Pi-218/2015-45 · Općinski sud u Splitu

Posl. broj: Pi-218/2015

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Dračevac bb

21 000 Split

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Irmi Vladović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. i K. d.o.o. S., S., OIB: …, protiv tuženika pod 1. S. S., OIB: …, pod 2. D. T., OIB: … , pod 3. M. K., OIB: …, pod 4. S. L., OIB: …, pod 5. B. V., OIB: …, pod 6. I. K., OIB: …, pod 7. S. J., OIB: …, pod 8. M. B., OIB: …, pod 9. M. B., OIB: …, pod 10. S. Č., OIB: …, pod 11. M. M., OIB: …, pod 12. I. V., OIB: …, iz S., pod 13. T. B., OIB: …, pod 14. S. M., …, iz S., pod 15. D. B., OIB…, pod 16. K. Š., OIB.: …, pod 17. D. T., OIB: …, pod 18. S. Č., OIB …, pod 19. M. K., OIB: …, tuženici pod 4,5-11,13,15-19 sa prebivalištem u S., i pod 20. M. K.,OIB: …, iz S., nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. srpnja 2017. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja M. L. dipl. iur. te tuženika pod 4. i 10., na ročištu za objavu i uručenje presude dana 04. kolovoza 2017. godine

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Dužni su:

- tuženici 4. S. L., 5. B. V., 6. I. K., 7. S. J., 9. M. B., 10. S. Č., 12. I. V., 14. S. M., 16. K. Š., 17. D. B., u roku od 15 dana na jednake dijelove i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 6.758,00 kuna, svaki 675,80 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. ožujka 2008. godine pa sve do isplate,

- tuženik 15. D. B. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti iznos od 272,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. srpnja 2015. godine pa do isplate, iznos od 337,86 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. ožujka 2008. godine pa sve do isplate,

a koje kamate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena na žiro račun V. i K. d.o.o. S., broj HR … koji se vodi kod S. G. S. banka d.d. S. s pozivom na broj ….

II. Dužni su tuženici 4. S. L., 5. B. V., 6. I. K., 7. S. J., 9. M. B., 10. S. Č., 12. I. V., 14. S. M., 15. D. B., 16. K. Š., 17. D. B. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena na žiro račun V. i K. d.o.o. S., broj HR …0 koji se vodi kod S. G. S. banka d.d. S. s pozivom na broj …."

Obrazloženje

Kod Općinskog suda u Splitu dana 08. srpnja 2008. godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi kako su tuženici suvlasnici stambene zgrade anagrafske oznake u S., …. Dalje se navodi kako tuženici nisu tužitelju podmirili iznos od 13.516,16 kuna za vodu koji im je tužitelj isporučio u razdoblju od travnja 2007. godine do 01. veljače 2008. godine. Nadalje se tužitelj poziva na članak 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te navodi kako tuženici kao suvlasnici solidarno izvršavaju prava i obveze u odnosu na vodovodne instalacije pa predlaže sudu donijeti presudu kojom bi se tuženike obvezalo solidarno na isplatu iznosa od 13.516,16 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. ožujka 2008. godine do isplate.

U odgovoru na tužbu od 09. rujna 2008. godine tuženik pod 9. M. B. se usprotivio tužbi, kako osnovu tako i visini, naveo kako ne postoji solidarna odgovornost svih suvlasnika u konkretnoj situaciji već da se ima primijeniti Odluka o vodoopskrbi ( Sl. glasnik G. S. br 6/00, dalje Odluka), a naveo je i kako je prema članku 12. Odluke korisnik usluge dužan cijenu usluge platiti u roku od 15 dana od dana nastanka obveze, dok se danom nastanka obveze smatra dan dostave računa korisniku, a kod plaćanja akontacije posljednji dan vremenskog razdoblja za koje se akontacija utvrđuje. Tuženik navodi kako im tužitelj kao upravitelj vodoopskrbe nije vršio naplatu usluge za razdoblje dulje od tri mjeseca te nije utvrdio i naplaćivao cijenu komunalne usluge u vidu akontacije te nije svim pojedinačnim korisnicima ispostavio pojedinačne račune radi čega smatra da do trenutka podnošenja odgovora na tužbu nije nastala obveza plaćanja cijene usluge. Opreza radi istaknut je i prigovor zastare.

Tuženik pod 12. M. M. usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći kako u razdoblju koje se navodi u tužbi tuženik nije bio uselio u stan te da nije nikada dobio od tužitelja račun te mu nije poznato ništa glede eventualnog potroška vode na ulazu. Naveo je kako se ne radi o solidarnoj odgovornosti te je nadodao kako postoje mjerila na ulazu u stan prema kojemu se očitava stanje.

