Supreme Court dismisses appeal against lower court's finding of possession disturbance due to procedural error in fact-finding.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the Prosecutor's request for legal protection against the County Court's decision. The County Court had overturned the District Court's ruling by finding that the disputed wall was in the neighbors' shared ownership rather than the plaintiffs', thereby granting the defendants' claim for possession disturbance. The Supreme Court held that the County Court violated procedural rules because it changed the established facts without holding a new hearing or meeting the specific statutory conditions for such a factual revision.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 373. Zakona o parničnom postupku; The second-instance court may not revise the first-instance court's finding of fact unless it holds a hearing or meets specific statutory exceptions, and such a revision must be based on the original facts unless one of the enumerated legal grounds is met.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzz 250/03-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Petra Milasa, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. S. L. udova L. iz Z., 2. S. M. iz N. S., 3. D. S. rođ. L. iz Z., i 4. S. M. iz Z., zastupane po punomoćniku R. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženih: 1. A. D. pok. M. i 2. M. D. sina A., obojica iz Z., zastupani po punomoćniku E. P., odvjetniku iz N., radi smetanja posjeda, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 19. kolovoza 2003. godine, broj: G-DO-981/03, izjavljen protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Zadru od 07. svibnja 2003. godine, broj: Gž-644/02, kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Zadru od 17. travnja 2002. godine, broj: P-651/01, u sjednici održanoj 07. srpnja 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti, ukida se rješenje Županijskog suda u Zadru od 07. svibnja 2003. godine, broj: Gž-644/02 i predmet vraća istom sudu na ponovno rješavanje.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev, koji glasi:
"I. Utvrđuje se da su tuženici 30. ožujka 2001. godine na jugoistočnom zidu nekretnine – stambene zgrade u suvlasništvu tužiteljica, a koju čini čest. zgr. …, upisane u zk. ul. … k.o. Z., na adresi …, počinili smetanje posjeda označene nekretnine na način da su na jugoistočni zid iste samovoljno i bez dopuštenja tužiteljica postavili montažni reklamni pano dimenzija 1,5 m x 1,5 x 0,40 m,
II. Nalaže se tuženicima uspostava ranijeg posjedovnog stanja, kako je bilo u prethodnoj točci ove izreke opisanog smetanja posjeda na način da se sa jugoistočnog zida čest. zgrade …, upisane u zk. ulošku …, k.o. Z., …, u suvlasništvu tužiteljica, skinu – uklone montažni reklamni pano dimenzija 1,5 m x 1,5 m x 0,40 m zabranjuje se tuženicima svako daljnje uznemiravanje posjeda tužiteljica u odnosu na nekretninu označenu u toč. I: izreke ovog rješenja, pod prijetnjom novčane kazne, kao i da naknade parnični trošak u iznosu od 2.468,80 kn, sve u roku od 8 dana."
Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je kao osnovana žalba tužiteljica i preinačeno prvostupanjsko rješenje, tako da je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev. Protiv navedenog drugostupanjskog rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske pravovremeno je podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da drugostupanjsko rješenje bude ukinuto i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tužiteljice su odgovorile na zahtjev za zaštitu zakonitosti i predložile da zahtjev za zaštitu zakonitosti bude odbijen kao neosnovan.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužiteljica usmjeren na zaštitu posjeda zida.
Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev nakon što je, temeljem neposredno izvedenih dokaza – saslušanje svjedoka i stranaka – utvrdio da predmetni zid nije u isključivom posjedu tužiteljica, već da je i u suposjedu tuženih, a da činom postavljanja montažnog reklamnog panoa od strane tuženih, tužiteljice nisu isključene niti bitno ograničene u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti na zidu.
Drugostupanjski sud, bez održavanja rasprave, utvrđuje drugačije činjenično stanje od onog kojeg je utvrdio prvostupanjski sud, tako da je ocjenom neposredno izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda (iskaze svjedoka i stranaka) utvrdio da je predmetni zid u suposjedu tužiteljica, a ne i tuženih, prihvatio žalbu tužiteljica kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. u svezi sa čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) preinačio prvostupanjsko rješenje i u cijelosti prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev.
Utemeljeno se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti ističe da je drugostupanjskim rješenjem povrijeđena odredbe čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 373. ZPP-a.
Pogrešno se, naime, u drugostupanjskom rješenju navodi da je prvostupanjsko rješenje preinačeno temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, jer iz razloga tog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko rješenje preinačeno zbog drugačije utvrđenog činjeničnog stanja.
Prema odredbi čl. 362. ZPP-a, koja je bila u primjeni u vrijeme donošenja drugostupanjskog rješenja, drugostupanjski sud odlučuje o žalbi, u pravilu, bez rasprave (st. 1.), a kad vijeće drugostupanjskog suda nađe da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno da se pred drugostupanjskim sudom ponove već izvedeni dokazi, zakazat će raspravu pred drugostupanjskim sudom (st. 2.).
Drugostupanjski sud, prema odredbi čl. 373. ZPP-a, koja je također bila u primjeni u odnosno vrijeme, mogao je drugačije utvrditi činjenično stanje od onog utvrđenog u prvostupanjskoj presudi odnosno rješenju, u slučaju: (1.) ako je na temelju rasprave utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostupanjskoj presudi, (2.) ako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave ili posebno izvedene dokaze, a odluka je prvostupanjskog suda utemeljena isključivo na tim dokazima, (3.) ako je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda (4.) ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. U konkretnom slučaju nije se ostvario niti jedan od razloga navedenih u citiranoj zakonskoj odredbi, temeljem kojeg je drugostupanjski sud bio ovlašten utvrditi drugačije činjenično stanje od onog utvrđenog u prvostupanjskom rješenju i na temelju tako drugačijeg utvrđenog činjeničnog stanja preinačiti prvostupanjsko rješenje.
Iz izloženog slijedi da je drugostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 373. ZPP-a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.
Ostvario se, dakle, razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka na kojeg se određeno upire u zahtjevu za zaštitu zakonitosti.
Riješeno je zato kao u izreci (čl. 394. st. 1. u svezi sa čl. 408. st. 2. ZPP-a).
U Zagrebu, 07. srpnja 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.