Revr-912/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 912/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća te Jasne Guštek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz P., kojeg zastupa punomoćnica L. Š., odvjetnica u P., protiv tuženika I. d.o.o. iz P., kojeg zastupa punomoćnica P. H., odvjetnica u P., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli posl. broj Gž-3289/09 od 2. prosinca 2009. kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Puli posl. broj P- 2552/08 od 16. srpnja 2009. u sjednici održanoj 28. veljače 2012.

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova revizija u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u t. I. izreke kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli posl. broj P-2552/08 od 16. srpnja 2009. u t. I./1. i suđeno tako da se odbija dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju je nedopušten, pa se poništavaju odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. listopada 2008. i odluka tuženika od 10. studenoga 2008. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava.

II. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-3289/09 od 2. prosinca 2009. u dijelu pod t. II i III. i u tom dijelu se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju nedopušten, pa se poništavaju odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. listopada 2008. i od 10. studenoga 2008. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava, utvrđeno je da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika zaključno sa 31. listopadom 2008., te je naloženo tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa za radno mjesto inspektora B kategorije u razdoblju od 22. listopada 2008. do 31. listopada 2008. godine. (t. I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.135,00 kn (t. II. izreke), a odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 10.200,00 kn (t. III. izreke).

Presudom suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena tuženikova žalba i preinačena je prvostupanjska presuda u t. I. i to u dijelu kojim je utvrđeno da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, pa se poništavaju odluke tuženika od 20. listopada 2008. i 10. studenoga 2008. na način da je odbijen taj dio tužbenog zahtjeva. U ostalom dijelu, protiv ostalog dijela odluke o glavnoj stvari, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a preinačena je i odluka o trošku parničnog postupka na način da je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak prvostupanjskog postupka, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak žalba u iznosu od 381,25 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 96/08, 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 57/11) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu odluku na način da utvrdi da je dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu i da se utvrdi da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao 21. listopada 2008. na temelju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika djelomično nije dopuštena, a djelomično je osnovana.

Predmet ovog spora je utvrđenje nedopuštenim odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju, te utvrđenje da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao 31. listopada 2008. i da je tuženik tužitelju dužan priznati sva prava iz radnog odnosa u razdoblju od 22. listopada 2008. do 31. listopada 2008. godine.

U postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom utvrđeno je da je tužitelj radio kod tuženika od 1993. kao predavač u autoškoli, a poslije kao instruktor B kategorije, da je 4. travnja 2008. tužitelju dostavljena pisana opomena o njegovim propustima u radu, da je u razdoblju od 26. do 30. rujna 2008. tužitelj bio na bolovanju, ali je u tom razdoblju i radio, da je tužitelj kao radnik 13. listopada 2008. dao izvanredni otkaz ugovora o radu navodeći kao zadnji dan rada 30. listopada 2008, a da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju 21. listopada 2008. i to zbog toga što tuženik nije izvršavao sve obveze u skladu s pravilima zbog čega je bio opomenut, da je i nakon opomene tužitelj nastavio kršiti radne obveze, da tuženik smatra da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć.

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tuženi zahtjev uz obrazloženje da je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju samo i isključivo iz razloga što mu je tužitelj prije toga izvanredno otkazao ugovor o radu, a što ne može biti opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Drugostupanjski sud je na temelju činjeničnih utvrđenja zaključio da se tuženikova odluka od 20. listopada 2008. treba smatrati odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu iz čl. 113. st. 1. odjeljak 3. Zakona o radu („Narodne novine", broj 137/04 pročišćeni tekst, dalje: ZR) te da takav otkaz nije nedopušten, jer je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz zbog kršenja obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja. S obzirom da je prije otkaza tuženik kao poslodavac pismeno upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa, nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane (st. 117. ZR-a). Osim toga, drugostupanjski sud zaključuje s obzirom da se radi o redovitom otkazu ugovora o radu, treba primijeniti odredbe o otkaznom roku i da bi tužitelj imao pravo na otkazni rok, pa kako je otkaz dat u listopadu 2008. propisani otkazni rok sigurno bi trajao do 31. listopada 2008., pa tužitelju do tog roka pripadaju i prava iz radnog odnosa. Zbog navedenog, je u tom dijelu drugostupanjski sud odbio tuženikovu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu, a u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

U konkretnom slučaju tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude i pobija je u cijelosti, pa i u dijelu pod t. I. izreke kojom je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje izvanrednog otkaza ugovora o radu nedopuštenim.

Tuženik je u tom dijelu uspio u parnici, jer je odbijen tužbeni zahtjev i to odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, a sud je vezan za izreku presude.

Zbog toga, u tom dijelu tuženik nema pravni interes za podnošenje revizije, pa je za taj dio revizija tuženika nedopuštena (čl. 389. st. 4. ZPP) i na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo ju je odbaciti.

Drugostupanjski sud je izrijekom u t. I. drugostupanjske presude preinačio prvostupanjsku presudu i odbio je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. Međutim, polazeći od ocjene da se radi o redovitom otkaz ugovora o radu i da tužitelj ima pravo na otkazni rok, a da bi otkazni rok trajao sigurno do 31. listopada 2008., drugostupanjski sud je odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika zaključno sa 31. listopadom 2008., te je naloženo tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa za radno mjesto inspektora B kategorije u razdoblju od 22. listopada 2008. do 31. listopada 2008. U tom dijelu (t. II. izreke drugostupanjske presude) je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju revident upućuje u reviziji, jer je izreka drugostupanjske presude proturječna. Naime, proturječna je t. I. izreke drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu i t. II. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je utvrđen dan prestanka radnog odnosa po proteku otkaznog roka, uz obrazloženje da se radi o redovitom otkazu ugovora o radu i priznanje svih prava iz radnog odnosa.

Zbog iznesenog, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu u t. II. i III. (odluka o trošku) i u tom dijelu predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ukloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem i nakon toga će donijeti novu odluku.

U Zagrebu 28. veljače 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.