I Kž-1023/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1023/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Svedrović Marijana kao predsjednika vijeća, te mr. Frančula Rudolfa i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Š.B. zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Šibeniku od 25. lipnja 1992. godine br. K-5/92, u sjednici održanoj 5. svibnja 1993. godine, saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. Š.B. kao neosnovana i potvrdjuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni sud u Šibeniku pobijanom presudom oglasio je krivim opt. Š.B. zbog krivičnog djela razbojništva iz čl. 132. st. 1. KZRH, pa ga je na temelju tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Protiv te presude žali se optuženik putem branitelja Z.I. odvjetnika iz Š. zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i njega oslobodi optužbe. Ujedno je predložio da se primijeni Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupaka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 58/92) i protiv njega obustavi krivični postupak.

Izjašnjavajući se temeljem čl. 370. st. 2. ZKP o žalbi, zamjenik javnog tužitelja Hrvatske predložio je da se ista odbije, kod kojeg prijedloga je ostao i u sjednici vijeća. Žalba nije osnovana.

I Kž 1023/92

Bitnu povredu odredaba krivičnog postupka optuženik nalazi u tome što mu je suđeno u odsutnosti a za to, kako on smatra, nisu postojale zakonske pretpostavke iz čl. 300. st. 3. ZKP. Ovaj prigovor nije osnovan. Naime, optuženik je stalno nastanjen na području Đevrska općina Knin, koje je pod privremenom okupacijom neprijateljske vojske, pa nije dostižan državnim organima Republike Hrvatske, a obzirom na okolnosti pod kojima je krivično djelo izvršeno, te činjenicu da su izvršena brojna ovakova i slična krivična djela na štetu građana i pravnih osoba iz Republike Hrvatske, to su postojali i naročito važni razlozi da mu se sudi iako je odsutan.

Nisu počinjene ni druge postupovne povrede iz čl. 364. st. 1. toč. 1., 5., 6. do 11. ZKP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 376. st. 1.toč. 1. ZKP.

Sud prvog stupnja je, po nalaženju ovoga suda, temeljem izvedenih dokaza, njihovom analizom i ocjenom, a prije svega i iskazom svjedoka Ž.Č., potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice.

Nije zato utemeljen žalbeni prigovor kako na glavnoj raspravi nije dokazano da bi optuženik autobus uzeo za sebe i time sebi pribavio protupravnu imovinsku korist. To zato jer je utvrđeno da je optuženik, prijetnjom (opisanom u izreci presude) odvezao autobus u nepoznatom pravcu, nakon što je potjerao vozača iz vozila. Prema tome, optuženik je u momentu izvršenja krivičnog djela bio sam, i logičan je zaključak suda prvog stupnja, da je autobus uzeo za sebe. Međutim, i kada bi njegova namjera bila da autobus, na način opisan u izreci presude, oduzme u namjeri da drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, kao što se tvrdi u žalbi, i u tom bi slučaju bili ostvareni svi bitni elementi krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. KZRH.

Nije zato osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Kada je sud prvog stupnja optuženika oglasio krivim za krivično djelo razbojništva iz čl. 132. st. 1. KZRH pravilno je primijenio krivični zakon, jer u postupanju optuženika sadržani su svi bitni elementi, kako objektivni tako i subjektivni, upravo tog krivičnog djela. Zato nije osnovana žalba niti zbog povrede krivičnog zakona.

Ispitujući temeljem čl. 379. ZKP presudu suda prvog stupnja u pogledu odluke o kazni, ovaj sud nalazi da je kazna zakonito odmjerena. Sud prvog stupnja je kod odmjeravanja kazne uzeo u obzir sve okolnosti (olakotne i otegotne) od kojih zavisi da li će kazna biti manja ili veća. Odmjerena kazna u trajanju od dvije godine i šest mjeseci zatvora odgovara također i težini počinjenog krivičnog djela kao i stupnju krivično-pravne odgovornosti optuženika.

Prijedlog optuženika da se primijeni Zakon o oprostu i obustavi krivični postupak protiv njega, nije na zakonu osnovan i to stoga jer krivično djelo koje je on počinio nije

I Kž 1023/92

počinjeno u oružanim sukobima niti u vezi s tim sukobima, odnosno ratu protiv Republike Hrvatske, pa zato nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1. citiranog zakona za njegovu primjenu.

Iz navedenih razloga, temeljem čl. 384. ZKP, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 5. svibnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Svedrović Marijan v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)