U podnesku od 23. travnja 2011. godine tužitelj je ustrajao u navodima da se radi o solidarnoj odgovornosti tuženika, naveo je da je prigovor zastare neosnovan jer račun dospijeva 19. ožujka 2008. godine te je naveo kako je u predmetnom razdoblju zgrada dobivala jedan račun za potrošnju cijele zgrade te da su tuženici kao vlasnici stanova trebali sporazumno podmiriti cjelokupni račun sukladno članku 20. stavku 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Tužbeni zahtjev je smanjen zbog djelomičnih uplata tuženika tako da je sada tužitelj potraživo iznos od 12.514,16 kuna.

Na ročištu od 29. studenoga 2012. godine tuženik D. B. je naveo kako je tužba neuredna jer kao tuženici nisu obuhvaćena dva poslovna prostora te banka kao ni J. K., a koji su svi potrošači vode za vodomjerilo po kojem je potrošnja vode utužena. Nadalje je naveo kako je tužitelj kao podlogu za tužbu koristio spisak stanara ulice … za otkaz tadašnjem upravitelju od 30. travnja 2008. godine, a u kojemu nisu navedena dva poslovna prostora, banka ni J. K.. Tuženik smatra da je dug za vodu učinila H. A. A. B. d.d. koja je u to vrijeme obavljala građevne radove. Ovaj tuženik je zbog svega rečenoga naveo kako bi pristao platiti najviše 300,00 kuna za potrošnju vode, ali ne koliko je utuženo. Tuženik I. K. usuglasio se sa navodima ovoga tuženika. I tuženik M. B. je također naveo da kada su se stanari uselili u zgradu da su postojala interna mjerila koja su se pokazala neispravna radi čega su tražili rješenje problema sa upraviteljem i tužiteljem, a što je trajalo otprilike godine dana nakon čega su dobili interna mjerila. Neplaćanjem računa da su htjeli vršiti pritisak na tužitelja da im se ugrade vodomjeri, a da u utuženom razdoblju nisu postojala vodomjerila za njihov ulaz već dva glavna vodomjerila na koja su osim stanara bile priključene banka, hotel i poslovni prostor zbog čega smatra da ne bi stanari trebali podmiriti čitav dug kada je potrošnja hotela neusporedivo veća.

Tužitelj je u spis dostavio Ugovor o opskrbi pitke vode od 19. svibnja 2008. godine te naveo da su tuženici dužni solidarno podmiriti obvezu, a na što je tuženik M. B. naveo kako u utuženom razdoblju stanari nisu imali potpisani ugovor sa tužiteljem.

Tuženik pod 2. D. T. je naveo kako je u svoj stan uselio za Uskrs te da u njemu tri mjeseca nije živio, a da je dobio račune za vodu.

Tuženik M. B. je naveo kako ima saznanja da je tek u studenome 2007. godine H. A. odvojen sa zajedničkog mjerila, odnosno da je punih šest mjeseci koristio glavno vodomjerilo radi čega smatra da nije jasan način izračuna utroška vode sačinjen od tužitelja za predmetnu zgradu. Naveo je kako je na glavnom mjerilu i dalje ostalo priključeno 28 poslovnih jedinica kao što su vrtić Č., ambulanta, kafići i frizerski saloni i dr. Zbog navedenoga tuženik je predložio da tužitelj dostavi Ugovor o priključenju na javnu vodoopskrbu i javnu odvodnju sklopljen između tužitelja i suvlasnika zgrade …, način izračuna potrošnje vode za zgradu .. jer smatra da se bez ovih isprava ne može ispitati osnovanost tužbenog zahtjeva. U podnesku od 16. srpnja 2015. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da više nije tražio solidarno obvezivanje tuženika već je zahtjevao da mu svaki od tuženika uvodno označenih pod brojevima 4,5,6,7,9,10,12,14,16,17 podmiri iznos od pod 675,80 kuna, a da mu tuženik 15 podmiri iznos uglavničene kamate od 272,14 kuna sa kamatom od dostave podneska do isplate te iznos od 337,86 kuna sa kamatom od 19. ožujka 2008. godine pa do isplate tako da sada tužbeni zahtjev glasi kako je navedeno u izreci.

Tijekom postupka sud je donosio određene odluke.

Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. broj IIP-1228/2008 od 20. veljače 2012. godine utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na tada označenog tuženika pod 18. I. B.. Raspravnim rješenjem od 05. lipnja 2012. godine tužitelj je povukao tužbu u odnosu na tada označenog tuženika pod 12. M. M..

Rješenjem IIP-1228/08, od 04. lipnja 2014. godine utvrđen je prekid u odnosu na tuženika pod 3. A. K. jer je isti preminuo.

Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. broj IIP-1228/2008, od 30. siječnja 2015. godine utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na tuženike 1. S. S., 8. M. B., 11. M. M., 13. T. B. i 18. S. Č..

Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. broj IIP-1228/2008, od 30. siječnja 2015. godine nastavljen je postupak prekinut rješenjem od 01. travnja 2014. godine u odnosu na tuženika pod 3. A. K. te su pozvane tužene 3. M. K., 19. M. K. i 20. M. K. preuzeti postupak. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. broj Pi-218/2015, od 16. rujna 2015. godine utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na tuženike pod 2. D. T., 3. M. K., 19. M.

K. i 20. M. K..

U dokazne svrhe izvedeni su dokazi:

- čitanjem: Anexa 1. Međuvlasničkog ugovora Stambena zgrada … u

S., analitičke kartice, presude Općinskog suda u Splitu posl. broj Gžmal-378/2011, od 17. svibnja 2011. godine, računa broj 6724260, ispisa analitičke kartice, izvoda iz otvorenih stavki na dan 23. travnja 2012. godine, ugovora o opskrbi pitkom vodom i odvodnji od 19. svibnja 2008. godine, međuvlasničkog ugovora od 30. travnja 2008. godine, dopisa tužitelja od 29. studenoga 2007. godine, dopisa T. d.o.o. od 28. lipnja 2007. godine, dopis tužitelja od 06. ožujka 2008. godine, presude IP-1078/08 ( nepravomoćne, ukinute), presude IIP-1226/08, od 24. travnja 2012. godine, dopisa tužitelja od 24. siječnja 2008. godine, dopisa tužitelja od 06. ožujka 2008. godine, dopisa tužitelja od 21. ožujka 2008. godine, odgovora tužitelja od 03. srpnja 2007. godine, reklamacije od 27. srpnja 2007. godine, dopisa T. d.o.o. od 18. listopada 2007. godine, dopisa tužitelja od 02. listopada 2007. godine, dopisa naslova I. v. Z." Qn 1,5-13 mm, od 09. listopada 2007. godine sačinjen od T. d.o.o., dopisa od 03. prosinca 2007. godine, dopisa T. –. s. d.o.o. od 01. prosinca 2007. godine, 27. prosinca 2007. godine i 04. siječnja 2008. godine, dopisa D. K. od 02. siječnja 2008. godine, 04. siječnja 2008. godine i 15. siječnja 2008. godine, dopisa Direkcije za stanovanje od 15. svibnja 2008. godine, nagodbe od 31. ožujka 2008. godine, nepotpisane odluke o evidenciji i naplati potroška vode, dopisa Direkcije za stanovanje od 23. svibnja 2008. godine, zapisnik sa sastanka od 24. lipnja 2008. godine, računa tužitelja broj 1310000482, 1210847143,dopisa od 29. veljače 2008. godine, liste potrošača u stambenoj zgradi za lipanj 2008. godine, uplatnica na l. 97,101,102, 163,203, 214,dopisa Direkcije za stanovanje od 23. listopada 2008. godine, odluke od 09. srpnja 2008. godine, 03. i 04. rujna 2008. godine stambene zgrade …,obavijesti od 16. lipnja 2008. godine, rješenja Županijskog suda u Splitu, Gžmal-1236/2012, od 10. listopada 2012. godine, priloženih novinskih članaka, nepotpisanog dopisa Direkcije za stanovanje od 02. svibnja 2008. godine, rješenja o nasljeđivanju iza pok. A. K.,obračuna kamata na l. 198.,

- pregledom: priloženih fotografija,

- saslušanjem: svjedoka S. M., M. R., M. P., Ž. K., I. C. i K. R..

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

Čitanjem Međuvlasničkog ugovora, članka 2. razvidno je da posebne dijelove zgrade anagrafske oznake …predstavljaju 20 stanova i 2 poslovna prostora. U završnim odredbama se navodi da se utvrđuje da je ugovor sklopljen jer ga je na Privitku 1. potpisala većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice posebnih dijelova nekretnine. Iz Anexa 1. Međuvlasničkog ugovora Stambena zgrada … u S. priloženog uz tužbu razvidno je da je predstavnik stanara na dan 30. travnja 2008. godine bio M. B., a da je kao novi U. određen D. z. s..

Čitanjem podataka u analitičkoj kartici priloženoj uz tužbu od 18. veljače 2008. godine razvidno je da po računu broj 0006724260 od 18. veljače 2008. godine sa dospijećem 19. ožujka 2008. godine dug iznosi 13.516,16 kuna.

