Rev-765/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 765/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, dr. sc. Ivana Kaladića i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. N. iz S., koga zastupa punomoćnik S. N., odvjetnik u Z., protiv tuženika 1. Đ. R., 2. M. R., iz P., koje zastupa punomoćnica L. K.-S., odvjetnica u V., radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž 322/98-2 od 26. ožujka 1998. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici posl. br. P 32/95-38 od 28. studenog 1997., u sjednici održanoj 29. listopada 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom raskida se privremeni kupoprodajni ugovor od 12. listopada 1989. i 19. listopada 1989. te kupoprodajni ugovor od 16. travnja 1990. sklopljen između stranaka, te su tuženici dužni solidarno tužitelju isplatiti 38.000 DEM sa zateznim kamatama sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju NBH na dan isplate i naknaditi im parnične troškove u iznosu 22.620,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavili su tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno raspravljanje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio da se revizija odbije kao neosnovana, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za raskid privremenih kupoprodajnih ugovora od 12. listopada 1989. i 19. listopada 1989. te kupoprodajnog ugovora od 16. travnja 1990. što su ih stranke sklopile i to tužitelj kao kupac a tuženik kao prodavatelj apartmana u B. za cijenu 38.000 DEM, - te za isplatu toga iznosa u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama.

Utvrđeno je da je tužitelj tuženicima isplatio kupoprodajnu cijenu, a da mu tuženici predmetni apartman nisu predali u posjed, zbog čega tužitelj zahtijeva raskid predmetnih ugovora i vraćanje isplaćene kupoprodajne cijene.

Tuženici su tvrdili da su se stranke naknadno sporazumjele o raskidu predmetnog kupoprodajnog ugovora uz obvezu tuženika da tužitelju vrate 20.000 DEM, jer je predmetni apartman u međuvremenu bio oštećen tijekom ratnih zbivanja, te su priložili pismeno – potvrdu (list spisa 35) o raskidu predmetnog kupoprodajnog ugovora, no utvrđeno je da je potpis tužitelja na toj potvrdi krivotvoren. Tuženici su predočili i sporazum od 17. kolovoza 1992. u kojem je navedeno da kupoprodajni ugovor nije realiziran, jer da prodana nekretnina nije predana, niti je isplaćena kupoprodajna cijena, no utvrđeno je da potpis tužitelja na tom sporazumu vrlo vjerojatno nije autentičan.

Osim toga je utvrđeno da je 1. tuženik 23. lipnja 1994. predmetni apartman prodao drugim osobama.

Smatrajući da stranke nisu raskinule predmetne ugovore, a kako tuženici tužitelju nisu predali u posjed predmetni apartman, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, a time je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

U smislu odredbe čl. 124. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu: ZOO) u dvostranim ugovorima kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveza ili, pod uvjetima predviđenim u idućim članovima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom pravu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

Prema odredbi čl. 127. ZOO vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obvezu neće izvršiti ni u naknadnom roku. S obzirom da je 1. tuženik predmetni apartman naknadno prodao drugim osobama, očito je da ne želi, a niti 2. tuženik predmetni apartman predati tužitelju u posjed.

Kako su u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke za raskid predmetnih ugovora, osnovan je tužbeni zahtjev za raskid istih ugovora, te za vraćanje tužitelju plaćene kupoprodajne cijene 38.000 DEM u kunskoj protuvrijednosti. Naime prema odredbi čl.132. st. 2. ZOO ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala.

Na dosuđeni novčani iznos pravilno je dosuđena i zatezna kamata (čl. 277. st. 1. ZOO).

Suprotno tvrdnji revidenata utvrđene činjenice temelje se na ocjeni izvedenih dokaza (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 – dalje u tekstu: ZPP), a s obzirom na izvedene dokaze nije bilo potrebno izvoditi daljnje grafološko vještačenje na prijedlog tuženika, pa odbijanjem toga dokaznog prijedloga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP.

U postupku nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 29. listopada 2008.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.