Revt-237/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 237/12-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. d.o.o P., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u L., protiv tuženika A. C. O. d.d. O., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik iz Odvjetničkog društva D. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5922/11-3 od 8. veljače 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 1633/10-80 od 5. svibnja 2011., u sjednici održanoj 7. siječnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Održava se na snazi ovosudno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj Ovrv-4672/1997 od 02. listopada 1997. godine u dijelu koji sadrži platni nalog, te je tuženik dužan platiti tužitelju 318.483,03 (slovima: tristoosamnaesttisuća četiristoosamdesettri i 83/11) kn zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 02. listopada 1996. godine“do isplate, a koje zatezne kamate se obračunavaju od dospijeća do 30. lipnja 2002. godine po stopi od 18%, od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15%, od 01. siječnja 2008. godine do isplate po stopi od 17% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, kao i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 11.139,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. listopada 1997. godine do isplate po propisanoj stopi, sve u roku od 8 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnički trošak odmjeren sa 88.611,83 kuna, u roku od osam dana.“

Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. i to zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,84/08,123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa ili drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

U podnesenoj reviziji tuženik, osim što se formalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, uopće nije postavio nikakvo pravno pitanje, naprotiv, revizijom se ukazuje na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, međutim to nisu razlozi zbog kojih se revizija iz čl. 382. st 2. ZPP može podnijeti.

Pritom valja napomenuti da revizijski sud nije ovlašten iz izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382.st. 2. i 3. ZPP ukoliko ih sam revident u reviziji nije određeno naznačio, jer upravo postojanje takvog pitanja izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP razlikuje od redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Prema tome, podnesena revizija ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije koje prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

Iz tog je razloga revizija tuženika nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP, valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 7. siječnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.