Gzp-1107/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1107/08-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja I. P. iz R., kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 1. kolovoza 2008., 7. prosinca 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju I. P. iz R., u iznosu od 7.000,00 (sedamtisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 1. kolovoza 2008., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07. i 113/08. - dalje: ZS), ovom sudu podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P-2199/01, te povodom podnesene žalbe kod Županijskog suda u Rijeci.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslike spisa Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2199/01, očitovanja Županijskog suda u Rijeci, posl.br. Gzpo-52/09 od 27. travnja 2009., te službene provjere kod Općinskog suda u Rijeci, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 2. svibnja 2001. pred Općinskim sudom u Rijeci, (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužitelja I. P., iz R., …, (ovdje predlagatelja), kojeg je zastupao punomoćnik B. G., odvjetnik u R., …, protiv tuženika „… B.“ d.d. iz R., …, kojeg su zastupali generalni punomoćnici M. Z. i D. D., odvjetnici u R., radi naknade štete zbog ozljede na radu. Spis se vodio pod poslovnim brojem P-2199/01;

- tužitelj je podneskom od 10. prosinca 2001. zamolio za žurno postupanje;

- dopisom od 20. veljače 2002. primjerak tužbe dostavljen je tuženiku na odgovor;

- na ročištu održanom 6. lipnja 2002. tužitelj je predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka M. D., a tuženik izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja osobno, sve na okolnosti nastanka štetnog događaja. Navedeni dokazni prijedlozi su prihvaćeni;

- rješenjem suda od 11. listopada 2002. ročište određeno za 4. studenoga 2002. je odgođeno. Iduće ročište određeno je za 21. siječnja 2003.;

- na ročištu održanom 21. siječnja 2003. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, dok svjedok nije pristupio iako mu je dostava bila uredno obavljena;

- na ročištu održanom 10. travnja 2003. saslušan je svjedok M. D., te je tuženik predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka M. B.;

- na ročištu održanom 2. rujna 2003. godine saslušan je svjedok M. B., te je tužitelju dodijeljen rok od 15 dana za očitovanje na iskaz svjedoka i predlaganje daljnjih dokaza, čemu je tužitelj udovoljio u roku, predloživši podneskom od 17. rujna 2003. izvođenje dokaza saslušanjem daljnjih svjedoka;

- na ročištu održanom 3. studenoga 2003. odlučeno je da će se u nastavku postupka izvesti dokazi saslušanjem svjedoka I. L. i D. D.;

- na ročištu održanom 12. siječnja 2004. izveden je dokaz saslušanjem navedenih svjedoka, te je određeno da će se izvesti dokaz saslušanjem svjedoka Đ. B.;

- podneskom od 4. veljače 2004. tužitelj je obavijestio sud da su troškovi svjedoka podmireni;

- na ročištu održanom 30. ožujka 2004. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka Đ. B., te je odlučeno da će se u nastavku postupka provesti dokaz medicinskim vještačenjem, zbog čega je tužitelj pozvan na uplatu predujma za vještačenje, te mu je dodijeljen rok od 8 dana za obavijest glede pribave zdravstvenog kartona tužitelja;

- tuženik je podneskom od 2. travnja 2004. dostavio zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata RH povodom ozljede na radu i drugu relevantnu dokumentaciju;

- tužitelj je podneskom od 7.svibnja 2005. obavijestio sud o uplati predujma za vještačenje i pribavljenim podacima glede zdravstvenog kartona;

- sud je dopisom od 10. svibnja 2004. zatražio od Doma zdravlja R. dostavu zdravstvenog kartona za tužitelja. Dom zdravlja R. je dopisom od 19. lipnja 2004. obavijestio sud da je zdravstveni karton tužitelja kod privatnog liječnika;

- tužitelj je presliku zdravstvenog kartona dostavio 7. lipnja 2004.;

- sud je rješenjem od 11. lipnja 2004. odredio provođenje medicinskog vještačenja;

- vještak je nalaz i mišljenje dostavio sudu 22. srpnja 2004.;

- podneskom od 19. listopada 2004. tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka;

- podneskom od 25. listopada 2004. tužitelj je obavijestio sud kako na nalaz i mišljenje vještaka nema primjedbi, te je uredio tužbeni zahtjev;

- povodom prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, vještak se očitovao podneskom od 2. studenog 2004.;

- na ročištu održanom 15. studenoga 2004. odlučeno je da je dokazni postupak u ovoj pravnoj stvari dovršen, glavna rasprava je zaključena te je ročište za objavu presude zakazano za 30. studenoga 2004. godine;

