno 23.298 šteka ili 232.980 kutija), vrijednosti oko 3,712.430,00 kuna. Od toga je prodano najmanje 11.650 šteka, dok je ostalo zaplijenjeno. Svaki pripadnik grupe imao je točno određeni zadatak radi krijumčarenja cigareta, a okrivljeni Š. Š. konkretno se tereti da je zajedno s još trojicom suokrivljenika naručivao i djelomično unaprijed financirao nabavku cigareta te ih po prispijeću po prethodnom dogovoru preuzimao, dalje skladištio i prodavao daljnjim preprodavačima. Opisane radnje za koje se tereti okrivljeni Š. Š., kao i viši stupanj organiziranosti te međusobna povezanost s ostalim suokrivljenicima u činjenju kriminalnih aktivnosti, ukazuju na viši stupanj upornosti i kriminalne volje u činjenju kriminalnih radnji kao okrivljenika.

Stoga sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljeni Š. Š. boravkom na slobodi nastavio s činjenjem novih, istih ili istovrsnih kaznenih djela. Zbog toga i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora protiv navedenog okrivljenika iz osnove članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a, a sa svrhom otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, koja se svrha, protivno navodima u žalbi, ne bi mogla ostvariti niti jednom od mjera opreza iz članka 90. ZKP-a, pa tako niti onima predloženim žalbom.

Žalbenim navodima kojima se osporava opasnost od ponavljanja djela isticanjem činjenice da je okrivljenik u mirovini te da i njegova supruga ostvaruje određene prihode, nije s uspjehom dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a time niti postojanje razloga za pritvor. Ovo osobito kada se ima na umu da se opasnost od ponavljanja djela prvenstveno temelji na okrivljenikovoj ranijoj osuđivanosti zbog istovrsnog kaznenog djela, ali i na kriminalnoj količini.

II Kž 701/09-3

Ista je situacija i s daljnjim navodima u kojima se ističe činjenica da je okrivljenik sudjelovao u Domovinskom ratu, da je kao policajac s 40 godina umirovljen te da ima zdravstvenih problema (o kojima je priložena i dokumentacija koja datira iz 2001. i ne može niti odlučna u konkretnoj situaciji). Naime, ove okolnosti mogu biti cijenjene kao olakotne kod odlučivanja o vrsti i visini kazne, no, nisu odlučNe kod ocjenjivanja iteracijske opasnosti kod okrivljenika.

Okrivljenik u žalbi navodi i da se u pritvoru nalazi već četiri mjeseca i deset dana, upirući time na načelo razmjernosti, zbog čega također smatra bi mu trebalo ukinuti pritvor. S tim u vezi valja istaknuti da dosadašnjim boravkom u okrivljenika pritvoru u spomenutom trajanju, ovo načelo nije ugroženo. Naime, pri ocjeni eventualne povrede načela razmjernosti, osim vremena provedenog u pritvoru, valja imati na umu i razmjer između konkretne težine i broja kaznenih djela za koje se okrivljenik u predmetnom postupku tereti, kazne koja se za terećena djelo prema podacima u spisu može očekivati te potrebu određivanja i trajanja mjere pritvora.

Budući da žalbom okrivljenog Š. Š. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 28. listopada 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v. r.