Croatian Supreme Court dismisses appeal on co-ownership rights, citing lack of factual error and non-lapse of property rights.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final judgment confirming the plaintiff's co-ownership rights in a specific apartment. The court found that lower courts correctly established the parties' joint acquisition and usage of the property, rejecting arguments regarding factual errors or statute of limitations. Consequently, the appeal was rejected as unfounded under the Civil Procedure Act because the appeal did not demonstrate a material error in the lower courts' findings or application of law.
Legislator headnote
AI generatedčl. 385. st. 3. ZPP; čl. 393. ZPP: An appeal is inadmissible if it is based on alleged errors in fact-finding, as appeals are limited to errors in the application of law, and property rights do not lapse due to the statute of limitations.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HR¥ATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2350/1991-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice K. Š. iz Z., ..., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženih F. Č. iz Z. zastupanog po I. T., odvjetniku iz Z. i D. Č. iz Z., ..., radi utvrđenja suvlasništva nekretnina, rješavajući reviziju 1. tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 15. siječnja 1991. br. Gž~9O34/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. rujna 1990. br. P-2212/90, u sjednici održanoj dana 29. siječnja 1992.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 7. rujna 1990. god. broj P-2212/90 utvrđeno je da je tužiteljica Š. K. iz Z. suvlasnica nekretnine i to jednog dvosobnog stana koji se nalazi u ulici ..., ... na drugom katu u 1/3 suvlasničkog dijela, dok su tuženi Č. F. iz Z. i Č. D. iz Z., suvlasnici svako u 1/3 suvlasničkog dijela navedene nekretnine, pa su tuženi dužni priznati to pravo tužiteljici i naknaditi joj parnični trošak od 4.841,00 konv. dinar (sada CRD) u roku od 15 dana.
Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 15. siječnja 1991. godine broj Gž-9034/90-2 odbijena je žalba prvotuženog Č. F. kao neosnovana i u odnosu na istog potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-2212/90 od 7. rujna 1990. godine.
Protiv drugostepene presude prvotuženi Č. F. izjavio je reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju prvotuženika tužiteljica je porekla navode revizije i predložila da se revizija odbije kao neosnovana i njoj dosudi trošak odgovora na reviziju u iznosu od 2.000,00 din., a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.
Revizija nije osnovana.
Ovaj revizijski sud nalazi da su nižestepeni sudovi pravilno u ovom slučaju primjenili materijalno pravo kada je udovoljeno zahtjevu tužbe i utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica jednog dvosobnog stana koji se nalazi u zgradi ..., ... na drugom katu i to, u 1/3 dijela.
Iz činjeničnih utvrđenja, naime, proizlazi da je tužiteljica zajedno s tuženima stekla predmetnu nekretninu, odnosno kupila je zajedno s tuženima nakon što je među strankama dogovoreno da će stranke biti suvlasnici u jednakim dijelovima na predmetnom stanu i zajedno stanovati, te da su stranke, nakon što je stan kupljen, isti zajednički koristile.
Suprotni revizijski prigovori kojima se želi prikazati da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno nisu se mogli uzeti u razmatranje, jer se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, koji je na temelju odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "NN" br. 53/91 - preuzet kao zakon Republike Hrvatske, dalje ZPP).
Pravilan je i pravni stav sudova u odnosu na prigovor zastare koji prvotuženi ponavlja i u reviziji. Ovo zbog toga, jer se u ovom slučaju radi o stvarnopravnom zahtjevu na priznanje prava vlasništva, pa to pravo ne zastarijeva.
Iz navedenih razloga revizija je odbijena kao neosnovana na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 29. siječnja 1992.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v. r.