K-670/2017-6 · Općinski kazneni sud u Zagrebu

Posl. broj: 22.-K-670/17-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Saši Lui, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Trupčević Bilić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene I.P., zbog kaznenih djela iz čl. 233. st. 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15- dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu ( dalje u tekstu: ODO Zagreb) broj K-DO- 2952/16 od 22. veljače 2017. godine, nakon održane javne rasprave u prisutnosti zamjenice ODO Zagreb Renate Novosel, punomoćnika oštećenika odvjetnika I.M.1 , braniteljice okrivljenice odvjetnice D.B. i okrivljenice osobno, dana 26. rujna 2017. godine

p r e s u d i o j e

OPTUŽENICA I. P. rođena F., OIB: …, kći I. i A.F., rođene V., rođena … u O., s prebivalištem u Z., državljanka RH, sa završenom SSS, po zanimanju nastavnik razredne nastave, zaposlena u H.T. d.d., s osobnim dohotkom od oko 3.600,00 kuna, vlasnica stana na adresi stanovanja od 62 m[2] , udana za R.P., zaposlen u Z.h., sa osobnim dohotkom od oko 6.500,00 do 7.000,00 kuna, majka dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, neosuđivana

k r i v a j e

što je:

- u vremenu od 1. siječnja 2015. do 19. svibnja 2016. u Z., u nakani stjecanja značajne nepripadne materijalne koristi za sebe, u svojstvu bankarske službenice, zaposlene u banci u poslovnici…, ovlaštena i dužna vršiti uplate i isplate na račune klijenata po njihovom nalogu, bez znanja i suglasnosti ukupno 19 klijenata, s njihovih računa izvršila 25 isplata u ukupnom iznosu od 187.800,00 kuna te navedeni novac zadržala za sebe, nakon čega je od navedenog iznosa dio od 143.910,00 kuna vratila na račune klijenata, dok iznos od 47.800,00 kuna nije vratila, čime je stekla nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 47.800,00 kuna, oštetivši time banku za navedeni iznos, a u nakani da prikrije da je neovlašteno isplaćivala i uplaćivala navedeni novac, izrađivala je neoriginalne uplatnice i isplatnice iz kojih je neistinito proizlazilo da po nalozima klijenata uplaćuje i isplaćuje na novac s njihovih računa i na njihove račune,

Posl. broj: 22.-K-670/17-6

- dakle, protupravno prisvojila tuđu pokretnu stvar koja joj je povjerena na radu, a vrijednost pronevjerene stvari je velika, te izradila lažnu ispravu i uporabila je kao pravu,

- pa je time počinila kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom – opisano po članku 233. stavak 1. i 2. KZ/11, te kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenjem isprave - opisano po čl. 278. st. 1. KZ/11, u vezi s čl. 51. KZ/11,

te se okrivljenoj I.P.

temeljem čl. 233. st. 2. u svezi sa čl. 48. st. 2. KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

temeljem čl. 278. st. 1. KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Temeljem čl. 51. KZ/11 okrivljenici se

i z r i č e

jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Temeljem članka 56. KZ/11 na okrivljenicu I.P. se primjenjuje

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se ovako određena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Temeljem članka 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 okrivljenoj se

izriče

posebna obveza - da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom

na način da banci, Z. isplati iznos od 47.800,00 (četrdesetisedamtisućaosamsto) kuna u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude pod prijetnjom opoziva uvjetne osude sukladno članku 58. KZ/11.

Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljena I.P., OIB: …, dužna je na ime imovinskopravnog zahtjeva ošt. banci, Z., isplatiti iznos od 47.800,00 (četrdesetisedamtisućaosamsto) kuna, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od 19.05.2016. godine, do isplate, koja se izračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena sve u skladu s člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Posl. broj: 22.-K-670/17-6

Temeljem članka 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. i 8. ZKP/08 okrivljena je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika, iznos kojih će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

Uvodno citiranom optužnicom ODO Zagreb je okrivljenoj I.P. stavilo na teret učin kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. st. 1. i 2. KZ/11, te krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci ove presude.

