II Kž-376/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 376/05-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 333. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbama opt. D. B., opt. T. W., opt. M. V. i opt. G. K., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 09. svibnja 2005. godine, broj U-Kv-9/05 (U-K-1/05), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podnesene optužnice, u sjednici održanoj dana 01. lipnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. D. B., opt. T. W., opt. M. V. i opt. G. K. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenih djela iz čl. 333. st. 1. KZ i dr., na temelju čl 107. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. D. B., opt. T. W. i opt. M. V. po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, te protiv opt. G. K. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Protiv tog rješenja, žale se po svojim braniteljima, svi optuženici protiv kojih je pritvor produljen, s prijedlozima da se pritvori ukinu odnosno podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da i nadalje protiv opt. D. B., opt. T. W. i opt. M. V. postoje razlozi da daljnju primjenu mjere pritvora po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, a protiv opt. G. K. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Ocjena je i ovog suda drugog stupnja, da kriminalna količina u postupanju žalitelja predstavlja upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi svi optuženici protiv kojih je pobijanim rješenjem pritvor produljen, boravkom na slobodi, mogli ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. Naime, prema pravomoćnoj optužnici, kaznena djela otmice i iznude, koja se inkriminiraju opt. D. B., opt. T. W. i opt. M. V., činjena su u dužem vremenskom razdoblju (od travnja odnosno srpnja 2004. godine, pa do uhićenja optuženika sredinom studenog mjeseca 2004. godine), kroz koje razdoblje su optuženici učestalo prijetili

II Kž 376/05-3

oštećenicima fizičkim zlostavljanjem, kako njih tako i članova njihovih obitelji, što upućuje na pojačanu bezobzirnost. Nadalje, prema opisu djela koje se inkriminira opt. G. K. proizlazi da je on u vrlo kratkom vremenskom razdoblju u više navrata nastupio prijeteći i ultimativno prema oštećeniku, prijeteći ''pravilima ulice''. Iz inkriminiranog ponašanja svih navedenih optuženika zaključuje se o drskosti i odlučnosti za upravo takvim protupravnim ponašanjem, pa i po ocjeni ovog Vrhovnog suda, daljnja primjena mjere pritvora protiv opt. D. B., opt. T. W., opt. M. V. i opt. G. K. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP je opravdana i na zakonu osnovana.

Nadalje, u konkretnom slučaju, opt. D. B., opt. T. W. i opt. M. V. se stavljaju na teret kvalificirani oblici kaznenih djela otmice i iznude, a iz opisa kriminalnih aktivnosti optuženika je vidljivo da se radi o takvom postupanju (narav teških prijetnji, obvezivanje na isplate određenih svota novaca, potpisivanje fiktivnih potvrda o nepostojećem dugovanju, teško vrijeđanje, pljuvanje i fizičko zlostavljanje oštećenika) koje je takvog karaktera da stvara one posebno teške okolnosti djela zbog kojih je i nadalje protiv opt. D. B., opt. T. W. i opt. M. V. neophodna daljnja primjena mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

U odnosu na žalbene navode da je u sastavu izvanraspravnog vijeća koje je donijelo pobijano rješenje sudjelovao sudac A. R. koji je bio i član izvanraspravnog vijeća koje je odlučivalo o prigovorima protiv optužnice, te da je sudjelovao i sudac D. P. koji je član raspravnog vijeća, a zbog čega žalitelji smatraju da su isti morali biti isključeni od obavljanja sudske dužnosti u ovom kaznenom predmetu, pa prema tome i nisu smjeli sudjelovati u donošenju pobijane odluke, valja istaknuti da se odredbom čl. 36. st. 1. toč. 4. ZKP podrazumijeva to da je, u slučajevima pobrojanim u toj odredbi, od obavljanja sudačke dužnosti isključen sudac u smislu isključenja od suđenja, ali ne i od obavljanja drugih sudskih dužnosti u tom kaznenom predmetu. Dakle, nema zakonske prepreke da navedena dva suca budu članovi izvanraspravnog vijeća koje odlučuje o pritvoru.

Isto tako, u odnosu na žalbene prigovore da se izvođenjem dokaza na glavnoj raspravi izmijenilo činjenično stanje u mjeri koja više ne opravdava primjenu pritvora protiv njih, za istaknuti je da je, za sada, takvo zaključivanje preuranjeno, a što se ističe i u odnosu na žalbeni navod opt. G. K. o nužnoj primjeni načela razmjernosti, a o čemu će svakako sud prvog stupnja voditi računa u daljnjem tijeku postupka.

Slijedom svega iznesenog, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 01. lipnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v. r.

Ante Potrebica, v. r.