Rev-x-364/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 364/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. A.-Š. iz S., zastupanog po punomoćniku S. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika T. M. iz S., zastupanog po punomoćniku I. V., odvjetniku u S., radi uspostave u prijašnje stanje, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-504/2014 od 5. studenoga 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-1229/13 od 30. siječnja 2014., u sjednici održanoj 13. srpnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Trošak odgovora na reviziju tuženiku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točci I izreke odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se da je tuženik neovlašteno sagradio građevinski objekt, i to nadogradnju prizemne građevine, cca 7,0 x 3,0 m, visine jedne etaže (cca 2,50 m), te na južnoj strani nadogradnje nadstrešnicu dimenzija 5 x 3 m, u visini krova nadogradnje, a sve to sagrađeno na kat.čest. ... (čest.zgr. ...) K.O. S., anagrafske oznake ..., i naslonjeno na zapadni zid zgrade tužitelja, označene kao kat. čest. ... (z.k. stanje nije usklađeno) K.O. S., anagrafske oznake ..., a sve prema Rješenju Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša u S., Županije splitsko-dalmatinske, Klasa: ..., Ur.broj: ..., S., 11.09.1998. godine.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti prijašnje stanje, na način da ukloni neovlašteno sagrađeni građevinski objekt, anagrafske oznake ..., koji se nalazi na kat. čest. ... (čest. zgr. ...) K.O. S., označen slovima ... (aneks) i ... (nadstrešnica), te obojen žutom bojom na skici lica mjesta, koju je izradio G. B., dipl.ing.geod, stalni sudski vještak za djelatnost geodezije, pod brojem IIP-742/05, u S., dana 01. ožujka 2011. godine, koja je sastavni dio ove presude, te se ubuduće kani pačanja u nekretninu tužitelja.

III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate u stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.“

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parbenog postupka u iznosu od 20.937,50 kn.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako što bi se prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženiku naložilo naknaditi parnični trošak zajedno s troškom revizije, tužitelju.

U odgovoru na reviziju tuženik se reviziji usprotivio smatrajući ju nedopuštenom, a podredno neosnovanom pa je predložio da se ona odbaci. Traži i troškove odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U podnesenoj reviziji tužitelj postavlja sljedeća pravna pitanja:

„1. Da li tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo na zaštitu prava vlasništva zbog uznemiravanja (action negatoria) u smislu čl. 167 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kod nesporno utvrđenih činjenica koje proizlaze iz provedenih dokaza (zapisnika o očevidu, vještačenja, fotografija, saslušanja stranaka, te jesu li ispunjeni uvjeti za usvajanje tužbenog zahtjeva pod točkama I. i II., odnosno točkom I. i/ili točkom II.?

2. Jesu li radnjama opisanim pod točkom I. tj. utvrđenje da je tuženik neovlašteno sagradio građevinski objekt u odnosu na koji je doneseno rješenje o rušenju od strane upravnog organa, koje je postalo pravomoćno i ovršno, a potom prethodno odobrenje za rekonstrukciju i dr. također od upravnog organa, imajući u vidu da je krov objekta naslonjen na zgradu tužitelja (i dr.) bez obzira na ovo odobrenje ispunjeni uvjeti za zaštitu prava vlasništva tužitelja odnosno da li ovo rješenje isključuje usvajanje tužbenog zahtjeva pod ovom točkom odnosno primjenu čl. 167 ZOV-a.?

3. Je li čin uznemiravanja opisan pod točkom II. predstavlja uznemiravanje odnosno ugrožavanje prava vlasnosti u smislu čl. 167 ZOV-a odnosno čl. 3. i 48 Ustava Republike Hrvatske?

4. Je li sam konkretan čin gradnje objekta na način da se zatvorio samo jedan prozor tužitelja koji se nalazi u uskom otvoru kao postavljanje nadstrešnice neposredno ispod drugog prozora tužitelja ne računajući druge opisane radnje uznemiravanja predstavlja čin uznemiravanja imajući u vidu sudsku praksu da kada se govori o radnjama uznemiravanja, da je njihov broj neograniče, vodeći računa pri tome da je ovo uznemiravanje trajno tj. da je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe i da će ono trajati ubuduće?“

Postavljenim pravnim pitanjima od 1. do 4. u reviziji zapravo tužitelj želi odgovor je li sud pravilno primijenio materijalno pravo na utvrđene činjenice budući da u svakom postavljenom pitanju tužitelj zapravo polazi od činjenica za konkretni slučaj. Prema tome, kada odgovor na postavljena pitanja ovisi o utvrđenim činjenicama svakog konkretnog slučaja tada takva pitanja nisu ona koja ima u vidu odredba iz čl. 382. st. 2. ZPP-a jer se odgovori na te pitanja vezuju samo za konkretni slučaj, a nemaju značaja za jedinstvo u primjeni prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Stoga, podnesena revizija tužitelja nije dopuštena pa ju je valjalo odbaciti i tako odlučiti kao u izreci ovoga rješenja pozivom na odredbom iz čl. 392.b st. 3. ZPP.

Trošak odgovora na reviziju tuženiku se ne dosuđuje jer je ocijenjeno u smislu čl. 155. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a da ovaj trošak nije bio potreban u postupku izjavljivanja revizije.

Zagreb, 13. srpnja 2016.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.