Croatian Supreme Court dismisses appeal on procedural grounds and confirms lower court debt judgment.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as both unfounded regarding the judgment and inadmissible regarding the enforcement order. The defendant argued for a retrial due to alleged procedural errors and double counting of interest, but the court found the lower courts correctly applied the law to the 55,000 DEM debt. The decision upheld the obligation to pay principal and interest based on bank deposit rates, rejecting the claim that the judgment exceeded the original request.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 284. st. 5.; čl. 354. st. 2. toč. 13.; čl. 385. st. 2.; čl. 396. Ovršnog zakona: Revizija protiv pravomoćnog rješenja o privremenoj mjeri je nedopuštena jer se donosi prema Ovršnom zakonu koji ne predviđa taj pravni lijek.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1217/02-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz O., zastupane po punomoćniku Đ. R., odvjetniku iz U., protiv tužene H. D. iz O., zastupane po punomoćniku N. B., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci od 20. lipnja 2001. godine, br. Gž 288/01-3, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Opatiji od 25. veljače 2000. godine, br. P-375/99-12, kao i potvrđeno rješenje istoga suda od 25. veljače 2000. godine, br. P-375/99-12, u sjednici održanoj dana 25. studena 2004. godine,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e :
I. Odbija se revizija tužene kao neosnovana u odnosu na presudu Županijskog suda u Rijeci od 20. lipnja 2001. godine, br. Gž 288/01-3.
II. Odbacuje se revizija tužene kao nedopuštena u odnosu na rješenje Županijskog suda u Rijeci od 20. lipnja 2001. godine, br. Gž 288/01-3.
Obrazloženje
Presudom i rješenjem suda prvog stupnja je presuđeno i riješeno:
„I – Tužena je dužna tužiteljici isplatiti iznos od 55.000,00 DEM (pedesetpettisuća njemačkih maraka) protuvrijednosti u kunama, kao i naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 24.025,00 kn, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.
II – S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, tužiteljica se odbija.
r i j e š i o j e:
uje se privremena mjera zabranom Radi osiguranja novčane tražbine tužiteljice određ
2 upisane u zk.ul. 833 k.o. O..“ otuđenja nekretnine tuženice i to 2/10 dijela grč. 280 od 126 m
Presudom i rješenjem suda drugog stupnja je presuđeno i riješeno:
„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i presuda suda prvog stupnja u toč. I izreke p o t v r đ u j e.
II. Uvaženjem žalbe tužiteljice, p r e i n a č u j e se presuda suda prvog stupnja u toč. II izreke, i sudi:
Tuženica H. D. je dužna tužiteljici A. S. isplatiti na iznos od 55.000 DEM u protuvrijednosti kuna, prema prodajnom tečaju banke u mjestu ispunjenja obveze, koji vrijedi toga dana, zateznu kamatu koja se plaća na devizne štedne uloge u DEM po viđenju, a koja teče na iznos protuvrijednosti od 27.500 DEM počev od 01. siječnja 1997. godine do isplate, te na iznos protuvrijednosti od 27.500 DEM počev od 01. siječnja 1998. godine do isplate.
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i p o t v r đ u j e rješenje suda prvog stupnja.“
Protiv pravomoćne presude i rješenja drugostupanjskog suda tužena je izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva učinjenog po drugostupanjskom sudu. Predlaže da se nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
Tužiteljica u odgovoru na reviziju pobija navode revizije i predlaže da se reviziju odbije kao neosnovanu.
Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana u odnosu na drugostupanjsku presudu, a nije dopuštena u odnosu na drugostupanjsko rješenje.
Sukladno odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), koji je stupio na snagu 1. prosinca 2003. godine, o reviziji tužene odlučuje se primjenom do tada važećih odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP).
Sud drugog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer drugostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama za donošenje zakonite presude u ovom sporu glede spornog pitanja o zakonskim zateznim kamatama i može se ispitati njezina pravilnost.
Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati, a nije dvostruko dosudio tužiteljici iznos od 55.000,00 DEM kako se to navodi u reviziji. U izreci drugostupanjske presude jasno je navedeno, da se zakonske zatezne kamate dosuđuju na iznos od 55.000,00 DEM, koji je dosuđen u izreci pod I. prvostupanjske presude, a potvrđen u izreci pod I. drugostupanjske presude.
Dakle, ne radi se o prekoračenju tužbenog zahtjeva po sudu drugog stupnja kada bi revizija bila dopuštena sukladno odredbi čl. 385. st. 2. u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. i čl. 2. ZPP s obzirom da bi drugostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev kada bi protivno odredbi čl. 2. ZPP odlučio preko postavljenog tužbenog zahtjeva, koji u konkretnom slučaju iznosi 55.000,00 DEM.
Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, da tužena duguje tužiteljici kao nasljednici iza pok. V. P. iz kupoprodajnog ugovora od 29. kolovoza 1995. godine i sporazuma o kupoprodaji nekretnina na ime neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene iznos od 55.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, te da je tužena dužna isplatiti prodavateljici odnosno njezinoj zakonskoj nasljednici protuvrijednost u kunama iznosa od 27.500,00 DEM najkasnije do konca 1996. godine, a preostali iznos od 27.500,00 DEM u protuvrijednosti kuna najkasnije do konca 1997. godine.
Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kada su tuženu obvezali da tužiteljici plati navedeni dug u ukupnom iznosu od 55.000,00 DEM u protuvrijednosti u kunama primjenom odredbe čl. 395. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99).
Sud drugog stupnja pravilno je tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate od dospijeća do isplate po stopi koju banke plaćaju na devizne štedne uloge u DEM po viđenju, s obzirom da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ovaj zahtjev odbio iz razloga da tužiteljica nije navela visinu stope zakonske zatezne kamate koju banka plaća na devizne štedne uloge u mjestu ispunjenja duga.
Revizija protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja o izdavanju privremene mjere nije dopuštena, jer se privremena mjera donosi prema odredbama Ovršnog zakona (čl. 396.), koji ne poznaje pravni lijek revizije.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja temeljem odredaba čl. 393. i 392. ZPP.
U Zagrebu, 25. studenog 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Ivo Grbin, v.r.