Revr-323/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 323/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i mr. sc. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz S., koju zastupaju punomoćnici P. J. i J. P., odvjetnici u S., protiv tuženice P. d.d. S., koju zastupa punomoćnik V. L. i Ž. V., odvjetnici iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-5074/05 od 08. veljače 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1688/05 od 14. listopada 2005., u sjednici održanoj dana 18. srpnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-5074/05 od 08. veljače 2007. odbijena je žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1688/05 od 14. listopada 2005., time da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija, a tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana odgovorila je na reviziju predlažući da se odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se obveže tuženika da joj isplati određenu novčanu svotu na ime neosnovano umanjene osnovne plaće za određeno vremensko razdoblje.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova tuženik, kao poslodavac, suprotno odredbi čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95., 54/95., 65/95. i 17/01. – dalje: ZR) tužiteljici, kao radnici tuženika, za razdoblje od siječnja 1999. do kolovoza 2000. isplaćivao manju plaću od one propisane odredbama čl. 28. i 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost trgovine ("Narodne novine", broj: 48/98.), te odredbe čl. 50. Pravilnika tuženika, koji se kod tuženika primjenjivao od 26. srpnja 1997., tako da je tužiteljici za navedeno razdoblje zbog neostvarenih planova prometa na razini društva kao cjeline (tuženik "Prehrana" d.d.) isplaćivao manju plaću u rasponu od 10-33%, što ukupno iznosi 10.108,09 kn, iako je tužiteljica u spomenutom vremenskom razdoblju radila puno radno vrijeme, a tuženik Pravilnikom o radu nije razradio kriterije praćenja i vrednovanja rada radnika na pojedinim radnim mjestima, niti je tuženik tijekom postupka dokazao da tužiteljica nije ostvarila doprinos utvrđen aktom poslodavca ili pak uobičajenim za obavljanje poslova radnog mjesta na koje je raspoređena. Poslovni rizik društva ne može se prenijeti na radnika umanjenjem propisane osnovne plaće.

Pravilno su stoga postupili nižestupanjski sudovi kada su prihvatili tužbeni zahtjev. Plaća radnika određena je odredbom čl. 81. ZR-a, a poslodavac je dužan isplatiti plaću koja je određena u skladu s tom odredbom.

Tuženik je, u skladu sa odredbom čl. 28. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost trgovine, koja uređuje pitanje visine osnovne plaće, mogao općim aktom utvrditi "normalni učinak" za svako radno mjesto i razraditi kriterije za praćenje ostvarenja "normalnog učinka", te ovisno o ostvarenom rezultatu u odnosu na određeni "normalni učinak" odrediti iznos osnovne plaće, koja ovisno o ostvarenom rezultatu može biti viša ili niža od najnižeg iznosa plaće utvrđenog Kolektivnim ugovorom.

Budući da tuženik općim aktom nije razradio kriterije za praćenje ostvarenja "normalnog učinka" za pojedino radno mjesto, to nije postojao osnov za umanjenje osnovne plaće propisane Kolektivnim ugovorom zbog "neostvarenog plana prometa na razini društva".

Poslodavac se ne može osloboditi obveze isplate plaće pozivajući se na poteškoće u poslovanju i na neostvarene planirane rezultate. Radnik za svoj rad ima pravo na ugovorenu plaću. On ne sudjeluje u ostvarenoj dobiti, pa nije dužan sudjelovati ni u poslovnom gubitku poslodavca. Nije u pitanju "udruženi rad" određenog broja radnika koji sami donose poslovne odluke ili koji makar imaju određenog utjecaja na poslovne odluke uprave društva.

Slijedom izloženog trebalo je pozivom na odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) reviziju kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 18. srpnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.