Legislator Case Law & Legislation
Us-14573/2009-6 AI generated

Us-14573/2009-6 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Case Number Us-14573/2009-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Odluka

Legislator summary

AI generated

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Sanje Štefan, članica vijeća te sudske savjetnice Ivane Mamić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. d.d. iz Z., kojeg zastupa predsjednik uprave G. F., protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, Z., klasa: UP/II-942-01-07- 01/697, urbroj: 514-04-02-03/8-09-2 od 6. kolovoza 2009., radi naknade za oduzetu imovinu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2012.

Legislator headnote

AI generated

Us-14573/2009-6 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske: Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, Z., klasa: UP/II-942-01-07-01/697, urbroj: 514-04-02-03/8-09-2 od 6. kolovoza 2009.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj: Us-14573/2009-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Sanje Štefan, članica vijeća te sudske savjetnice Ivane Mamić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. d.d. iz Z., kojeg zastupa predsjednik uprave G. F., protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, Z., klasa: UP/II-942-01-07- 01/697, urbroj: 514-04-02-03/8-09-2 od 6. kolovoza 2009., radi naknade za oduzetu imovinu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2012.

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, Z., klasa: UP/II-942-01-07-01/697, urbroj: 514-04-02-03/8-09-2 od 6. kolovoza 2009.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem odbijene su žalbe Republike Hrvatske, T.-B. d.o.o. i tužitelja izjavljene protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Prvog područnog odsjeka, klasa: UP/I-942- 02/2006-013/48, urbroj: 251-14-02/204-07-12 od 28. ožujka 2007.

Tužitelj u tužbi prigovara zakonitosti osporenog rješenja. Ističe kako je nakon što je 1. veljače 2007. istekao ugovor o zakupu poslovnog prostora s Gradom Z. nastavio koristiti poslovni prostor zbog čega se po Zakonu o obveznim odnosima smatra da je sklopljen novi ugovor na neodređeno vrijeme. Osim toga, 14. ožujka 2007. sklopio je novi ugovor o zakupu poslovnog prostora s Gradom Z. koju činjenicu tuženo tijelo nije uzelo u obzir iako je prvostupanjsko tijelo, Odjel za upravno-pravne poslove Grada Z. tu činjenicu trebao znati.

Predlaže Sudu da poništi osporeno rješenje.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje u svemu kod razloga osporenog rješenja i predlaže Sudu da tužbu kao neosnovanu odbije.

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Z. nije Sudu dostavilo odgovor na tužbu iako je uredno pozvano rješenjem Suda od 5. siječnja 2010. Tužba je osnovana.

Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva i to: poslovni prostor površine 103,86 m[2] koji se sastoji od dvije prostorije u uličnom prizemlju (dosadašnji zakupnim M. d.d.), poslovni prostor površine 27,14 m[2] koji se sastoji od jedne prostorije u uličnom prizemlju, zakupnik T.-B. d.o.o., koristi u podzakupu H. d.o.o.), jednosobni stan u prizemlju, površine 37,54 m[2] koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje i predsoblja (raniji nositelj stanarskog prava A. V. – sada prazan prostor), a s kojim su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine upisane u zk.ul. 4047 k.o. Grad Z., označene kao zk.č. br. 3091, kuća, pop. br. 1129/1130, zgrada i dvorište u … od 70,9 čhv (255 m[2] ). Kao obveznik naknade utvrđen je Grad Z. Nadalje je utvrđeno kako je ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme do 1. veljače 2007. između Grada Z. i M. d.d. prestao istekom vremena na koji je sklopljen. Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme do 1. listopada 2007. između Grada Z. i zakupnika T.– B. d.o.o. te podzakupnika H. d.o.o., raskida se po slili zakona danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, a vlasnik ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed poslovnog prostora prije isteka ugovorenog roka 1. listopada 2007.

Sud osporeno rješenje ocjenjuje nezakonitim jer je tuženo tijelo povrijedilo pravila postupka kada nije uzelo u obzir novu činjenicu odnosno dokaz koji je tužitelj dostavio uz žalbu – ugovor o zakupu poslovnog prostora koji je sklopio na neodređeno vrijeme 14. ožujka 2007. Naime, na temelju odredbe članka 232. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. i 103/96.) u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi ali je žalitelj dužan obrazložiti zbog čega ih nije iznio u prvostupanjskom postupku. U konkretnom slučaju radi se o pravno odlučnoj činjenici postojanja zakupa poslovnog prostora na kojem se utvrđuje pravo vlasništva na temelju članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02.), odnosno o dokazu koji je nastao netom prije donošenja prvostupanjskog rješenja pa tu činjenicu odnosno dokaz tužitelj nije bio u mogućnosti iznijeti u prvostupanjskom postupku, već tek u žalbi. Naime, iz podataka spisa proizlazi kako je tijekom prvostupanjskog postupka 18. siječnja 2007. održana zadnja usmena rasprava u ovoj upravnoj stvari, a u to vrijeme još je egzistirao ugovor o zakupu koji je bio sklopljen do 1. veljače 2007. (kako je to utvrđeno u izreci prvostupanjskog rješenja). Međutim, prije donošenja prvostupanjskog rješenja, odnosno 14. ožujka 2007. tužitelj je sklopio novi ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme.

Prema tome, tuženo je tijelo ovaj ugovor trebalo uzeti u obzir jer se radi o činjenici odnosno dokazu koji je postojao u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka i koji je odlučan za pravilnu primjenu materijalnog prava odnosno članka 41. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

Stoga je u postupku nakon ove presude potrebno otkloniti navedene nedostatke postupka i novim rješenjem odlučiti o žalbi imajući na umu ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na neodređeno vrijeme 14. ožujka 2007. Pri tome je potrebno postupiti i po odredbi članka 232. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku i protivnoj stranci omogućiti da se izjasni o tom ugovoru.

Sud napominje kako iz podataka spisa proizlazi da je podneskom od 11. veljače 2009. Republika Hrvatska povukla žalbu podnesenu protiv prvostupanjskog rješenja, pa se o toj žalbi nije moglo meritorno riješiti.

Zbog navedenog Sud je tužbu uvažio i osporeno rješenje poništio na temelju odredbe članka 90. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10.) u svezi s odredbom članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.) s tim da tuženo tijelo donese novo rješenje pridržavajući se po članku 65. istoga Zakona pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedaba glede postupka.

U Zagrebu 8. veljače 2012.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Mamić, v.r.

Marina Kosović Marković, v.r.