Iz dopisa T. d.o.o. od 28. lipnja 2007. godine proizlazi da je T. d.o.o. tada bio upravitelj Stambeno – poslovnog kompleksa B. ( ulaza …, …, …). U dopisu se navodi kako je objekt priključen na vodoopskrbnu mrežu na jednom priključnom mjestu, dok se na dostupnim mjestima

( zajedničkim dijelovima) nalazi 413 mjerila stanova, odnosno poslovnih prostora. Suvlasnici su zahtijevali od tužitelja da se spomenutih 413 mjerila tretiraju kao priključna mjesta njihovih stanova, odnosno poslovnih prostora. Iz odgovora tužitelja od 03. srpnja 2007. godine na dopis od 28. lipnja 2007. godine tužitelj navodi kako suvlasnici u stambeno – poslovnom kompleksu B. nisu postupili sukladno člancima 34. stavcima 1. i 2. i 36. stavku 1. i 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu radi čega ih tužitelj ne može tretirati kao samostalne potrošače već samo kao suvlasnike jednog postojećeg priključka.

Iz reklamacije od 27. srpnja 2007. godine razvidno je da je D. – K. d.o.o. S. reklamirao T. d.o.o. S. vodobrojila koja su im isporučena jer su neispravno očitavala potrošak vode. Iz ovog dopisa je razvidno da u periodu od 20. srpnja 2007. godine do 26. srpnja 2007. godine još nisu bili useljeni svi stanovi u zgradi zvanoj B. te da je problem neispravnosti brojila uočen kontrolom slučajnim odabirom stanova u zgradi koji još nisu useljeni ( kontrolirano 22 stana kroz 6 dana).

Iz dopisa T. d.o.o. od 18. listopada 2007. godine upućenog D. – K. d.o.o. proizlazi da su od useljenja predmetnog objekta postojale brojne prijave suvlasnika o nelogično visokim očitanjima predmetnih vodomjerila, a da je na sastanku održanom 17. listopada 2007. godine u prostorijama tužitelja utvrđeno da je zbroj internih vodomjera veći 15% od očitanja glavnog vodomjera, a da rezultati provedenog ispitivanja demontiranih vodomjera ukazuje na neispravnost ugrađenih vodobrojila te je zaključno navedeno kako je potrebno izmijeniti mjerila te ispred mjerila ugraditi ventile.

Iz dopisa ( predmet reklamacija…) od 22. listopada 2007. godine razvidno je da je D.

– K. d.o.o. S. od T. d.o.o. S. zatražio ponudu za isporukom potrebnih vodobrojila (za isključivo vertikalnu ugradnju s višemlaznim ulazom na properel) i nepovratnih ventila. Iz dopisa T. –. s. d.o.o. od 01. prosinca 2007. godine razvidno je da se Z. obvezao isporučiti novih 413 vodobrojila istog tipa i dimenzija koji će biti napravljeni i označeni prema tipskom atestu H. Z. za M..

Iz dopisa ( predmet reklamacija…) od 03. prosinca 2007. godine razvidno je da je D. – K. d.o.o. S. obavijestio T. d.o.o. S. da prihvaćaju prijedlog tvrtke T. s." d.o.o. za rješenje problema vodobrojila, uz nužno obvezu M. C. "d.o.o. S. organizacije svih radnji do završetka predmetnog posla.

Iz dopisa tužitelja od 29. studenoga 2007. godine proizlazi da će ugradnja vodomjera za stambeno poslovni objekt B., za svaki ulaz posebno, započeti dana 03. prosinca 2007. godine.

Iz dopisa od 27. prosinca 2007. godine od T. s." d.o.o. S. N. proizlazi da je nakon ispitivanja koje je provedeno dana 20. prosinca 2007. godine od strane tužitelja zaključeno:

- da je tužitelj napravio rekonstrukciju glavnog priključka, te sada da umjesto jednoga postoji 12 mjernih mjesta, a osim odvajanja ulaza da je odvojen sustav hidroforske od gradske mreže te je ovom rekonstrukcijom formirano 12 grupa potrošača,

- da će tužitelj razliku do 15% tolerirati i kod obračuna uzimati potrošačima u obzir,

- da nije potrebno ići u izmjenu svih 410 vodobrojila, a ukoliko se koji potrošač požali na nepravilan rad vodobrojila da će se zamijeniti novim,

- da tužitelj inzistira na ugradnji protupovratnih ventila koje je potrebno ugraditi prije vodobrojila ( navodi se da su vodobrojila pokazivala potrošnju kada su potrošači bili odsutni iz stana od 6-12 mjeseci) .

