Rev-2684/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2684/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Ilije Čuljat, Augusta Husinec i Vladimira Drakulić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž.C. iz K., kojeg zastupa D.Š., odvjetnik iz K., protiv tuženih: 1. P.Č. i 2. A.Č., oboje iz G.M. P., koje zastupa V.D., odvjetnik iz K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 15. srpnja 1992. br. Gž-270/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 14. svibnja 1992. br. P-221/91, u sjednici održanoj dana 14. travnja 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Okružnog suda u Karlovcu br. Gž-270/92 od 15. srpnja 1992. godine odbija se.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Karlovcu br. Gž-270/92 od 15. VII. 1992. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P-221/91 od 14. V. 1992., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 36.782 HRD spp, iz naslova naknade za izvršena ulaganja u zakupljenu prostoriju.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači i tužbeni zahtjev usvoji ili da se obje presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju niti se o reviziji izjasnio javni tužitelj. Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora jeste zahtjev zakupca za isplatu naknade za izvršena ulaganja u zakupljenu prostoriju, a koja se ne odnosi na dodatke koji se mogu odvojiti. U reviziji je sporno pravno pitanje - da li je ugovor o zakupu prestao zbog događaja za koji odgovaraju tuženici kao zakupodavci, te da li tužitelj ima pravo na utuženu naknadu.

Za odluku o sporu utvrđeno je kao relevantno ovo činjenično stanje:

- da je između stranaka - tužitelja kao zakupca i tuženika kao zakupodavaca - dana 6.

IV. 1990. zaključen ugovor o zakupu garaže, kojim je određeno da, u slučaju prestanka ugovora i odustanka zakupca od ugovora, zakupac ima pravo odnijeti sve instalacije koje je o svom

trošku

postavio, a sve ono što je postavljeno u sanitarnom čvoru da ostaje zakupodavcima;

- da je tužitelj adaptirao zakupljenu garažu kako bi je priveo namjeni obavljanja vulkanizerske djelatnosti, te da vrijednost spornih ulaganja (onih koji se ne mogu odvojiti i koji su predmet tužbe) iznosi utuženi iznos od 36.782 HRD;

- da je tužitelj jednostrano, bez da su mu tuženici za to dali povoda, raskinuo ugovor o zakupu i da je odnio sve instalacije koje je postavio.

Na temelju ovog činjeničnog stanja, a pozivom na odredbe iz čl. 585. st. 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91; dalje: ZOO), kao i ugovor, sudovi su tužbeni zahtjev kao neosnovan odbili.

Odluka sudova da tužbeni zahtjev nije osnovan utemeljena je na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Prije svega, osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz odredaba čl. 585. st. 5. ZOO.

Ovom odredbom predviđeno je samo pravo zakupca da, u slučaju prestanka zakupa, odnese dodatke koji se mogu odvojiti bez njezina oštećenja stvari, a ne i pravo zakupca da traži naknadu vrijednosti dodataka koji se ne mogu odvojiti od stvari bez njezina oštećenja.

Pravo na utuženu naknadu vrijednosti izvršenih ulaganja ne proizlazi ni iz spornog ugovora o zakupu, jer ugovor, kako to pravilno ocjenjuju sudovi, rješava samo pitanje instalacija i dodataka u sanitarnom čvoru.

Nadalje, pravo na utuženu naknadu tužitelj nema ni po osnovi općih propisa o učincima raskida ugovora zbog neizvršenja (čl. 132. ZOO), ni po osnovi nemogućnosti ispunjenja za koja odgovara druga strana (čl. 138. ZOO), kao ni po osnovi odgovornosti za štetu (čl. 262. ZOO), jer je utvrđeno da tužitelj nije raskinuo ugovor odnosno od ugovora odustao zbog događaja za koji odgovaraju tuženici.

Revizijskim navodima tužitelja osporava se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a kako se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP), to se ovi revizijski navodi ne ocjenjuju.

. 10.

Na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč ZPP ovaj revizijski sud pazio je po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) i utvrdio je da ove povrede u postupku nema.

Iz ovih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 14. travnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.