Rev-2307/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2307/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz S., zastupane po punomoćniku Š. B., odvjetnici u S., protiv tuženika Grada Samobora, zastupanog po V. H., diplomiranoj pravnici, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-308/11-3 od 17. travnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P- 732/10-09 od 24. studenoga 2010., u sjednici održanoj 9. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje vlasništva cijele k.č.br. 4905/2 oranica P. l. od 80 m2, k.č.br. 4905/3 oranica P. l. od 607 m2, k.č.br. 4906/2 oranica L. od 149 m2, k.č.br. 4906/3 oranica L. od 50 m2, k.č.br. 5523/3 od 175 m2, u 175/577 dijela, sve upisano u z.k.ul. br. 6412 k.o. S., uz ovlaštenje da temeljem presude upiše vlasništvo predmetnih nekretnina na svoje ime u zemljišnim knjigama uz obvezu tuženika na trpljenje tog upisa, te je pod točkom II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 200,00 kn. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, podredno da prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu uz naknadu parničnog troška.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužiteljice nije dopuštena.

Tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP prema kojoj u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama na temelju dosjelosti te upis toga prava u zemljišnim knjigama.

Tužiteljica u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

"Je li samim stupanjem na snagu prvotnog teksta Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1. siječnja 1997. izvorno (originarno) stečeno vlasništvo ako je u tom trenutku proteklo dovoljno vrijeme dosjelosti?

Je li bilo potrebno radi stjecanja vlasništva po prvotnom tekstu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pokrenuti sudski postupak, odnosno proizvodi li izvorno stjecanje vlasništva učinak samo po sebi kada se ispune zakonski uvjeti te je presuda, kao tabularna isprava samo deklaratorna, ili je ipak potrebno ustati tužbom te tražiti konstitutivnu presudu?

Jesu li odluke Europskog suda za ljudska prava, pa tako i navedena presuda, sposobne biti izvorom prava u Republici Hrvatskoj?"

Obrazlažući razloge važnosti u odnosu na postavljena pitanja tužiteljica se poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske (zahtjev br. 35298/04) od 11. lipnja 2009.

Odluka na koju se revident poziva kao razlog važnosti činjenično ne koincidira sa problematikom u konkretnom predmetu.

Naime, u konkretnom slučaju parnični postupak za utvrđenjem prava vlasništva na spornim nekretninama pokrenut je 27. srpnja 2010. te sudovi zaključuju da predmetne nekretnine nisu mogle biti predmetom stjecanja vlasništva dosjelošću prije 8. listopada 1991., jer do tog datuma nije postojala sposobnost stvari, već su to mogle biti od tog datuma, u smislu odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP). Nadalje odluke nižestupanjskih sudova temelje se na zaključku da tužiteljica nije kvalificirani posjednik, a nije niti pošten posjednik (pretpostavka za izvanrednu dosjelost) jer je rješenjem o deposjedaciji od 30. ožujka 1988. odlučeno o oduzimanju neizgrađenog predmetnog građevinskog zemljišta a o čemu je tužiteljica imala saznanja, te da ukoliko ga je ponovno stekla morala je znati i imala je dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed. Slijedom navedenog nižestupanjski sudovi su zaključili kako nisu ispunjene pretpostavke za tužiteljičino stjecanje prava vlasništva na spornim nekretninama prema odredbi čl. 159. st. 2. i 3. te čl. 160. ZVDSP-a.

Obzirom da je u postupku utvrđeno da tužiteljica nije bila niti pošteni posjednik spornih nekretnina, postavljena pravna pitanja nisu važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer o njima ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a slijedom toga niti razlog važnosti ne koincidira s problematikom u konkretnom predmetu.

Budući podnesenom revizijom nisu ispunjene pretpostavke za njenu dopuštenost valjalo je reviziju tužiteljice odbaciti na temelju odredbe čl. čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 9. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.