Iz dopisa ( predmet reklamacija…) od 02. siječnja 2008. godine razvidno je da je D. – K. d.o.o. S. zatražio dostavu izjave potpisane od odgovornih iz tvrtki " M&G. C. "d.o.o. S., T. –. s. d.o.o. S. N. uz potvrdu odgovornih u V. i k. d.o.o. S. da je po pitanju vodobrojila na B. sve u redu ( kao što usmeno tvrde) i da V. i k. d.o.o . brojila prihvaća kao ispravna, odnosno da navedu daljnje postupanje po predmetnom sa preciznim rokom otklanjanja nedostataka. Iz dopisa T. s." d.o.o. S. N. od 04. siječnja 2008. godine razvidno je da se ostaje kod navoda iz dopisa od 27. prosinca 2007. godine.

Iz dopisa D. –. k. d.o.o. S. od 04. siječnja 2008. godine proizlazi da ova tvrtka ne može prihvatiti postupanje tvrtke T. s." d.o.o. po dopisima od 27. prosinca 2007. godine i 04. siječnja 2008. godine. Navodi se kako je minimum koji tvrtke " M&G. C. "d.o.o. S. i T. –. s. d.o.o. S. N. kao njihov kooperant moraju ispuniti prema njima kao investitoru je da dostave službeno očitovanje odgovornih tvrtke V. i. k. d.o.o. S. i nadležnih institucija R. H. o ispravnosti ugrađenih vodobrojila ili učiniti sve da se problem neispravnih vodobrojila otkloni.

Iz dopisa D. –. k. d.o.o. S. od 15. siječnja 2008. godine upućenog T. d.o.o. proizlazi da će ova tvrtka ukoliko postoji problem ispravnosti ugrađenih brojila otklanjanju tog problema pristupiti kao i otklanjanju bilo koje primjedbe unutar garancijskog roka, a uz nužnu pisanu sugestiju / prijedlog nadležnih stručnih osoba tvrtke tužitelja.

Iz dopisa tužitelja od 24. siječnja 2008. godine upućenog M. B. proizlazi da je tužitelj, u svrhu konačnog rješavanja i obračuna utroška vode za razdoblje od 14. travnja 2007. godine do 01. veljače 2008. godine, pozvao predstavnika suvlasnika da dostavi listu korisnika sa brojem članova svakog domaćinstva od dana useljenja te da dostavi listu korisnika poslovnog prostora sa brojem osoba koje taj prostor koriste. Tužitelj je naveo da će ukoliko izostane odgovor i sporazum o načinu utroška vode utrošak vode obračunati u skladu sa stavkom 2. članka 11. Odluke o vodoopskrbi G. S., dakle u jednakom iznosu prema službenom broju vlasnika stanova i poslovnih prostora dobivenih od A.- a po svakom ulazu.

Jedan dopis tužitelja od 06. ožujka 2008. godine odgovor je na prigovor od 03. ožujka 2008. godine koji se odnosi na drugi ulaz, a ne predmetni, dok je drugi odgovor upućen M. B. kao predstavniku stanara ulaza anagrafske oznake … te se navodi kako je taj ulaz potrošio 13.516,16 kuna, a da je obračun napravljen primjenom odredbe članka 11. stavka 2. Odluke o vodoopskrbi G. S., u skladu sa podacima dobivenim od APN-a. U dopisu od 21. ožujka 2008. godine tužitelj navodi kako su provjereni navodi predstavnika stanara zgrade … te da je utvrđeno da je obračun utroška vode za zgradu profesionalno i korektno napravljen. Čitanjem dopisa Direkcije za stanovanje od 15. svibnja 2008. godine utvrđeno je da od 01. veljače 2008. godine u predmetnoj zgradi postoje ugrađena mjerila za pojedine ulaze, a da je tužitelj prihvatio ispostavu pojedinačnih računa vode za suvlasnike dok razdoblje do 01. veljače 2008. godine ostaje sporno jer zgrade ne raspolažu transparentnim podacima iz kojih bi nesumnjivo proizlazio njihov udjel u potrošnji po jednom jedinom vodomjeru. Spisu prileži nagodba od 31. ožujka 2008. godine zaključena između trgovačkih društava D. –. k. d.o.o. S., " M&G. C. "d.o.o. S. i T. d.o.o. S. te M. B. kao predstavnika stanara, a kojom su ugovorili da će se izmijeniti svi ugrađeni interni vodomjeri stambeno – poslovnog ulaza …, lokacija B. u S..

