Gž-1267/2025-5 · Županijski sud u Splitu



Poslovni broj Gž-1267/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Ankice Matić, predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Petar Bačić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice KB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vlaho Duplančić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6433/2019-65 od 10. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

i

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu P-6433/2019-65 od 10. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženoj KB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da u roku od 15 dana isplati tužitelju ZB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 40.896,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na označene pojedinačne iznose kako slijedi:

- 686,73 eura od 31. siječnja 2015.g. do isplate

- 686,73 eura od 28. veljače 2015.g. do isplate

- 686,73 eura od 31. ožujka 2015.g. do isplate

- 669,73 eura od 30. travnja 2015.g. do isplate

- 669,73 eura od 31. svibnja 2015.g. do isplate

- 669,73 eura od 30. lipnja 2015.g. do isplate

- 679,93 eura od 31. srpnja 2015.g. do isplate

- 679,93 eura od 31. kolovoza 2015.g. do isplate

- 679,93 eura od 30. rujna 2015. do isplate

- 683,33 eura od 31. listopada 2015.g. do isplate

- 683,33 eura od 30. studenog 2015.g. do isplate

- 683,33 eura od 31. prosinca 2015.g. do isplate

- 692,40 eura od 31. siječnja 2016.g. do isplate

- 692,40 eura od 28. veljače 2016.g. do isplate

- 692,40 eura od 31. ožujka 2016.g. do isplate

- 682,20 eura od 30. travnja 2016.g. do isplate

- 682,20 eura od 31. svibnja 2016.g. do isplate

- 682,20 eura od 30. lipnja 2016.g. do isplate

- 692,40 eura od 31. srpnja 2016.g. do isplate

- 692,40 eura od 31. kolovoza 2016.g. do isplate

- 692,40 eura od 30. rujna 2016. do isplate

- 689,00 eura od 31. listopada 2016.g. do isplate

- 689,00 eura od 30. studenog 2016.g. do isplate

- 689,00 eura od 31. prosinca 2016.g. do isplate

- 695,80 eura od 31. siječnja 2017.g. do isplate

- 695,80 eura od 28. veljače 2017.g. do isplate

- 695,80 eura od 31. ožujka 2017.g. do isplate

- 724,13 eura od 30. travnja 2017.g. do isplate

- 724,13 eura od 31. svibnja 2017.g. do isplate

- 724,13 eura od 30. lipnja 2017.g. do isplate

- 717,33 eura od 31. srpnja 2017.g. do isplate

- 717,33 eura od 31. kolovoza 2017.g. do isplate

- 717,33 eura od 30. rujna 2017.g. do isplate

- 738,86 eura od 31. listopada 2017.g. do isplate

- 738,86 eura od 30. studenog 2017.g. do isplate

- 738,86 eura od 31. prosinca 2017.g. do isplate

- 751,32 eura od 31. siječnja 2018.g. do isplate

- 751,32 eura od 28. veljače 2018.g. do isplate

- 751,32 eura od 31. ožujka 2018.g. do isplate

- 743,39 eura od 30. travnja 2018.g. do isplate

- 743,39 eura od 31. svibnja 2018.g. do isplate

- 743,39 eura od 30. lipnja 2018.g. do isplate

- 762,66 eura od 31. srpnja 2018.g. do isplate

- 762,66 eura od 31. kolovoza 2018.g. do isplate

- 762,66 eura od 30. rujna 2018.g. do isplate

- 771,72 eura od 31. listopada 2018.g. do isplate

- 771,72 eura od 30. studenog 2018.g. do isplate

- 771,72 eura od 31. prosinca 2018.g. do isplate

- 806,85 eura od 31. siječnja 2019.g. do isplate

- 806,85 eura od 28. veljače 2019.g. do isplate

- 806,85 eura od 31. ožujka 2019.g. do isplate

- 811,39 eura od 30. travnja 2019.g. do isplate

- 811,39 eura od 31. svibnja 2019.g. do isplate

- 811,39 eura od 30. lipnja 2019.g. do isplate

- 802,32 eura od 31. srpnja 2019.g. do isplate

- 802,32 eura od 31. kolovoza 2019.g. do isplate

- 294,18 eura od 30. rujna 2019.g. do isplate.“

1.1. Prvostupanjskim rješenjem se dopušta objektivna preinaka tužbe promjenom istovjetnosti zahtjeva iz podneska tužitelja zaprimljenog pred prvostupanjskim sudom 2. listopada 2023.

1.2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.968,83 eura sa zateznom kamatom koja teče od 10. ožujka 2025., kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353.st.1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07, 96/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. Neosnovano tuženica prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2. toč.11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. U provedenom postupku nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja, kao vlasnika stana u [adresa], koji se nalazi u podrumu zgrade sagrađene na čest zem [katastarska čestica], ZU [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], označen brojem 14S, za isplatom iznosa od 40.896,33 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a na ime naknade koristi za vrijeme dok je tuženica posjedovala predmetni stan - od siječnja 2015. do 11. rujna 2019.

7. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata valjano provedenog dokaznog postupka u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetnog stana,

- da je tuženica u stan uselila tijekom 2011. predajom ključeva od strane ĐB kojemu je ključeve stana dala GB,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu broj K-968/13 od 17. ožujka 2016. optuženica GB proglašena krivom što je tijekom 2011. u Splitu, u nakani stjecanja znatne nepripadajuće materijalne dobiti ĐB neistinito prikazala kako će mu preko agencija za promet nekretninama „Simfonija d.o.o.“ riješiti kupoprodaju stanova u stambenoj zgradi u [adresa], i to stana označenog kao 21. etaža, sveukupno površine od 33,96 m2, i stana označeno kao 22. etaža, ukupne površine od 41,74 m2, te mu u tu svrhu osigurati zaključenje kupoprodajnog ugovora s vlasnikom HB, u što je ĐB povjerovao, te joj je u razdoblju od 22, ožujka do 22. travnja 2011. godine isplatio ukupni iznos od 93.500,00 eura, unaprijed odlučivši da tako ne postupi, već da ovako dobiveni novac zadrži za sebe, što je i učinila, jer ĐB do danas nije realizirala kupoprodaju predmetnih stanova i nije osigurala zaključenje ovih ugovora, niti mu je novac vratila,

- da je u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Pst – 854/13 (novi broj Pst-51/2016, Pst-89/19) tužitelj FB dana 8. srpnja 2013. podnio tužbu protiv tuženice KB radi iseljenja iz predmetnog stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], u kojoj parnici je 27 veljače 2014. donesena presuda broj Pst-854/13, kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženici da u roku od 15 dana iseli iz stana, te je po izjavljenoj žalbi tuženice Županijski sud u Splitu odlukom broj Gžst-162/2014 od 18 veljača 2016., ukinuo spomenutu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno postupak, uz obrazloženje da je žalitelj u pravu kada ističe da se u ovoj pravnoj stvari trebalo zastati s raspravljanjem do utvrđenja

činjenice tko je vlasnik predmetnog stana,

- da je navedeni parnični postupak pravomoćno okončan rješenjem o povlačenju tužbe poslovni broj Ps-89/19-4 od 2. listopada 2019., obzirom da je tužitelj obavijestio sud da povlači tužbu jer mu je stan predan u posjed,.

- da je tuženica imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed predmetnog stana najkasnije u trenutku kada je primila tužbu radi iseljenja u predmetu suda prvog stupnja poslovni broj Pst-854/13 – dana 18.srpnja 2013., odnosno da je ista najkasnije od toga dana nepoštena posjednica stana,

- da je tuženica predala posjed spornog stana tužitelju 11. rujna 2019.,

- da prema nalazu sudskog vještaka tržišna najamnina za predmetni stan za utuženo razdoblje iznosi 40.896,33 eura,

8.Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je tuženica kao nepoštena posjednica predmetnog stana dužna tužitelju naknaditi koristi koje je imala od stana u smislu odredbe članka 165. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( «Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - u daljnjem tekstu: ZVDSP), u visini tržišne najamnine istoga u utuženom vremenskom razdoblju (od 1. siječnja 2015. do predaje stana u posjed tužitelju – 11. rujna 2019.).

9. Iznesena činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, te na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

10. Naime, u konkretnom se slučaju radi o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta).

11. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi:

„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.“

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

12. Slijedom iznesenog o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari kada je moguća predaja nekretnine u posjed naknada koristi prosuđuje se prema odredbi članka 164. i članka 165. ZVDSP, pri čemu je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika.

13. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenih dokaza i njihove valjane ocjene u smislu odredbe članka 8. ZPP-a zaključio da je tuženica postala nepoštena posjednica predmetnog stana od trenutka kada je primila tužbu za predaju posjeda stana, odnosno od 18. srpnja 2013., pa tuženica u žalbi neosnovano ustraje u tvrdnji da je bila poštena posjednica tog stana.

14. S pravom je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare izjavljen od tuženice, jer je člankom 165. st. 1. ZVDSP propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok prema odredbi stavka stavku ovoga članka vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.

14.1. Kako je tužitelju predmetni stan predan u posjed 11. rujna 2019., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena prvostupanjskom sudu 30. prosinca 2019., to je, suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare kao neosnovan.

15. Visinu koristi koju je tuženica ostvarila korištenjem predmetnog stana u utuženom razdoblju prvostupanjski je sud pravilno utvrdio u visini tržišne najamnine za predmetni stan, a tuženica žalbenim navodima nije dovela u sumnju ova utvrđenja prvostupanjskog suda.

16. Tuženica tijekom postupka nije ničim dokazala da je ĐB u ime i za račun tuženice na ime najamnine za predmetni stan isplatio ocu tužitelja HB iznos od 20.000 eur, pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je smatrao neosnovanim prigovor prijeboja istaknut od strane tuženice.

17. Slijedom naprijed iznesenoga, neosnovano tuženica u žalbi ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 190.st..2. i 3. ZPP-a kada je dopustio preinaku tužbe promjenom istovjetnosti zahtjeva, time da tuženica u žalbi i ne navodi posebne razloge zbog kojih osporava ovo rješenje.

19. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154.st.1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

20. S obzirom na naprijed izneseno trebalo je na temelju odredbe članka 368.st.1.ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 380.toč.2. ZPP-a potvrditi i pobijano prvostupanjsko rješenje.

U Splitu 2. srpnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ankica Matić