Pozvana da se očituje o osnovanosti optužnice, okrivljenica je izjavila da se smatra krivom za učin oba kaznena djela. Iznoseći svoju obranu navela je da je kaznena djela počinila na način kako je to opisano u optužnici. Dodala je, da je, u banci radila dvadeset i jednu godinu, a u vrijeme događaja nalazila se u teškoj materijalnoj situaciji, budući joj suprug nije primao plaću, a troškovi života premašivali su njene prihode. Zbog toga je od prijatelja posuđivala novac. U jednom trenutku je bila u obvezi posuđen novac vratiti, što nije mogla. Ujedno joj je zbog neuredne otplate kredita prijetila i ovrha nad stanom u kojem je živjela, zbog čega su na nju, radile pritisak i osobe koje su jamčile za navedeni kredit. Zbog svega navedenog je jednostavno "pukla". Navela je, da novac koji je dizala sa računa klijenata nije namjeravala zadržati za sebe, već ga jednostavno koristila da podmiri tekuća dugovanja, a zatim je tako podignuti novac uz sve obveze ponovno uplaćivala na račune tih osoba. Istaknula je da joj je žao što je do svega ovog došlo, no jednostavno se našla u teškoj situaciji. Dodala je i to da je prije ovog događaja bila visoko ocjenjivan zaposlenik u banci, te da dug koji je pričinila banci namjerava vratiti, od njega ne bježi. Tijekom iznošenja obrane okrivljenica je plakala.

Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranka pročitao iskaze svjedoka J. L., M.Š. i V.S. (listovi 156-170 spisa), te spisu priležeču dokumentaciju i to; izvješće o reviziji (list 4-20 spisa), očitovanje banke (list 27 spisa), odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu za okrivljenu (list 28-29 spisa), ugovore o radu za okrivljenu (list 30-33 spisa), izjavu okrivljene i dopunu iste, te izjave klijenata (list 34-45 spisa), preslike naloga za uplatu i isplatu (list 46-100 spisa), potvrdu i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta br. … (listovi 101-102), naloge klijenata (listovi 103-130), imovinsko - pravni zahtjev banke (list 171-173 spisa). Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije na listu 190 spisa.

Imajući u vidu obranu okrivljene, te dovodeći ju u vezu sa svim ostalim izvedenim dokazima, vjerodostojnost kojih tijekom postupka nije osporavana, sud je utvrdio da obrana okrivljene predstavlja okolnosno priznanje učina kaznenih djela.

Naime, okrivljenu se optužnicom teretilo da bi počinila kazneno djelo protiv imovine - pronevjerom - iz čl. 233. st. 1. i 2. KZ/11, odnosno da je protupravno prisvojila tuđu pokretnu stvar koja joj je povjerena na radu, a da je vrijednost pronevjerene stvari velika, odnosno da je kazneno djelo počinila u kvalificiranom obliku.

Iz obrane okrivljene, te ugovora o radu (listovi 30-33 spisa) sklopljenog između banke i okrivljene dana 01. ožujka 2016. godine, utvrđeno je da je u vrijeme izvršenja kaznenog djela okrivljena bila zaposlena na radnom mjestu bankarskog službenika u banci na neodređeno vrijeme, u poslovnici ... Iz navedenog proizlazi da je kao bankarski službenik navedene banke bila ovlaštena i dužna vršiti novčane uplate i isplate na račune klijenata banke, po njihovom nalogu, dakle, njihovim novcem raspolagati jedino na njihov zahtjev, te

Posl. broj: 22.-K-670/17-6

temeljem njihovih naloga. Iz navedenog sud utvrđuje da joj je kao bankarskoj službenici novac bio povjeren na radu.

