Legislator Case Law & Legislation
Rev-386/1996-2 AI generated

Rev-386/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-386/1996-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja mldb. V. T. i II-tužiteljice V. M., njegove majke i zakonske zastupnice, oboje iz S., drugotužiteljica zastupana po M. F., odvjetniku u S., protiv tuženika A. Č. E. iz S., koga zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u S., radi utvrđenja očinstva, rješavajući reviziju izjavljenu od strane tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 20. rujna 1995. br. Gž 2090/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 15. svibnja 1995. br. P 982/89, u sjednici održanoj dana 12. ožujka 1996.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-386/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U skladu sa odredbom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) primjerak potpune, pravovremene i dopuštene revizije dostavljen je na odgovor protivnoj stranci i radi izjašnjenja nadležnom državnom odvjetništvu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 386/1996-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja mldb. V. T. i II-tužiteljice V. M., njegove majke i zakonske zastupnice, oboje iz S., drugotužiteljica zastupana po M. F., odvjetniku u S., protiv tuženika A. Č. E. iz S., koga zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u S., radi utvrđenja očinstva, rješavajući reviziju izjavljenu od strane tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 20. rujna 1995. br. Gž 2090/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 15. svibnja 1995. br. P 982/89, u sjednici održanoj dana 12. ožujka 1996.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tuženik naravni otac maloljetnog tužitelja T.V., kojega je 30. siječnja 1989. godine u Splitu rodila tužiteljica M.V. te je naloženo tuženiku da je dužan doprinositi za uzdržavanje maloljetnog tužitelja iznose navedene pod toč. 2 izreke te presude, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za uzdržavanje tužbeni zahtjev odbijen, te je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 4.603,48 kn.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava predloživši preinačenje pobijanih presuda i njihovo vraćanje sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

U skladu sa odredbom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) primjerak potpune, pravovremene i dopuštene revizije dostavljen je na odgovor protivnoj stranci i radi izjašnjenja nadležnom državnom odvjetništvu.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Revizija nije osnovana.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju revident opisno ukazuje, tvrdeći da je obrazloženje presude u suprotnosti sa sadržajem isprave od 23. svibnja 1988. godine. Sud nije pogrešno interpretirao sadržaj te isprave već je logičnom ocijenom ostalih dokaza obrazložio zašto ju nije prihvatio kao dokaz odlučne činjenice da je u kritično vrijeme tuženik bio na C., dakle ne i u S. Kako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud, temeljem odredbe čl. 386. istoga zakona pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Predmet spora je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tuženik naravni otac mldb. tužitelja, te da je dužan plaćati za njegovo uzdržavanje.

Utvrđenje je sudova da je mldb. tužitelj rođen 30. siječnja 1989. godine u S. kao donošeno dijete, od majke M.V., drugotužiteljice. Vjerojatno vrijeme začeća bilo je 4. ili 5. svibnja 1989. godine. Vještačenjem, tipizacijom tkiva utvrđeno je da tuženik može biti biološki otac tužitelju sa vjerojatnošću od 96,50%, što ukazuje da je očinstvo vrlo vjerojatno. Utvrđeno je i da je tužiteljica pred prvosvibanjske praznike 1988. godine poslala tuženiku u C. 50.000 dinara s namjerom da financira njegov dolazak u S. na proslavu njenog rođendana 2. svibnja, te da je s njime imala spolne odnose na dan njenog rođendana ili dan ranije. U to vrijeme tužiteljica nije održavala kontakte s drugim muškarcima. Slijedom ovih činjenica sudovi zaključuju da je tuženik naravni otac mldb. tužitelja.

Kako pri utvrđivanju navedenih činjenica sudovi nisu počinili bitnih povreda odredaba parničnog postupka ovaj sud ih je dužan respektirati kao i zaključak o očinstvu tužitelja.

Stoga su sudovi pravilnom primjenom odredbe čl. 100. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 51/89 - pročišćeni tekst) tuženika utvrdili ocem djeteta.

U smislu odredbe čl. 343. st. 1. ZBPO sud će, neovisno o zahtjevu stranaka kad u sporu radi utvrđivanja očinstva utvrdi da je tuženi otac djeteta donijeti i odluku o uzdržavanju maloljetnog djeteta. Tako su sudovi pravilnom primjenom te odredbe odredili iznose koje je tuženik bio dužan plaćati na ime uzdržavanja mldb. tužitelja. Pri utvrđivanju visine obveze tužitelja sudovi su pravilno primjenili odredbu čl. 260.-263. ZBPO utvrdivši sve odlučne činjenice za odmjeravanje visine obveze tuženika koje je dužan doprinositi za uzdržavanje, a kojima on niti ne prigovara.

Slijedom iznesenog, kako nije ostvaren niti jedan od revizijskih razloga u skladu sa odredbom čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 12. ožujka 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.