Rev-1629/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1629/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, te Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branka Medančića, člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja B. K., drugotužiteljice J. K., trećetužitelja M. K.1 i četvrtotužitelja M. K. , svih iz L., svih zastupanih po punomoćniku T. F., odvjetniku u O., protiv tuženika C. O. d.d. Z., Filijala V., radi naknade štete, odlučujući o zajedničkoj reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 2406/07-3 od 17. svibnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Iloku poslovni broj P-123/06 od 21. lipnja 2007., u sjednici održanoj dana 23. studenog 2011.,

p r e s u d i o j e :

Revizija prvotužitelja B. K., drugotužiteljice J. K., trećetužitelja M. K.1 i četvrtotužitelja M. K.2 , protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 2406/07-3 od 17. svibnja 2010. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Općinski sud u Iloku presudom poslovni broj P-123/06 od 21. lipnja 2007. odbio je tužbeni zahtjev tužitelja da im tuženik C. O. d.d. Z., Filijala V. isplati na ime naknade štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe pravičnu novčanu naknadu i to:

I tužitelju B. K. iz L., ... iznos od 220.000,00 kuna,

II tužiteljici J. K. iz L., ... iznos od 220.000,00 kuna,

III tužitelju M. K.1 iz L., ... iznos od 220.000,00 kuna,

IV tužitelju M. K.2 , iz L., ... iznos od 220.000,00 kuna, te da im naknadi parnični trošak.

Tužiteljima je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kuna.

Županijski sud u Vukovaru presudom poslovni broj Gž-2406/07-3 od 17. svibnja 2010. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli zajedničku reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u reviziji. Suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži neproturječne razloge o svim žalbenim razlozima odlučnim za rješenje spora (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), pa je presudu moguće ispitati.

U reviziji tužitelji zapravo iznose svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvode drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova.Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje u odnosu na okolnosti pod kojima se dogodila prometna nezgoda u kojoj je stradao pokojni I. K. nisu uzete u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Nižestupanjski sudovi su u ovom slučaju pravilno ocijenili koje su činjenice odlučne za rješenje spora, utvrdili koje su od tih činjenica nesporne, a o spornim činjenicama su izvedeni dokazi, te su iznijeti neproturječni razlozi za donesene odluke. Revizijski sud odlučujući o reviziji polazi od činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova.

Nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Sporno je u revizijskom stadiju postupka odgovara li C. O. d.d. Z. tužiteljima za štetu nastalu smrću njihovog sina i brata I. K., koji je poginuo u prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovalo samo jedno vozilo koje je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj ... U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno, a od toga utvrđenja je pošao i drugostupanjski sud:

- da se dana ... dogodila prometna nezgoda u V. u … ulici u kojoj je smrtno stradao I. K., sin B. i J. K., i brat M.1 i M. K.,

- da je vozilo koje je bilo sudionik nezgode i u kojemu je smrtno stradao pokojni I., marke V., tip P., reg. oznake i broja …, vlasništvo L. R. iz V., bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj …, pri čemu nije sporno da se ne radi o takozvanom proširenom osigurateljnom pokriću (B kombinacija),

- da je do nezgode došlo tako što je vozilo u kojemu su se nalazili I. K. i Ž. R., krećući se desnim kolničkim trakom, uslijed neprilagođene brzine izletjelo sa kolnika te udarilo u rasvjetni stup,

- da je prema iskazima članova medicinske ekipe hitne medicinske službe za upravljačem nakon prometne nezgode pronađen I. K., a Ž. R. da je od udarca ispao iz vozila, zadobivši niz teških tjelesnih ozljeda,

- da su medicinskim vještačenjem utvrđeni raspored i težina ozljeda pokojnog I. K. koji ukazuju da je on upravljao vozilom u trenutku nezgode, a sin vlasnika vozila Ž. R., (koji inače nije imao prometnu dozvolu), da je prema rasporedu ozljeda sjedio na mjestu suvozača.

Sudovi su na temelju ovakvih utvrđenja zaključili da je tuženik dokazao isključenje svoje odgovornosti za štetu jer je štetni događaj uzrokovao smrtno stradali I. K. Tužitelji revizijom dovode u pitanje zaključak suda o tome tko je u trenutku nezgode upravljao vozilom, tvrdeći da nema dokaza da je to bio upravo pokojni I. K. Prema navodima revizije:

- Ž. R. je iskazao da je došao vozilom do pokojnog I. K. te s njim produžio u V., da se ne sjeća tijeka same nezgode, ali da nije imao vozačku dozvolu pa da je predao vozilo na upravljanje pokojnom I. K.,

- svjedok B. K. je pak iskazao da je Ž. R. „pokupio“ automobilom njegovog sina I., te da su otišli oko … do … sati,

- da su iskazi članova tima hitne medicinske pomoći nedostatni za zaključak da je baš pokojni I. K. bio na mjestu vozača,

- da su nalazi vještaka o rasporedu i težini ozljeda pokojnog I. K. i mišljenje vještaka da je upravo on upravljano vozilom prihvaćeni nekritično,

- da su oba unesrećena već bila odvezena sa mjesta udesa kada je tamo došla ekipa za očevid istražnog suca, pri čemu da je učinjeno niz propusta kod izuzimanja tragova mjesta udesa, pa da se očevidom također nije moglo sa sigurnošću zaključiti o tome tko je sjedio na mjestu vozača.

Po ocjeni ovoga suda zaključak o tome tko je kritične zgode upravljao automobilom nije u suprotnosti sa sadržajem izvedenih dokaza. Takav zaključak donesen je na temelju rezultata cjelokupnog postupka, analizom svakog pojedinog dokaza. Tužitelji u reviziji ponovno analiziraju dokaze i izvode zaključke o odlučnim činjenicama koji su različiti od zaključaka nižestupanjskih sudova, čime dovodi u pitanje pravilno utvrđeno činjenično stanje, ali u revizijskom stadiju postupka polazi se od činjeničnih utvrđenja nižestupansjkih sudova.

Tužitelji unatoč opširnim analizama izvedenih dokaza nisu doveli u pitanje zakonitost pobijane presude.

Po ocjeni ovoga suda nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.

Tužbeni zahtjev se temelji na ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti za štete trećim osobama (obavezno osiguranje), a štetni događaj se zbio ..., pa se u rješenju spora u odnosu na odgovornost osiguratelja za štetu zbog smrti vozača osiguranog vozila primjenjuju odredbe Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 46/97, 116/99, 11/02 - dalje u tekstu: ZO).

Prema odredbi čl. 84. ZO nema pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti za štete trećim osobama vozač vozila te njegovi pravni slijednici glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača.

Polazeći od utvrđenja da je upravo pokojni I. K. upravljano osiguranim vozilom u trenutku nezgode, sudovi su pravilno našli da tuženik nije dužan naknaditi štetu članovima obitelji unesrećenog za duševne boli zbog smrti bliske osobe po odredbama čl. 201. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01).

Zato je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo pa je valjalo temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 23. studenog 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.