I Kr-193/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. N. P., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Zagrebu od 9. studenoga 1999. godine, br. Kv-1902/99 (Ko-1424/98), u sjednici održanoj 11. siječnja 2000. godine,
Legislator headnote
AI generatedI Kr-193/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravomoćnom presudom što je čine presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. veljače 1999. godine, br. Ko-1424/98 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 25. svibnja 1999. godine, br. Kž-467/99-4, N.P. osuđena je zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. KZ na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr-193/1999-3
RJEŠENJE
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. N. P., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Zagrebu od 9. studenoga 1999. godine, br. Kv-1902/99 (Ko-1424/98), u sjednici održanoj 11. siječnja 2000. godine,
riješio je:
Odbija se zahtjev os. N.P. za izvanredno ublažavanje kazne.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom što je čine presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. veljače 1999. godine, br. Ko-1424/98 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 25. svibnja 1999. godine, br. Kž-467/99-4, N.P. osuđena je zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. KZ na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.
Osuđenica je podnijela zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne ističući kako ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu znali za okolnosti da, nakon razvoda braka, sama skrbi za svojeg mlt. sina I. rođenog 1985. godine; da uzdržava svoju majku, koja ima malu mirovinu (800,00 kn), a nema druge imovine; da je sin boležljiv i trpi zdravstvene smetnje nakon povrede zadobivene zbog pada s bicikla; da je nezaposlena te da živi u kući majke, koja je stara i bolesna te mora voditi brigu i o njoj. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pravomoćnu presudu tako da joj izrekne uvjetnu osudu.
U vrijeme podnošenja zahtjeva, 7. listopada 1999. godine, osuđenica nije izdržavala kaznu, jer je u zahtjevu predložila odgodu izvršenja. Općinski sud u Zagrebu kao prvostupanjski sud, nakon što je pribavio mišljenje općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, dostavio je zahtjev Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, s prijedlogom da zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne odbije. Naime, općinski državni odvjetnik u Zagrebu smatra da nisu ispunjeni uvjeti za ublažavanje kazne, jer navedeni razlozi ne predstavljaju okolnosti, koje bi utjecale na određivanje visine kazne. Ističe da je sud pri izricanju kazne zatvora u trajanju od tri mjeseca imao u vidu da je osuđenica nezaposlena, da do sada nije osuđivana i da je majka mlt. djeteta.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom čl. 416. st. 5. reč. 2. ZKP, stavio je pismeni prijedlog da se zahtjev osuđenice kao neosnovan odbije.
Zahtjev nije osnovan.
Naime, neke od okolnosti koje osuđenica iznosi kao razlog za ublažavanje kazne, tj. neosuđivanost, nezaposlenost te da je majka mlt. djeteta sud prvog stupnja je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti prilikom odmjeravanja kazne kada joj je izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Naprotiv, ostale okolnosti koje osuđenica navodi u zahtjevu, kako vodi brigu o majci staroj 74 godine, koja ima povišeni krvni tlak, bolesno srce i žile na nogama, nije ničim dokazala, a upravo da i postoje, to nisu po značaju takve okolnosti koje bi dovele do blaže osude, upravo da je sud za njih znao.
Isto tako, i za istaknutu okolnost, kako njezin sin u posljednje vrijeme ima težih zdravstvenih problema, nije priložena adekvatna dokumentacija iz koje bi se vidjelo stvarno zdravstveno stanje u nekom dužem posljednjem razdoblju, jer priložena povijest bolesti po svom sadržaju ne upućuje na neko zabrinjavajuće zdravstveno stanje, s obzirom da se samo preporuča mirovanje uz trošenje tableta normabel. Prema tome, kako osuđenica u svom zahtjevu za izvanredno ublažavanje navodi okolnosti, od kojih je, neke, već prvostupanjski sud ocijenio i uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne, a one druge, naprijed navedene, i da je sud prvog stupnja za njih znao ne bi dovele do blaže osude, ovaj Vrhovni sud je ustanovio da nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne, te je na temelju odredbe čl. 416. st. 6. reč. 1. ZKP trebalo zahtjev odbiti pa je riješeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 11. siječnja 2000. godine
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Marko Rašo v.r. Milan Gudelj v.r.