II Kž-462/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 462/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinje i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. G. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 1. srpnja 2010. broj K-248/09, o određivanju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 16. rujna 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. G. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 1. srpnja 2010. broj K-248/09, nakon nepravomoćno izrečene presude, kojom su opt. G. B. i A. J. proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01.. 105/04. i 84/05. – dalje u tekstu: KZ) te je opt. G. B. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju četiri godine, a opt. A. J. kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, na temelju čl. 104. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), određen je pritvor protiv opt. G. B. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a, te je iz iste osnove produljen pritvor protiv opt. A. J. Protiv tog rješenja, u dijelu kojim je određen pritvor opt. G. B., žalbu je podnijela opt. G. B., po branitelju D. V., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje na način da joj se ukine pritvor, podredno uz nalaganje mjera opreza zabranom napuštanja boravišta, obveze povremenog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu te privremenim oduzimanjem putne i druge isprave za prijelaz državne granice.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženice postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a. Za takav zaključak prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge, pa nije ostvarena povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a na koju optuženica u žalbi upire. Osim toga, pobijano rješenje ispitano je u smislu

II Kž 462/11-4

odredbe čl. 398. st. 4. ZKP-a, te nisu utvrđene niti ostale povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da utemeljenost mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a proizlazi iz okolnosti da je optuženica nedostupna sudu još od istražnog dijela postupka, jer se nije uspjela osigurati njezina nazočnost s adrese prijavljenog prebivališta, na kojoj je optuženica prema saznanju djelatnika policije prodala stan te zajedno s majkom odselila na nepoznatu adresu. Ako se navedeno poveže s okolnosti da je protiv optuženice naloženo izdavanje tjeralice još u prosincu 2008. godine, da bi potom 2. ožujka 2010. bilo određeno da će se optuženici suditi u odsutnosti, te uzimajući u obzir i visinu nepravomoćno izrečene kazne, kao motivaciju za bijeg, tada je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda očito da bi se optuženica puštanjem na slobodu mogla kriti u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito odredio pritvor protiv optuženice iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a, kao nužnu i jedinu prikladnu mjeru osiguranja nazočnosti optuženice u kaznenom postupku, zbog čega se svrha pritvora ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera kako to neosnovano u žalbi predlaže optuženica.

Optuženica u žalbi navodi da je niz godina živjela u inozemstvu, u Bosni i Hercegovini, pa da nije znala za postojanje predmetnog kaznenog postupka, te navodi da sada živi na adresi u Z. Međutim, uzimajući izložene razloge koji opravdavaju primjenu mjere pritvora protiv optuženice, te dodatno imajući u vidu da su djelatnici policije prilikom uhićenja utvrdili drugu adresu optuženice (Z., …), izloženim žalbenim navodima optuženica nije s uspjehom dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. rujna 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.