Rev-x-28/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 28/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Andrije Erakovića i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz M., koga zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., koga zastupa punomoćnica M. D., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn 3586/07-2 od 26. veljače 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn 3837/02 od 30. ožujka 2007., u sjednici održanoj 17. prosinca 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu 130.800,00 kn sa zateznim kamatama kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, te je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu 4.080,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači usvajanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnih troškova ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje i odlučivanje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je presudom Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ks 279/90 od 20. rujna 1990. D. B. proglašena krivom što je 8. studenog 1989. oko 7,00 sati u Z., upravljajući osobnim automobilom reg. br. … južnim kolnikom L. avenije po desnom prometnom traku u pravcu istoka, približavajući se istočnoj strani križanja sa ul. … gdje postoji obilježeni pješački prijelaz, a promet je reguliran pomoću svjetlosnih prometnih znakova, protivno odredbi čl. 52. st. 1. toč. 1. i čl. 110. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, unatoč na semaforu upaljenog crvenog svjetla za njezin pravac kretanja, nije zaustavila svoje vozilo ispred obilježenog pješačkog prijelaza, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, već je nastavila vožnju uslijed čega je prednjim dijelom automobila naletila na pješaka G. S. koji je prelazio kolnik L. avenije po obilježenom pješačkom prijelazu od juga u pravcu sjevera u trenutku kada je za njegov pravac kretanja na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo, kojom prilikom je S. G. zadobio osim lake tjelesne povrede u vidu razderotine kože lijeve potkoljenice i otvoreni prijelom kosti zapešća desne šake sa iščašenjem na tom mjestu, što je cjelina koja predstavlja tešku tjelesnu povredu,

- da je navedeni automobil bio vlasništvo oca D. B., koji je u međuvremenu umro,

- da je za isti automobil postojala prometna dozvola važeća do 27. ožujka 1999.,

- da je u zapisniku o uviđaju u vezi te prometne nezgode navedeno da je isti automobil bio obvezno osiguran kod tuženika,

- da je tuženik porekao da bi isti automobil bio obvezno osiguran kod njega,

- da je na traženje prvostupanjskog suda o dostavi podataka o tome kod kojeg osiguratelja je predmetni automobil bio obvezno osiguran u vrijeme predmetne prometne nezgode, Policijska uprava zagrebačka izvijestila da više ne posjeduje takve podatke.

Uzevši u obzir da tužitelj u ovom predmetu nije dokazao kod kojeg osiguravajućeg društva je bilo ugovoreno obvezno osiguranje za predmetni automobil u vrijeme štetnog događaja, a niti je dokazao da za isti automobil ne bi bilo ugovoreno obvezno osiguranje, nižestupanjski sudovi smatraju da tužbeni zahtjev nije osnovan zbog promašene pasivne legitimacije, te su ga odbili, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Prema odredbi čl. 51. st. 1. tada važećeg Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (Službeni list SFRJ br. 24/76) korisnik se odnosno vlasnik motornog i priključnog vozila mora osigurati od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama zbog smrti, ozljede tijela ili zdravlja ili uništenja, odnosno oštećenja stvari pri upotrebi motornog vozila, osim od odgovornosti za štetu na stvarima primljenim na prijevoz.

U smislu odredbe čl. 54. istoga Zakona zajednica osiguranja kod koje se osigurao korisnik odnosno vlasnik motornog vozila mora nadoknaditi štetu koju je korisnik odnosno vlasnik ili vozač motornog vozila dužan nadoknaditi na temelju pravnih pravila o odgovornosti zbog upotrebe motornog vozila, a koja je nanesena zbog smrti, ozljede tijela ili zdravlja neke osobe ili uništenja odnosno oštećenja stvari, osim stvari primljenih na prijevoz i to najviše do visine ugovorenih osiguranih svota.

Odredbom čl. 55. st. 1. istoga Zakona propisano je da štetu uzrokovanu motornim vozilom korisnik odnosno vlasnik kojega nije sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti te štete uzrokovane nepoznatim motornim vozilom naknađuje i isplaćuje zajednica osiguranja sjedište koje je na teritoriju republike odnosno autonomne pokrajine na kojem je šteta nastala, a te štete snose sve zajednice osiguranja koje obavljaju osiguranje od odgovornosti motornih vozila registriranih u republici odnosno autonomnoj pokrajini, razmjerno premiji ostvarenog osiguranja tih vozila.

U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja. Naime utvrđeno je da je predmetni automobil u vrijeme štetnog događaja bio uredno registriran, što znači da je njegov vlasnik platio premiju obveznog osiguranja za isti automobil nekom od tadašnjih osiguravajućih društava, ali tužitelj nije dokazao kojem osiguravajućem društvu je premija obveznog osiguranja plaćena, te se isti automobil ne može smatrati neosiguranim motornim vozilom u smislu pravila obveznog automobilskog osiguranja.

Prema odredbi čl. 221. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP) ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Kako je u ovom slučaju tuženik osporio da bi bio osiguratelj obveznog automobilskog osiguranja za predmetni automobil u vrijeme štetnog događaja, a tužitelj tu činjenicu nije dokazao, a niti je dokazao da bi se radilo o neosiguranom automobilu, zbog promašene pasivne legitimacije tuženika tužbeni zahtjev prema tuženiku nije osnovan.

Pogrešno revident smatra da je predmetni automobil bio neosiguran, samo stoga što nadležna policijska uprava nije mogla dostaviti podatke o osiguranju u vezi istog automobila.

Revident nije pobliže obrazložio istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 17. prosinca 2008.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.