I Kr-136/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 136/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Primorac Vladimira kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. A.V. zbog krivičnog djela iz čl. 174. st. 1. i čl. 184. st. 2. bivšeg KZ SFRJ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, na sjednici održanoj 24. lipnja 1993.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se zahtjev os. A.V. izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni presuda Vrhovnog vojnog suda od 27. rujna 1990. K-174/90, kojom je preinačena presuda Vojnog suda u Zagrebu od 23. ožujka 1990. K-9/90, te se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca, na koju je A.V. osuđen tom presudom zbog kriv. djela iz čl. 174. st. 1. i čl. 184. st. 2. bivšeg KZ SFRJ

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na način da se osuđeniku za kriv. djelo zloupotrebe službenog položaja iz čl. 174. st. 1. bivšeg KZ SFRJ na temelju istog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a usvaja navedenom presudom na temelju čl. 184. st. 2. bivšeg KZ SFRJ utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, te se A.V. na temelju čl. 43. st. 2. toč. 2. OKZRH izriče jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci.

Osuđeniku se na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 5. lipnja do 30. rujna 1989.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Vojnog suda u Zagrebu od 23. ožujka 1990. K-9/90, koja je u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni preinačena presudom Vrhovnog vojnog suda od 27. rujna 1990. K-174/90, oglašen je A.V. krivim zbog kriv. djela zloupotrebe službenog položaja iz l. 174. st. 1. bivšeg KZ SFRJ, za koje mu je djelo na temelju istog propisa utvrđena kazna č

zatvora u trajanju od dvije godine i kriv. djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 184. st. 2. bivšeg KZ SFRJ, za koje mu je djelo na temelju istog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, te je na temelju čl. 48.st. 2. toč. 3. bivšeg KZ SFRJ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca, u koju je na temelju čl.50. istog Zakona uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 5. lipnja do 30. rujna 1989.

Dana 2. svibnja 1993. podnio je os. A.V. izravno Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne i predložio da se on prihvati, te kazna na koju je osuđen izvanredno ublaži.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske izjašnjavajući se na temelju čl. 401. st. 5. ZKP o zahtjevu osuđenika predložio je da se on prihvati.

Zahtjev se prihvaća.

Osuđenik u zahtjevu navodi da je nakon pravomoćnosti presude došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, priloživši u dokaz te okolnosti brojne nalaze specijalističkih pregleda i pretraga, kao što su CT mozga, sonografija, magnetska rezonanca i drugo. Također je zahtjevu priložio zajednički nalaz i mišljenje od 16. travnja 1993. dvojice stalnih sudskih vještaka prim. dr. R.J., ortopeda i K. dr. I. neuropsihijatra.

Iz tog nalaza i mišljenja, a u kojem se navodi da je utemeljen na rezultatima brojnih pregleda i pretraga, a i na liječničkom pregledu osuđenika od strane potpisanih liječnika vještaka, proizlazi da osuđenik boluje od niza bolesti, pretežno krvožilnog i koštanog sustava od kojih se stalno liječi kod specijalista raznih struka, a mišljenje je vještaka da je osuđenikova podražljivost za sve psihosomatske napore izrazito snižena, a da stresna stanja i emocionalne napetosti mogu zbog izrazitog utjecaja na srce i krvožilni sustav dovesti do kardijalnog aresta, pa i smrti, te da bi ograničenje mogućnosti kretanja i slobodnog komuniciranja moglo kod osuđenika izazvati psihofizičku dekompenzaciju pogobnu za stanje njegovog zdravlja.

S obzirom na navedeno, ovaj sud prihvaća da je zdravstveno stanje osuđenika teže narušeno, a što u slici koju daje spomenuti nalaz i mišljenje vještaka nije bilo poznato prilikom odmjeravanja kazne (iako je osuđenik isticao u žalbi da je srčani bolesnik, ali to međutim nije bilo cijenjeno kao olakšavajuća okolnost).

Značajno teže narušenje zdravlja osuđenika, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, predstavlja okolnost iz čl. 399. ZKP koja bi, da je ranije postojala i bila poznata, očito dovela do blaže osude.

enika, te kazna

Stoga je na temelju čl. 401. st. 6. ZKP prihvaćen zahtjev osuđ izvanredno ublažena od strane ovog Vrhovnog suda, kao najvišeg suda u Republici Hrvatskoj, u mjeri koja odgovara značaju novo istaknute okolnosti i odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 24. lipnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Primorac Vladimir v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)