Rev-2396/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2396/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Borisa Guttmanna i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.H., B.R., B.Z. i B.M., svi iz B., koje zastupaju punomoćnici mr. M.R. i M.P., odvjetnici iz V., protiv tuženika P.Ž. iz S. ..., zastupanog po odvjetniku P.B. iz V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 11. travnja 1994. broj Gž-440/94-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 24. siječnja 1994. broj P-1040/93-13, u sjednici održanoj 18. prosinca 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Čakovcu od 24. siječnja 1994. broj P-1040/93-13 suđeno je:

"Tuženik P.Ž. dužan je naknaditi štetu:

a) prvotužitelju B.H. s osnova duševnih bolova zbog smrti sina 10,000.000 HRD, b) drugotužitelju B.R. s osnova duševnih bolova zbog smrti sina 10,000.000 HRD, c) trećetužitelju B.Z. s osnova duševnih bolova zbog smrti brata 5,000.000 HRD i d) četvrtotužitelju B.M. s osnova duševnih bolova zbog smrti brata 5,000.000 HRD,

sve naprijed navedene iznose s zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 277. st. 1. preuzetog Zakona o obveznim odnosima, računatom od 24.1.1994. pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od ukupno 3,188.000 HRD, a sve naprijed navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja." Presudom Županijskog suda u Varaždinu od 11. travnja 1994. broj Gž-440/94-2 djelomično je uvažena žalba tuženika i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-1040/93-13 od 24. siječnja 1994. i suđeno:

"Tuženik P.Ž. iz S. ..., dužan je naknaditi tužiteljima i to:

- tužitelju B.H. s osnove duševnih bolova zbog smrti sina iznos od 6,000.000 HRD,

- tužitelju B.R. s osnove duševnih bolova zbog smrti sina iznos od 6,000.000 HRD,

- tužitelju B.Z. s osnove duševnih bolova zbog smrti brata iznos od 4,000.000 HRD,

- tužitelju B.M. s osnove duševnih bolova zbog smrti brata iznos od 4,000.000 HRD,

svim tužiteljima dosuđene iznose naknade štete uz zakonsku zateznu kamatu po stopi iz čl. 277. st. 1. preuzetog Zakona o obveznim odnosima počevši od 24. siječnja 1994. pa do isplate, kao i naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 1,382.000 HRD, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

S preostalim dijelom zathjeva iznad dosuđenih iznosa tužitelji se odbijaju."

Protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te tuženom dosudi trošak revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor da su nižestupanjski sudovi učinili bitnu povredu time što su odluku o krivnji tuženika za smrti sina odnosno brata tužitelja zasnovali na presudi Okružnog suda u Varaždinu broj K-41/92, jer da ta presuda nije pravomoćna.

Ovo zbog toga jer je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je tuženik proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina i da je krivična presuda postala pravomoćna 15.10.1993. godine a temeljem odredbe čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu krivičnog suda.

Nema ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nije, međutim, osnovan niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer su nižestupanjski sudovi pravilno primjenili odredbu čl. 201. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO), kada su djelomično udovoljili zahtjevu tužitelja i pravomoćno dosuđena naknada prvo i drugotužiteljima kao roditeljima pok. B.Š. po 6.000,00 kn (6,000.000 HRD), a treće i četvrtotužiteljima - njegovoj sestri i bratu po 4.000,00 kn (4,000.000 HRD), jer je utvrđeno da tužitelji trpe duševne boli zbog smrti bliske osobe, da su treće i četvrtotužitelji živjeli u zajedničkom domaćinstvu s roditeljima i pok. B.Š., a iznosi naknada koje su dosuđene tužiteljima jesu pravična naknada nematerijalne štete s osnova pretrpljenih duševnih bolova.

Nižestupanjski sudovi su pravilno primjenili odredbu čl. 191. ZOO kada nisu uzeli u obzir materijalno stanje tuženika te obvezali tuženika da plati manju naknadu nego što iznosi šteta, jer se citirana zakonska odredba ne može primijeniti u slučaju kada je šteta uzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom, a što je u ovom slučaju, obzirom da je tuženik pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina, zbog počinjenog kaznenog djela ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZRH.

Tuženik tek u revizijskom postupku predlaže da ga se oslobodi plaćanja troškova postupka, a temeljem odredbe čl. 173. ZPP odluku o oslobađanju troškova postupka donosi prvostupanjski sud na prijedlog stranke, a to tuženik nije učinio.

Iz navedenih razloga reviziju tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 18. prosinca 1996.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.