- na ročištu 30. studenoga 2004. (na zapisniku pogrešno stoji upisano 15. studenoga 2004.) donesena je i objavljena presuda kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen, kao i rješenje kojim se preostali dio tužbenog zahtjeva smatra povučenim. Pisani otpravak ovih odluka, pod posl.br. P-2199/01, otpremljen je strankama 24. prosinca 2004. godine;

- tuženik je žalbu podnio 10. siječnja 2005., te je ista dostavljena tužitelju na odgovor 13. siječnja 2005. Tužitelj je odgovor na žalbu podnio 21. siječnja 2005.;

- spis predmeta je otpremljen Županijskom sudu u Rijeci na odlučivanje 9. veljače 2005., gdje je predmetni spis zaprimljen istoga dana pod posl.br. Gž-960/05;

- presudom Županijskog suda pod posl.br. Gž-960/05 od 19. rujna 2008. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrđena u pobijanom dijelu;

- Općinski sud u Rijeci zaprimio je presudu Županijskog suda 31. listopada 2008. te ju dostavio strankama, pri čemu ju je punomoćnik tužitelja zaprimio 21. studenoga 2008., dok ju je punomoćnik tuženika zaprimio 25. studenoga 2008.

Pri razmatranju pravno relevantnog razdoblja odlučnog za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, valja ukazati kako je u konkretnom slučaju donesena potvrđujuća drugostupanjska odluka, čime je pravomoćno odlučeno o pravima tužitelja, ovdje predlagatelja.

Kako je utvrđeno da je predmetna odluka dostavljena tužitelju 21. studenoga 2008., pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do trenutka dostave drugostupanjske odluke predlagatelju, što u konkretnom slučaju obuhvaća razdoblje od 2. svibnja 2001. pa do 21. studenoga 2008., što sveukupno iznosi 7 (sedam) godina, 6 (šest) mjeseci i 19 (devetnaest) dana.

Prema ocjeni ovog suda, utvrđena duljina trajanja postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen. Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega nedovoljno ažurnog postupanja Županijskog suda u Rijeci, ali i nedovoljne učinkovitosti Općinskog suda u Rijeci.

Po ocjeni ovog suda, pri razmatranju tijeka postupka u ovoj pravnoj stvari prvenstveno valja ukazati na neaktivnost Županijskog suda u Rijeci, koji je o žalbi odlučivao više od tri i pol godine nakon što mu je spis dostavljen povodom žalbe. Trajanje žalbenog postupka u razdoblju od čak četrdeset mjeseci u svakom slučaju nije prihvatljivo i ni na koji način ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, pak, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno deset ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju te izvodeći dokaze saslušanjem svjedoka i stranaka, ali i provođenjem medicinskog vještačenja. No, iako je sud pritom postupao relativno ažurno, ne može se smatrati da je postupak vođen u potpunosti učinkovito.

Naime, upravo velik broj određenih i provedenih ročišta, pri čemu je održano devet od određenih deset ročišta, ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije. Navedenim načelima je sud, štoviše, trebao posvetiti i dodatnu pozornost, obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o sporu radi naknade štete zbog ozljede na radu, pa se na takovu pravnu situaciju primjenjuje članak 434. st. 1. ZPP, koji izričito propisuje kako je sud pri određivanju rokova i ročišta uvijek dužan obraćati pažnju na potrebu hitnog rješavanja takvih sporova.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelj) svojim držanjem u parnici također pridonio trajanju postupka, obzirom da nije odmah uz tužbu naveo sve dokazne prijedloge i isprave kojima bi dokazao svoje navode (čl. 186. st. 1. ZPP), već ih je sudu podnosio naknadno i u više navrata. Tako je i izvođenje dokaza saslušanjem svjedokâ predlagao na ročištu održanom 6. lipnja 2002. i podneskom od 17. rujna 2003., a izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem tek na ročištu 30. travnja 2004. Zaključno, valja ukazati i da je tužitelj tijekom postupka uređivao tužbeni zahtjev.

U konkretnoj pravnoj stvari riječ je o složenom postupku, obzirom da je tijekom postupka bilo potrebno saslušati više svjedoka, te provesti i medicinsko vještačenje.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na neažurno vođenje postupka i njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01- pročišćeni tekst i broj 55/01 - ispravak).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 7.000,00 kuna, imajući pritom na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka te osobito da je sudski postupak glede kojeg je predlagatelj podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pravomoćno okončan, kao i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 7. prosinca 2009.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti ustavna tužba.