Iz izjave i nadopune izjave okrivljene (listovi 34-35) te izjava klijenata banke , D.V., D.P., A.B., J.J., S.D., V.M., E.M., I.M.2 , L.G.J., I.M. (listovi 36-45), te naloga za isplatu s računa navedenih klijenata banke (listovi 46-100, te 103-130), proizlazi da je tijekom 2015. zaključno sa 19. svibnjem 2016. godine, okrivljena bez suglasnosti sveukupno devetnaest klijenata, izvršila dvadeset i pet isplata s njihovih računa, postupajući pri tome bez njihovog znanja, suglasnosti, odnosno naloga, na koji način si je isplatila ukupan iznos od 187.800,00 kuna. Sve navedeno u svojim iskazima potvrđuju svjedoci J.L., M.Š. i V.S., a kojim iskazima je sud poklonio vjeru, budući su međusobno suglasni, suglasni sa obranom okrivljene, te potkrijepljeni dokumentacijom koja prileži spisu, posebice s izvješćem o reviziji (listovi 4- 20). Iz navedenog sud utvrđuje da je u inkriminiranom razdoblju okrivljena protupravno, tj. bez suglasnosti i naloga klijenata banke, s njihovih računa podizala novac, te na taj način prisvojila ukupni iznos od 187.800,00 kuna, dakle, pronevjerila stvar velike vrijednosti. Slijedom navedenog sud nedvojbeno utvrđuje da su se u radnjama okrivljene ostvarila sva bitna, kako objektivna, tako i subjektivna obilježja kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. st. 1. i 2. KZ/11, prilikom izvršenja kojeg je okrivljena postupala oblikom krivnje - izravnom namjerom, slijedom čega ju je za navedeno kazneno djelo proglasio krivom.

Okrivljenu se optužnicom teretilo i za učin kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11, odnosno, da je, a kako bi prikrila neovlaštenu isplatu i uplatu novca, izrađivala neoriginalne uplatnice i isplatnice iz kojih je neistinito proizlazilo da postupa po nalozima klijenata. Kazneno djelo krivotvorenja isprave čini onaj tko izradi lažnu ispravu i takvu ispravu uporabi kao pravu.

Iz obrane okrivljene, izjava klijenata banke, zapisnika o reviziji, te iskaza svjedoka, sud je utvrdio da je okrivljena u ukupno dvadeset i pet navrata izvršila isplate, odnosno uplate novca na račune klijenata bez njihovih znanja, suglasnosti, odnosno naloga, a pri tome su, kao prateća dokumentacija navedenih uplata, odnosno isplata, izrađeni nalozi klijenata, koji prileže spisu, a koje je izradila upravo okrivljena. Slijedom navedenog u radnjama okrivljene ostvarila su se bitna obilježja, kako objektivna, tako i subjektivna kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. KZ/11, prilikom izvršenja kojeg je okrivljena postupala oblikom krivnje - izravnom namjerom, slijedom čega ju je sud i za navedeno kazneno djelo proglasio krivom.

Prilikom odluke o vrsti i visini kaznenopravne sankcije sud je imao u vidu sve olakotne, a tako i otegotne okolnosti na strani okrivljene.

Okrivljenoj je olakotnim cijenjeno priznanje, kojim je doprinijela bržem okončanju ovog kaznenog postupka. Olakotnim joj je cijenjeno iskreno kajanje, držanje pred sudom, te kritičnost prema vlastitim postupcima koju sud pronalazi u činjenici da je okrivljena prilikom iznošenja obrane plakala. Olakotnom je cijenjena ranija neosuđivanost okrivljene, koja govori u prilog zaključku suda da je kazneno djelo eksces u njenom ponašanju, do kojeg je došlo zbog teške materijalne situacije u kojoj se okrivljena spletom okolnosti našla. Olakotnim joj je cijenjena činjenica da je majka dvoje djece, od kojih je jedno maloljetno. Naročito olakotnom je sud cijenio činjenicu da je okrivljena i prije započinjanja ovog kaznenog postupka samoinicijativno podmirila iznos od 143.910,00 kuna, vrativši navedeni iznos na račune klijenata, s kojih je ranije taj novac podigla. Jednako tako, olakotnom joj je cijenjena verbalizirana spremnost da preostali dio duga od 47.800,00 kuna vrati banci.

