II Gžzp-467/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: II Gžzp 467/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Glušića kao predsjednika vijeća, te članova vijeća mr. sc. Jadranka Juga i Đure Sesse, u pravnoj stvari predlagatelja I. Ž. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gzp-1757/09 od 11. listopada 2010., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gzp-175709 od 11. listopada 2010.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gzp-1757/09 od 11. listopada 2010. odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagatelja.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je podnio žalbu, sukladno čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“, br. 153/09). Predlaže žalbu usvojiti i preinačiti pobijano rješenje, podredno ukinuti.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijanim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je kao neosnovan zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku glede predmeta Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-3723/08 koji se vodio povodom žalbe protiv odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-6508/07, donesenoj u predmetu radi brisanja prava vlasništva.

Vrhovni sud Republike Hrvatske svoju drugostupanjsku odluku temelji na činjenici, a što prihvaća i vijeće sudaca tog suda, donoseći odluku povodom podnesene žalbe

II Gžzp 467/10-3

predlagatelja, da je u pravno relevantnom razdoblju od podnošenja tužbe 18. lipnja 2007., do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, 11. listopada 2010., postupak trajao ukupno 3 (tri) godine, 3 (tri) mjeseca i 23 (dvadesetitri) dana, te da se rečeno trajanje postupka za sada ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku, tim više što su sudovi u rečenom pravno relevantnom razdoblju postupali ažurno i učinkovito, te se postupak vodi samo u odnosu na dostavu revizijske odluke predlagatelju.

Žalitelj odluku pobija navodeći u bitnom da je sud utvrdio kako je riječ o postupku brisanja prava vlasništva koji nije činjenično i pravno složen, te da predlagatelj nije pridonio duljini trajanja postupka, te kako nije bilo osnove da na temelju takovih utvrđenja sud odbije njegov zahtjev, zbog čega smatra kako je diskriminiran u ostvarenju svojih građanskih prava.

Žalitelju valja odgovoriti kako u izvanparničnom postupku zaštite prava na suđenje u razumnom roku pri razmatranju postojanja povrede rečenog prava kao odlučnu činjenicu valja razmatrati prije svega trajanje pravno relevantnog razdoblja, koje počinje danom podnošenja tužbe i - u konkretnom slučaju - traje do dana donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja za suđenje u razumnom roku, obzirom je postupak u tom trenutku još uvijek bio u tijeku (obzirom da u vrijeme donošenja pobijane odluke u spisu još nije bilo dokaza o dostavi revizijske odluke predlagatelju).

Prema tome, kako nesporna ukupna duljina pravno relevantnog razdoblja iznosi 3 (tri) godine, 3 (tri) mjeseca i 23 (dvadesetitri) dana, predmetna činjenica govori u prilog pravilnosti zaključaka suda prvog stupnja da se vođenje konkretnog postupka u okvirima postavljenog zahtjeva ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku, koje pravo je zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01, 55/01, 76/10).

Slijedom svega izloženog, kako žalitelj ni ne osporava utvrđenu činjenicu o trajanju pravno relevantnog razdoblja, to je nedvojbeno zahtjev predlagatelja trebalo odbiti, suprotno žalbenim navodima. Pritom se žalitelju ukazuje kako je u ovom postupku pravomoćno odlučeno o njegovim pravima i obvezama – obzirom da je u trenutku donošenja pobijanog rješenja već bilo doneseno rješenje kojim je revizija ovdje predlagatelja odbijena – te se postupak vodio samo u odnosu na dostavu rečene revizijske odluke predlagatelju.

Stoga je valjalo, temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a, odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu te potvrditi i drugostupanjsku odluku u cijelosti.

U Zagrebu, 18. travnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.