Spisu prileže dopisi stambene zgrade … upućeni tužitelju iz kojih je razvidno da se prigovara nevjerodostojnosti izvršenog obračuna za utrošak vode te kojim se od tužitelj zatraži račun iz kojeg će se na nedvojbeni način moći izračunati koliko je od očitanog stanja potrošila Stambena zgrada u S., ….. Također se prilažu i isprave kojima stanari ukazuju tužitelju na nelogičnosti prilikom obračuna ( npr. isprava na l. 83. – lista potrošača u stambenoj zgradi za lipanj 2008. godine),

Svjedokinja S. M., zaposlenica tužitelja, je u danom iskazu navela kako je problem s kompleksom zvanim B. nastao iz razloga što su prilikom izgradnje u stanove ugrađeni pogrešni pojedinačni vodomjeri radi čega je nastao problem u obračunu vode. U spornom razdoblju za koje je fakturiran račun od 14. svibnja 2007. godine do 01. veljače 2008. godine da je nesporno da su stanari trošili vodu i nisu je platili, a da predstavnik stanara konkretnog ulaza nije dostavio podatke na koji način će tužitelj ispostaviti račun. Do izračuna računa da se došlo na način da se podatak o potrošnji preuzeo sa glavnog vodomjerila od kojega je oduzeta potrošnja hotela koji je bio sklopljen na glavno vodomjerilo i imao interno mjerilo, a da je od preostalog iznosa potrošnja podijeljena prema broju članova sukladno listi APN-a (koju je tužitelj pribavio od D. direkcije APN-a i koja je sadržavala podatak tko je kada uselio kao i broj članova domaćinstva u službenim listama prioriteta za dobivanje stanova), odnosno sukladno listi predstavnika stanara ukoliko bi je dostavili. Nadalje je navela kako predstavnik stanara nije dostavio nikakve podatke o broju članova domaćinstva niti je želio potpisati ugovor o opskrbi pitkom vodom temeljem čega bi se mogli fakturirati pojedinačni računi radi čega je tužitelj bio primoran za cijeli ulaz … ispostaviti zajednički račun, a da su 2008. godine ugrađena vodovodna mjerila za svaki ulaz, ovisno o broju vertikala, a da sada stanari primaju pojedinačne račune jer su im promijenjena vodomjerila u stanu. Svjedokinja je navela kako im predstavnik stanara nije dao podatak da je H. A. A. B. d.d. uselila radi čega je tužitelj za tog potrošača uzeo kao da je jedan član. Svjedokinja je navela kako u trenutku ispostave računa tužitelj nije imao podatak da su dva poslovna prostora useljena radi čega su iste obračunali kao da su jedan član. Svjedokinja je potvrdila da su se svi u B. počeli žaliti nakon što su počeli koristiti vodu jer su imali probleme sa vodomjerilima.

Svjedok M. R., direktor tužitelja u utuženom periodu, nije imao nikakvih detaljnijih saznanja za predmetni spor. Naveo je da je to vrijeme osim sa zgradom B. postojao problem naplate i u pola grada S., a da se on detalja za predmetnu zgradu ne sjeća iako je potvrdio da je potpisao sve spisu priložene dopise na kojemu je njegovo ime jer je ovo morao kao direktor po zakonu napraviti, a da su sve obavljale stručne službe.

Svjedok M. P., tehnički direktor T. d.o.o. u utuženom razdoblju (tadašnjeg upravitelja predmetnom zgradom), naveo je kako je na objektu B. tužitelj samo glavno mjerilo smatrao mjestom za potrošnju vode iako je svaki stan i poslovni prostor imao interno mjerilo. U predmetnoj zgradi javio se problem sa internim vodomjerilima koja su "čudno očitavala" npr. ljudi koji nisu živjeli u stanovima očitavali bi veću potrošnju od onih koju su živjeli i koristili vodu. V. i k. d.o.o. da je brzo uočio problem te su napravljena glavna mjerila za svaki ulaz, a nakon čega su promijenjena i interna mjerila. Svjedok je potvrdio da je kao ovlašteni predstavnik upravitelja vezano za spomenute probleme pregovarao sa Ž. K. direktorom D. k.", a od strane tužitelja da je pregovarao sa direktorom R.. U pregovorima da su vjerojatno sudjelovali i predstavnici stanara i to M. B. kojega je često viđao.

Svjedok Ž. K., direktor D. K." d.o.o. S. u utuženom razdoblju naveo je kako su postojali određeni problemi na " B." glede vodomjerila te da je ovaj postupak okončan nagodbom između tvrtke D. k." i M. C." koja je isporučila vodomjerila stanarima. Svjedok je naveo da su se za vodomjerila bunili neki od stanara, a ne svi te mu je poznato da je u vrijeme dok se vršilo privođenje namjeni poslovnog prostora H. B. došlo do problema sa potrošnjom vode stanara …, odnosno da se ispostavilo da se prilikom renoviranja potrošila voda čija je potrošnja evidentirana na vodomjerilima stanara. Svjedok ne zna kako je do ovoga došlo, ali jedino mu je objašnjenje da banka tada nije bila spojena na svoje vodomjerilo. Nakon što je prostor banke priveden svrsi da je banka nesumnjivo priključena na posebno vodomjerilo. Svjedoku je poznato da su naknado na vodovodnoj mreži izvršene određene izmjene, ali ne zna koje.

