Rev-3041/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3041/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. iz S., zastupane po F. A. i Đ. S. iz SSSH Gradsko povjereništvo za Grad Zagreb iz Zagreba, Trg kralja P. Krešimira IV br. 2, protiv tuženog B. d.d. iz Z., zastupanog po direktoru, a ovaj po punomoćniku M. Lj., odvjetniku iz Z., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 8. lipnja 1999. godine, br. XXXVI Gž-3746/99., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 1998. godine, br. Pr-453/96., u sjednici održanoj dana 28. ožujka 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja poništene su kao nezakonite odluke tuženika br. … od 28. prosinca 1995. godine o trajnom prestanku za radom tužiteljice kao i odluka nadzornog odbora tuženika od 7. veljače 1996. godine, te naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na poslove knjigovođe ili druge odgovarajuće poslove.

Odlučujući o žalbi tuženika sud drugog stupnja je žalbu kao neosnovanu odbio. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude, te da se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. - dalje ZPP), koju revident posebno ističe.

Naime, pobijana presuda, a tako i presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa ne stoji navod revizije da ti razlozi nisu dani.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica bila na bolovanju u razdoblju od 9. studenog 1995. godine do zaključno 31. prosinca 1995. godine, te da je prema Programu rješavanja viška radnika donesenom 30. studenog 1995. godine utvrđeno da je trajno prestala potreba za njenim radom.

Također je utvrđeno da je odluka o trajnom prestanku potrebe za radom tužiteljice donesena 28. prosinca 1995. godine, prema kojoj tužiteljici prestaje radni odnos s danom 31. prosinca 1995. godine, a koja je potvrđena odlukom tuženika od 7. veljače 1996. godine.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, na poništenje odluka tuženika o prestanku radnog odnosa i vraćanje na rad (čl. 78. st. 1. toč. 2. tada važećeg Zakona o radnim odnosima "Narodne novine", br. 25/92. pročišćeni tekst - dalje ZRO).

Naime, prema odredbi čl. 78. st. 1. toč. 2. ZRO zbog trajnog prestanka potrebe za radom radnika radni odnos ne može prestati radniku koji je zbog bolesti privremeno nesposoban za rad.

Tužiteljica je zbog bolesti privremeno bila nesposobna za rad u vrijeme kada je donesena odluka o prestanku radnog odnosa i baš 28. prosinca 1995. godine, a po kojoj je radni odnos prestao s danom 31. prosinca 1995. godine, kada je također zbog bolesti bila privremeno nesposobna na rad.

Prema tome, ona je spadala u zaštićenu kategoriju radnika kojima radni odnos zbog trajnog prestanka potrebe za njihovim radom ne može prestati zbog situacije ili svojstva u kojem se radnik nalazi. U konkretnom slučaju radi toga što je zbog bolesti bila privremeno nesposobna za rad.

Dakle, nisu se ostvarili revizijski razlozi, a nije ni počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Radi naprijed navedenog temeljem odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. ožujka 2000.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.