Rev-1282/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1282/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Dorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice W. H., koju zastupa punomoćnik P. M., odvjetnik iz S., protiv tuženika 1) C. osiguranje d.d. Z., filijala S., 2) C. osiguranje d.d. filijala Z. i 3) V. M. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 21. veljače 1992. br. Gž-3832/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 24. rujna 1991. br. P- 237/91, u sjednici održanoj dana 24. rujna 1992.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija te se ukida presuda Okružnog suda u Splitu od 21. veljače 1992. br. Gž 3832/91 u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev te u navedenom opsegu predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev te tuženima naloženo da isplate tužiteljici solidarno 63,99 DEM sa deviznom zateznom kamatom od 7.VII 1987. do isplate kao i daljnju zakonsku deviznu kamatu na 400 DEM od 28.VII 1987. do isplate te na 901 DEM od 15.VII 1987. do isplate. S preostalim je dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen. Odlukom o trošku obvezani su tuženi da isplate tužitelju na ime parničnog troška 6.504 dinara.

Sud drugog stupnja.odlučujući o žalbi tužiteljice žalbu je odbio i potvrdio presudu prvog stupnja u odbijajućem dijelu uz daljnju odluku – „time da prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu ispravno glasi: dužne su tuženice C. o. d.d. Z. F. S. i C. osiguranje d.d. Z. F. Z. u roku od 15 dana solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 63,99 DEM sa deviznom zakonskom zateznom kamatom od 7. srpnja 1987. do 2. studenog 1987. i na iznos od 901 DEM od 15. srpnja 1987. do 2. studenog 1987."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavila je reviziju tužiteljica u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen cijeneći da je za nabavku hladnjaka plaćeno ukupno din. 143.579,64 što daje 396,52 DEM, te zatim još 99.490,00 din. (što daje 274,75 DEM) do pune vrijednosti plaćene za dobavu hladnjaka (cijena hladnjaka i porez na promet). Da su sudovi pogrešno uzeli da trošak nabavke hladnjaka iznosi samo 400 DEM. Predloženo je da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na naknadu štete koju traži iz prometne nezgode od 7.VII 87. (u odnosu na koju je isključiva odgovornost osiguratelja nesporna) i od (ukupno 773 DEM, od čega za nabavku novog hladnjaka potražuje 700 DEM, za nabavku jednog plastičnog dijela 9,01 DEM, za razne troškove 50 DEM i fotografije 13,90 DEM.

Tuženi je u toku spora učinio nespornim zatraženu naknadu štete od 63,99 DEM (razni troškovi i naknada štete za fotografije), dok je u odnosu na ostalo potraživanje osiguravatelj prigovorio da je šteta po računima za nabavku oštećenih dijelova (hladnjaka i plastičnog dijela) u ukupnom iznosu od 347,241 dinar isplaćena dana 2.XII 1987.

Prema računu A. iz L. kako to s osnovom cijeni i sud drugog stupnja proizlazi da je čista cijena hladnjaka iznosila 400 DEM odnosno tada u dinarima 185.691 din. a porez na promet 57.378,51 din. Dakle, ukupan trošak nabavke hladnjaka iznosio je 243.069,51 din. da je plaćanje izvršeno u devizama u protuvrijednosti od 143.579,64 din. (što čini nespornim i tužitelj), a da je razlika do pune cijene koštanja u iznosu od 99.490 din. plaćena u dinarima.

Plaćanjem štete u iznosu od 347.241 din dana 2.XI 87. osiguratelj je u cijelosti naknadio tužitelju i troškove nabavka hladnjaka pa stog tužiteljica neosnovano tvrdi da nije podmiren i iznos od 99.490 dinara kojeg tužiteljica iskazuje sa zatraženih 300 DEM.

Međutim, sud drugog stupnja iako u razlozima presude utvrđuje da je 2. XI 1987. tužiteljici plaćen trošak nabavke hladnjaka i plastičnog dijela, dok je tužiteljica ove troškove učinila 28. VII 87. i 15. VII 87. priznaje tužiteljici izrekom odgovarajuću zateznu kamatu na odnosno potraživanje samo na iznos od 9,01 DEM od dana učinjenog troška tj. od 15. VII 87. do isplate naknade po osiguravatelju odnosno do 2. XI 87. dok se ne vide razlozi zbog kojih ne priznaje zateznu kamatu i na preostali iznos koji se odnosi na troškove nabavke hladnjaka od vremena učinjenog izdatka do isplate naknade za tu štetu po osiguravatelju.

Za štetu od 63,99 DEM koju je tuženi učinio nespornim u toku parnice niti sud drugog stupnja ne utvrđuje da bi bila naknađena tužiteljici isplatom od 2. XI 1987.pa je stog izreka presude suda drugog stupnja o ograničavanju zatezne kamate na taj iznos od 2.studenog 87. u. suprotnosti sa razlozima presude što sve u primjeni odredbe čl. 394. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju Zakona o parničnom postupku opravdava ukidanje presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je otklonjena obveza tuženog osiguravatelja i u tom dijelu vraća predmet tome sudu na ponovno odlučivanje po žalbi tužitelja.

U dosuđujući dio presude sud drugog stupnja nije dirano jer je protiv presude toga suda reviziju izjavila samo tužiteljica.

U Zagrebu, 24. rujna 1992.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović,v.r.