Svjedok I. C., direktor D. z. s. tvrtke koja je ovlaštena za upravljanje predmetnom zgradom u periodu od 01. svibnja 2008. godine do 17. rujna 2008. godine. potvrdio je da su u prvoj godini upravljanja predmetnom zgradom uložena znatna sredstva za promjenu vodomjerila, a o čemu su obaviješteni svi suvlasnici na B.. Kada se javio problem sa tužbom V. i k. d.o.o. uloga upravitelja da je bila kako da iznađe modus o načinu podmirenja pojedinačnih dugovanja suvlasnika i da to oglasi na oglasnoj ploči, da bi svatko od njih znao koliko duguje te da može odlučiti hoće li platiti, a da je V.i k. d.o.o. naveo da će povući tužbu za one koji plate. Naknadni detalji o sporu ovom svjedoku nisu poznati. Naveo je da je svaka zgrada na B. kojom su upravljali nakon održanih sastanaka potpisala U. o isporuci vode osim zgrade anagrafske oznake ….

Svjedokinja K. R., projektant vodovodne i kanalizacijske mreže na objektu B. navela je kako je u stambeni objekt bilo ugrađeno 384 internih mjerila i 25 mjerila za poslovne prostore, a da su postojala samo dva glavna mjerila jedan za sanitarni sistem i drugi za požarni sistem koji se nalazio izvan zgrade. Svjedokinja je navela kako je H. A. došao naknadno u prostor koji je ranije pripadao banci pa je naknadno dobio mjerilo koje je bilo smješteno u jednom dijelu garaže. Svjedokinja je navela kako se naknadno interesirala i saznala da je V. i k. d.o.o. o svom trošku instalirao na 12 ulaza po 2 vodobrojila , a da je također saznala da je određeni broj prvotno ugrađenih mjerila neispravno funkcioniralo iz razloga što su bili položeni naopačke dok određeni broj mjerila nije bio ispravan. Po njezinom mišljenju da su brojila bila ispravna ne bi došlo do slučajeva da su stanovi bili prazni, a pokazivali potrošnju. Svjedokinja je bila u posjedu dopisa T. S." d.o.o. koji su već priloženi spisu.

Odredbom članka 20. stavka 5. u svezi sa člankom 20. stavkom 1. točkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ( " NN" broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, , dalje u tekstu ZKG), propisano je da se cijena komunalne usluge opskrbe pitkom vodom plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika. Opskrba vodom predstavlja komunalnu djelatnost, a što proizlazi iz članka 3. stavka 1. točke 1. ZKG-a). Odredbom članka 11. stavka 1. i 2. Odluke o vodoopskrbi G. S. ( S. glasnik G. S. br 6/00 dalje OVGS) propisano je da ukoliko se plaćanja usluge opskrbe pitkom vodom vrši prema zajedničkom računu za više korisnika, cijenu za pruženu uslugu korisnici raspodjeljuju međusobno prema sporazumu razmjerno količini pružene usluge. Ako među korisnicima ne dođe do sporazuma u smislu stavka 1. ovog članka cijena za pruženu uslugu za potrebe domaćinstva obračunava se u jednakom iznosu prema broju osoba koje koriste uslugu opskrbe vodom.

Iz provedenih dokaza proizlazi kako tužitelj najprije svoj zahtjev temelji na činjenici da su tuženici kao suvlasnici u stambenoj zgradi … u S. te da solidarno odgovaraju tužitelju za ispostavljene račune za vodu koji nisu plaćeni, pritom se pozivajući na odredbu čl. 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, dalje ZV) odnosno naknadno se poziva i na zaključeni Ugovor o opskrbi pitkom vodom i odvodnji od 19. svibnja 2008. godine i to članak 10. Međutim, u brojnim odlukama Županijskog suda u Splitu (primjerice Gžmal-766/11, Gžmal-580/13 i dr.) je izražen stav kako se solidarnost predmetne obveze ne može temeljiti na odredbi čl. 70. st. 1. ZV-a već da se obveza tuženika može ravnati jedino sukladno odredbi čl. 84. ZV-a pa je tužitelj tijekom postupka promijenio tužbeni zahtjev na način da je odustao od solidarne isplate tuženika te sada traži da su tuženici obvežu na plaćanje utuženih iznosa na jednake dijelove. Ovdje sud usputno navodi kako se tužitelj neosnovano pozvao na članak 10. Ugovora o opskrbi pitkom vodom i odvodnji od 19. svibnja 2008. godine, ali ovaj sud smatra da se radi o ništetnoj odredbi jer se istom ugovara retroaktivna primjena ugovora i ispunjenja obveza.

