Rev-71/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 71/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari tužiteljice K. P. iz Z., zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. T. i I. U. iz Z., protiv 1.tuženika C. o. d.d. Z., i 2.tuženika Z. H., podružnica Z., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-660/09 19. svibnja 2009. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-5323/07 od 29. listopada 2008., dana 23. srpnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-5323/07 od 29. listopada 2008. naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici iznos 72.280,00 kn te naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 14.302,40kn, sve s zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2008. do isplate, dok je za više traženo u iznosu od 42.720,00 kn te zatraženu kamatu na iznos 72.280,00 kn za razdoblje 7. studenog 2005 – 28. listopada 2008. tužbeni zahtjev odbijen.

Presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-660/09 od 19. svibnja 2009. djelomično je preinačena prvostupanjska presuda te odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice preko iznosa 56.280,00 kn (za iznos 16.000,00kn) te na ime troškova parničnog postupka preko iznosa 14.302,42kn (za iznos 2.831,10kn) te ujedno tužiteljici naloženo naknaditi tuženicima trošak žalbe svakom u iznosu 510,00kn.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos 16.000,00 kn tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2 Zakona o parničnom postupku predloživši njezino preinačenje dosuđenjem tužiteljici daljnjih utuženih iznosa naknade štete.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/89, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog čl. Stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako u tom pitanju revizijski sud još uvijek zauzeo shvaćanja odlučujući o pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoje različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu,

time da u reviziji stranka treba određeno određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je podnijela izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz sadržaja te odredbe proizlazi da je za dopuštenost tzv. izvanredne revizije potrebno da su kumulativno ostvarene slijedeće pretpostavke: da je u reviziji stranka određeno naznačila pravno pitanje zbog kojeg se izvanredna revizija podnosi, da odluka u sporu ovisi upravo o tom pitanju i da je odgovor na to pitanje važan za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

U podnesenoj reviziji nije niti određeno a niti opisno postavljeno pravno pitanje, a bez kojeg nije moguće ni ocijeniti je li odluka u sporu ovisi o odgovoru na takvo nepostojeće pitanje, a niti je moguće zaključiti je li takvo pitanje važno jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

Naprotiv, iz sadržaja ovako sastavljene revizije proizlazilo bi da je ona podnesena iz razloga što je revidentica nezadovoljna visinom naknade nematerijalne štete u ukupnom iznosu 16.000,00 kn, pri čemu se iznose razlozi kao za tzv. redovitu reviziju (čl.382. st. 1. toč.1 ZPP-a).

Kako vrijednost pobijenog dijela presude ne prelazi vrijednosni limit za dopuštenost tzv. redovite revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, reviziju nije bilo moguće ispitati s tog aspekta – kao redovite revizije.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 23. srpnja 2010.

S U D A C

Katarina Buljan, v.r.