Revr-702/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 702/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz V., zastupane po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika K. V. d.o.o. V., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u O. društvu R. i partneri u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gžr-53/08 od 20. kolovoza 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vrbovcu broj P-438/07 od 27. prosinca 2007., u sjednici održanoj 22. siječnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gžr-53/08 od 20. kolovoza 2008. potvrđena je presuda Općinskog suda u Vrbovcu broj P-438/07 od 27. prosinca 2007. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 27. kolovoza 2007. nedopuštena, te da radni odnos tužiteljici nije prestao, nalaganje tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove i radne zadatke koji odgovaraju stručnoj spremi, radu i iskustvu tužiteljice. Ujedno je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 2.945,00 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužiteljica je izjavila reviziju pozivajući

nom postupku,

se na revizijske razloge predviđene čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parnič predloživši ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačenje pobijane presude usvajanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnih troškova tužiteljici.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužiteljica osim formalnog pozivanja na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka u reviziji nije određeno ukazala u čemu bi se sastojale takve povrede, zbog čega ovaj sud takav neobrazloženi prigovor nije ni uzeo u razmatranje.

Predmet spora je dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, a kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 27. kolovoza 2007.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je temeljem ugovora o radu od 1. listopada 2005. sklopljenog među strankama tužiteljica obavljala poslove i radne zadatke rukovoditelja Sektora za financije i računovodstvo,

- da je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova od 7. veljače 2007. izvršena promjena sistematizacije poslova i radnih zadataka u Sektoru financije i računovodstvo time da je uz postojeće radno mjesto: rukovoditelj Sektora financije i računovodstvo uvedeno i novo radno mjesto: voditelj financija i u skladu s tim promijenjen tj. određen opis poslova za novo radno mjesto, nakon čega,

- da je između stranaka sklopljen novi ugovor o radu od 19. ožujka 2007. temeljem kojeg je tužiteljica obavljala poslove i radne zadatke voditelja financija Sektora financije i računovodstvo (novo radno mjesto) te ujedno prestao važiti prethodni ugovor o radu sklopljen 1. listopada 2005. među strankama,

- da je 27. kolovoza 2007. tuženik donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanog razloga, a nakon što je iz organizacijskih razloga prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice – voditelja financija u Sektoru financije i računovodstvo i to radno mjesto ukinuto 6. srpnja 2007.

Temeljem prednjih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužiteljice zaključivši da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici dopuštena obzirom da su se ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 113. st. 1. alineja 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 142/03, 137/04 – pročišćeni tekst – dalje ZR). Prema toj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.

Kako to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi autonomno je pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući i pravo na osnivanje ali i ukidanje pojedinog radnog mjesta, za koje ocjeni da organizacijski nije opravdan i za koje nema objektivne potrebe.

Postupajući u skladu s tim tuženik je očito u cilju poboljšavanja kvalitete rada poslovanja u Sektoru financije i računovodstvo izvršio izmjene u sistematizaciji radnih mjesta uvođenjem novog radnog mjesta: voditelj financija, držeći da će upravo ovo odgovarati znanju i sposobnostima tužiteljice, te joj ponudio sklapanje novog ugovora o radu, što je tužiteljica i prihvatila.

Kako se međutim, nakon određenog vremena (pet mjeseci) pokazalo da je radno mjesto tužiteljice suvišno, dakle organizacijski nepotrebno, to se tuženik odlučio na njegovo ukidanje, a što je imalo za posljedicu poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici. Ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa poslovanja pokaže suvišnim jest opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, a kako su to nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili. U takvim okolnostima ne može se govoriti o šikanoznom postupanju poslodavca prema radniku, a kada mu je iz takvog razloga dao otkaz ugovora o radu.

Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 22. siječnja 2009.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.