I Kž-97/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 97/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. K., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i st. 2. i čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 7. studenog 2007., broj K-191/05, u sjednici održanoj 19. ožujka 2008., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se opt. A. K., za kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. i st. 2. u svezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona, za koje je oglašen krivim tom presudom, temeljem istih zakonskih propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju mu se, temeljem odredbe čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru, od 10. lipnja 2005. do 7. studenog 2007. godine.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-191/05 od 7. studenog 2007., opt. A. K. oglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz čl. 218. st. 1 i st. 2. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Temeljem odredbe čl. 63. st. 1. KZ, u kaznu mu je uračunato vrijeme koje proveo u pritvoru, od 10. lipnja 2005. do 7. studenog 2007. godine. Optuženiku je, temeljem odredbe čl. 80. KZ određena sigurnosna mjera oduzimanja

em,

predmeta, pištolja s upisanom oznakom „Z“ call. 6,35 mm s montiranim prigušivač spremnikom s dva komada streljiva i jednim streljivom u cijevi, kao i automatskog pištolja s

I Kž 97/08-3

prigušivačem tzv. „Škorpion“ tvorničkog broja 47756, te praznim i oštećenim spremnikom i streljivom i pet komada streljiva call 7,65 mm.

Optuženik je, temeljem čl. 122. st. 4. ZKP, u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), dok je oštećenik S. Č., temeljem odredbe čl. 132. st. 2. ZKP, upućen da imovinsko-pravni zahtjev ostvaruje u parnici.

Protiv presude prvostupanjskog suda žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Opt. A. K. je osobno podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, u svom mišljenju od 4. veljače 2008., broj KŽ-DO- 254/08, podržao je žalbu državnog odvjetnika i predložio da se ona uvaži.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Prilikom odmjeravanja kazne sud prvog stupnja je optuženiku, sukladno odredbi čl. 56. st. 2. KZ, kao olakotne okolnosti cijenio da je optuženik, nakon izmijenjene optužnice, priznao djelo, pokazao žaljenje i kajanje zbog počinjenog djela, da je otac jednog malodobnog djeteta, kao i okolnost da je djelo ostalo u pokušaju, dok je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir činjenicu da je optuženik do sada već bio osuđivan, te ga je, imajući u vidu i njegovu ličnost i pobude iz kojih je počinio kazneno djelo, osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, smatrajući da će ta kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika i druge eventualne počinitelje ove vrste kaznenih djela da ih ne čine, te da će izrečena kazna pridonijeti ćanju društvene osude, neprihvatljivosti i pogibeljnosti činjenja ovih i drugih kaznenih shva

djela.

Međutim, s pravom državni odvjetnik u svojoj žalbi ukazuje na dosadašnju osuđivanost opt. A. K., između ostalih i za imovinska kaznena djela, koju sud prvog stupnja nije cijenio u dovoljnoj mjeri, a koja potvrđuje da njegov dosadašnji život nije bio u skladu sa zakonom, smatrajući da izrečena kazna zatvora neće imati utjecaja na promjenu njegovog ponašanja. Tako iz kaznene evidencije (list 603 spisa) proizlazi da je optuženik osuđivan čak sedam puta i to jednom zbog oduzimanja vozila, u tri navrata zbog krivotvorenja isprava i jednom zbog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja, ali je isto tako osuđivan i zbog kaznenog djela teške krađe te kaznenog djela pomaganja u teškoj krađi, za koje kazneno djelo je osuđen na kaznu zatvora od dvije godine i pet mjeseci, te zbog kaznenog djela prikrivanja, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Pored navedenih okolnosti vezanih za raniju osuđivanost optuženika, treba uzeti u obzir težinu i pogibeljnost kaznenog djela razbojništva zbog kojega je oglašen krivim, kao i okolnosti počinjenja djela što sve zajedno ukazuje na kriminalnu količinu koja nije našla odgovarajući odraz u izrečenoj kazni.

I Kž 97/08-3

Konačno, ispravno ukazuje državni odvjetnik kako je pobijanom presudom u nedovoljnoj mjeri uzet u obzir porast kaznenih djela razbojništva sa sve težim posljedicama, koja, s obzirom na učestalost, izazivaju kod građana osjećaj straha i nezaštićenosti ne samo na javnim mjestima nego i u vlastitom domu, pa izrečena kazna optuženiku nije dostatno upozorenje budućim počiniteljima ovih kaznenih djela, odnosno ne doprinosi ostvarenju svrhe generalne prevencije.

Imajući u vidu sve iznesene razloge, ovaj sud kao sud drugog stupnja nije ocijenio prihvatljivim obećanje optuženika izneseno u svome odgovoru na žalbu državnog odvjetnika kako više neće činiti kaznena djela, nego je prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, te je opt. A. K. osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, ocjenjujući da je na ovaj način ispravno primijenjeno načelo individualizacije kazne, a da je udovoljeno i načelu generalne prevencije te uzet u obzir visok stupanj društvene opasnosti ove vrste kaznenih djela, tako da je kazna zatvora u navedenom trajanju primjerena svrsi kažnjavanja propisanoj u odredbama čl. 6. i čl. 50. KZ.

S obzirom da iz podataka u spisu proizlazi kako je optuženik proveo u pritvoru od 10. lipnja 2005. do 7. studenog 2007. godine, temeljem odredbe čl. 63. st. 1. KZ, valjalo mu je u kaznu uračunati i navedeno vrijeme.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bila ostvarena koja od povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 390. st. 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. ožujka 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.