Otegotnom je cijenjena činjenica da je okrivljena svojim radnjama oštetila devetnaest klijenata banke, da je sa računa istih izvršila veći broj isplata, te da je na taj način postupala kroz dulje vremensko razdoblje, a iz kojih okolnosti sud utvrđuje da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela na strani okrivljene postojala upornost, visok stupanj kriminalne volje, te nekritičnosti prema vlastitom protupravnom postupanju, a što joj je sve cijenjeno otegotnim.

Posl. broj: 22.-K-670/17-6

Dakle, imajući u vidu sve olakotne, a tako i otegotne okolnost, sud je okrivljenoj za kazneno djelo krivotvorenja iz čl. 278. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Za kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 1. i 2. KZ/11 sud je uz primjenu članka 48. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, smatrajući da će i blaža kazna od propisane postići svrhu kažnjavanja okrivljene za navedeno kazneno djelo. Naime, kao što je već rečeno, sud je kao naročito olakotno cijenio činjenicu da je okrivljena veći dio štete podmirila banci i prije podnošenja kaznene prijave, dakle, da je većim dijelom nadoknadila štetu prouzročenu kaznenim djelom, slijedom čega sud smatra da su ispunjeni uvjeti za ublažavanje zakonom zapriječene kazne.

Temeljem čl. 51. KZ/11 sud je okrivljenoj potom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a zatim je temeljem čl. 56. KZ/11 primijenio uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja u trajanju od tri godine. Po mišljenju suda i uvjetnom osudom kao mjerom upozorenja biti će u cijelosti ispunjena svrha kažnjavanja okrivljene, dakle, razlozi specijalne prevencije. Uz navedeno takva kazna biti će upozorenje svim eventualnim počiniteljima sličnih ili istih kaznenih djela, poslati će jasnu poruku o nedopustivosti protupravnog ponašanja, te kažnjivosti istog, na koji način će biti ostvarena i generalna prevencija.

Temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 okrivljenoj je izrečena i posebna obveza popravljanja štete pričinjene kaznenim djelom, na način da banci, Z., isplati iznos od 47.800,00 kuna u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude pod prijetnjom opoziva uvjetne osude sukladno članku 58. KZ/11. Izricanjem posebne obveze, utjecati će se na okrivljenu da ustraje u verbaliziranoj namjeri da oštećeniku u cijelosti podmiri štetu koju je pretrpio kaznenim djelom, a istovremeno, pod prijetnjom opoziva uvjetne osude, u slučaju neispunjenja posebne obveze, oštećeniku će se pružiti dodatna sigurnost da će okrivljena postupiti na opisan način.

Budući je okrivljena priznala kazneno djelo, te izjavila da postavljen imovinskopravni zahtjev smatra osnovanim, sud je ošt. banci dosudio imovinskopravni zahtjev u cijelosti, temeljem članka 158. st.2. ZKP/08, a kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. i 8. ZKP/08 sud je okrivljenu obvezao nadoknaditi trošak ovog kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna, a koji iznos je odmjeren s obzorom na duljinu i složenost postupka s jedne strane, te materijalne prilike okrivljenice, s druge strane, kao i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika, iznos kojih će biti određen posebnim rješenjem.

U Zagrebu, 26. rujna 2017. godine

Zapisničar:

Sudac:

Ivana Trupčević Bilić

Saša Lui

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Ispuštena kao nepotrebna budući da su se stranke odrekle prava na žalbu, te je presuda pravomoćna s danom 26. rujna 2017. godine.