Prema odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku ( „NN" broj: 53/91,91/92,58/93,112/99,88/01,117/03, 88/05, 02/07, 84/08,96/08, 123/08,57/11,148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu ZPP) parnične stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve te predložiti dokaze kojima potvrđuju te činjenice. Teret dokaza je na strani onoga koji tvrdi da neka činjenica postoji, pa je u konkretnom slučaju tužitelj bio taj koji je trebao dokazati na koji način je trebalo obračunavati i plaćati potrošenu vodu između stanara stambene zgrade … u S..

Na tužitelju je bio teret dokaza o visini duga za svakog pojedinog tuženika sukladno citiranoj Odluci o vodoopskrbi G. S., a i sukladno navedenim odredbama ZKG.

Iz naprijed navedenih i izvedenih dokaza proizlazi da posebne dijelove zgrade anagraske oznake … predstavljaju 20 stanova i dva poslovna prostora ( ovo iz priloženog međuvlasničkog ugovora i tvrdnji nekih od tuženika tijekom postupka), dakle osim utuženih suvlasnika obveznici podmirenja usluge koju je pružio tužitelj za stambenu zgradu anagrafske oznake … bili bi i poslovni prostori banke i hotela. Iako tužitelj tijekom postupka tvrdi da je obračun utroška vode izvršen sukladno članku 11. stavku 2. navedene Odluke te da je izračun izvršen prema službenom broju vlasnika stanova i poslovnih prostora dobivenih od APN- a po svakom ulazu, a nakon što je odbijen trošak koji bi se odnosio na hotel, u spis predmeta ne dostavlja dokaze kojima bi potkrijepio ove navode i koji bi sudu omogućili jasnu provjeru tih tvrdnji.

Naime, iz spisu priloženih dopisa jasno je da u utuženom periodu točnije srpnju 2007. godine svi stanovi nisu bili useljeni, a spisu ne prileže isprave iz javnih knjiga ( vlasnički listovi) niti kakvi drugi podaci iz kojih bi se moglo provjeriti tko su bili vlasnici stanova i poslovnih prostora u utuženom periodu, kolike su površine ovih stanova ili koliki je broj članova tih domaćinstava, a što je sve nužno za provjeru izvršenog obračuna sukladno Odluci ili ZKG-u. Pored ovoga svjedokinja S. M., djelatnica tužitelja, je navela kako tužitelj nije imao saznanja da su poslovni prostori useljeni radi čega je iste obračunavao kao da su jedan član, a što zasigurno nije niti životno ni logično, a ni pravedno s obzirom da se radi o uslužnim subjektima kojima se služi neograničeni broj osoba odnosno ukoliko su se ovi prostori u utuženom vremenu uređivali zasigurno je u iste utrošeno vode više nego li je potrošnja jednog člana.

Pored ovoga iz dokaznog postupka proizlazi da se pojedinačna mjerenja utroška vode nisu mogla izvršiti u utuženom razdoblju zbog neispravnosti internih mjerila, odnosno i da su prazni stanovi očitavali potrošnju o čemu su svjedočili svjedoci M. P., Ž. K. i K. R.. Iz iskaza Ž. K. proizlazi da je problem glede plaćanja troškova vode izražen nakon što se vršilo privođenje namjeni poslovnog prostora H. B. i pretpostavlja da banka tada nije bila spojena na svoje vodomjerilo. Svjedokinja K. R. je navela kako je H. A. došao naknadno u prostor koji je ranije pripadao banci pa da je naknadno dobio mjerilo koje je bilo smješteno u jednom dijelu garaže. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi i da je naknadno izvršena rekonstrukcija vodovodnih priključaka od strane tužitelja, a i ovo ukazuje na činjenicu da je su sa predmetnom zgradom postojali određeni problemi na vodovodnoj infrastrukturi.

Zbog navedenoga sud smatra da tužitelj tijekom postupka uopće nije dokazao visinu duga koja bi se odnosila na svakog pojedinog tuženika kao vlasnika stana u predmetnoj zgradi, niti je sudu na ovu okolnost predložio dokaze, radi čega sud na temelju provedenih dokaza nije mogao zaključiti o tome koliko bi svaki suvlasnik stana u zgradi … u S. trebao platiti za potrošenu vodu. Pogrešan bi stav bio tužitelja da se potrošnja treba platiti na jednake dijelove jer je to nije u skladu sa citiranim zakonskim odredbama.

Odluka o trošku je izostala jer ga tuženici nisu popisali.

U Splitu, 04. kolovoza 2017. godine.

Sutkinja

Irma Vladović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 8 dana od dana dostave pisanog otpravka iste, u tri primjerka. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.1.,2.,4.,

5.,6.,8.,9.,10.i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.