Legislator Case Law & Legislation
Gzp-572/2011-4 AI generated

Gzp-572/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Gzp-572/2011-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice S. J. iz S., uz sudjelovanje protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 9. veljače 2009., 18. srpnja 2011.,

Legislator headnote

AI generated

Gzp-572/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu, je razdoblje od podnošenja tužbe 17. kolovoza 2000. pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku 18. srpnja 2011.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 572/11-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice S. J. iz S., uz sudjelovanje protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 9. veljače 2009., 18. srpnja 2011.,

r i j e š i o j e :

I. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem IIP-153/05 roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici S. J. iz S., u iznosu od 5.500,00 (pettisućapetstotina) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 9. veljače 2009. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10. i 27/11. - dalje: ZS), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem IIP-153/05 (kasnije pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Gžp-388/10).

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-153/05 (ranije P-1299/00) i službene provjere kod istog suda, očitovanja Općinskog suda u Splitu od 11. prosinca 2009. i službene provjere kod Županijskog suda u Splitu utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Splitu 17. kolovoza 2000. tužbom tužiteljice S. J. iz S., … protiv tuženika C. S. iz S., radi smetanja posjeda;

- na ročištu održanom 18. rujna 2000. sud je donio presudu zbog izostanka poslovni broj P-2662/99, budući tuženik nije pristupio na to ročište;

- podneskom od 25. listopada 2000. tuženik je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje radi propuštanja ročišta određenog za 18. rujna 2000., a podredno žalbu protiv presude od 18. rujna 2000.;

- podneskom od 12. ožujka 2001. tužiteljica se očitovala na prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje;

- na ročištu održanom 27. travnja 2001. povodom podnesenog prijedloga za povrat u prijašnje stanje sud je prihvatio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, te je sljedeće ročište odredio za 17. srpnja 2001.;

- tužiteljica je 8. svibnja 2001. podnijela prigovor na rješenje od 27. travnja 2001.;

- na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. srpnja 2001. tužiteljica je predala podnesak kojim je dopunila tužbu, te proširila tužbu na II-tuženicu M. P. i III-tuženika I. P.;

- na ročištu za glavnu raspravu održanom 30. listopada 2001. sud je odredio II-tuženici M. P. i III-tuženiku I. P. rok od 8 dana za pisano očitovanje na tužbu, te je odredio da će na sljedećem ročištu određenom za 10. prosinca 2001. izvesti dokaz saslušanjem stranaka;

- na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. prosinca 2001. sud je odustao od odluke o izvođenju dokaza saslušanjem stranaka, te je odredio da će na sljedećem ročištu određenom za 12. veljače 2002. izvesti dokaz saslušanjem I-tuženika C. S.;

- na ročište za glavnu raspravu održano 12. veljače 2002. sud je utvrdio mirovanje postupka budući na ročište nije pristupila tužiteljica;

- podneskom od 14. veljače 2002. tužiteljica je predložila stavljanje izvan snage rješenja o mirovanju postupka, a 4. ožujka 2002. je podnijela žalbu protiv rješenja o mirovanju postupka od 10. prosinca 2001.;

- na ročištu održanom 6. ožujka 2002. sud je utvrdio da se žalba tužiteljice od 4. ožujka 2002. ima smatrati prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, te je održao ročište povodom podnesenog prijedloga za povrat u prijašnje stanje, saslušao tužiteljicu na okolnosti iz prijedloga za povrat u prijašnje stanje, nakon čega je prihvatio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i stavio van snage rješenje od 12. veljače 2002.;

- na ročište za glavnu raspravu određeno za 17. ožujka 2009. nije pristupio I-tuženik C. S., te je sud odgodio ročište, a sljedeće odredio za 4. rujna 2002.;

- tužiteljica je 3. ožujka 2002. dostavila podnesak;

- na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. rujna 2002. sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke, a I-tuženika C. S. nije saslušao budući nije pristupio na ročište, nakon čega je rasprava zaključena;

- rješenjem od 4. rujna 2002. poslovni broj P-1630/01 sud je odbacio tužbu;

- protiv rješenja poslovni broj P-1630/01 od 14. rujna 2002. tužiteljica je podnijela žalbu 24. siječnja 2003., a zatim 5. veljače 2003. i dopunu žalbe, nakon čega je spis dostavljen na Županijski sud u Split, radi donošenja odluke o žalbi;

- odlukom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-887/03 od 14. siječnja 2005. djelomično je odbijena žalba i potvrđena prvostupanjska odluka, a djelomično je žalba uvažena i prvostupanjska odluka ukinuta, te predmet vraćen na ponovni postupak;

- spis je dostavljen Općinskom sudu u Splitu 2. veljače 2005.;

- na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. ožujka 2005. sud je zaključio glavnu raspravu, a ročište za objavu presude odredio za 6. travnja 2005., no na ročištu je sud ponovno otvorio glavnu raspravu, a tužiteljici naložio u roku od 15 dana urediti tužbeni zahtjev od 17. srpnja 2002. označavanjem tuženika te određivanjem tužbenog zahtjeva;

- tužiteljica je 7. travnja 2005. tužiteljica je dostavila podnesak;

- na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. veljače 2009. sud je ponovno naložio tužiteljici u daljnjem roku od 8 dana urediti tužbeni zahtjev na način da odredi osobe tuženika i tužbeni zahtjev;

- podneskom od 23. veljače 2009. tužiteljica je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka;

- rješenjem od 15. siječnja 2010. poslovni broj P-153/05 sud je odbacio prijedlog za ponavljanje postupka, kao nepravovremen;

- protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu 18. veljače 2010. te je spis radi donošenja odluke o žalbi tužiteljice dostavljen Županijskom sudu u Splitu;

- rješenjem od 3. svibnja 2011. poslovni broj Gžp-388/10 Županijski sud u Splitu je odbio žalbu i potvrdio rješenje od 15. siječnja 2010.;

- spis je otpremljen na Općinski sud u Splitu 25. svibnja 2011.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu, je razdoblje od podnošenja tužbe 17. kolovoza 2000. pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku 18. srpnja 2011.

Stoga pravno relevantno razdoblje u konkretnom slučaju iznosi ukupno 10 (deset) godina, 11 (jedanaest) mjeseci i 1 (jedan) dan.

Razmatrajući postupanje nadležnih sudova, ovaj sud ocjenjuje da Općinski sud u Splitu nije postupao dovoljno ažurno i učinkovito. Naime, u radu prvostupanjskog suda je uočen duži zastoj od 6. travnja 2005. do 12. veljače 2009. Uz to, sud nije sankcionirao ponašanje tužiteljice u situaciji kada nije postupila po rješenjima suda o 6. travnja 2005. i 12. veljače 2009. Takvo postupanje suda upućuje na zaključak da se prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi članka 10. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08. - dalje: ZPP) u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. – „Narodne novine“, broj 73/91.

Županijski sud u Splitu je pri odlučivanju o žalbi protiv rješenja od 15. siječnja 2010. bio ažuran, no nije bio ažuran pri odlučivanju o žalbi protiv rješenja od 14. rujna 2009. budući je žalbeni postupak trajao gotovo dvije godine.

Predlagateljica kao tužiteljica je svojim držanjem u parnici pridonijela trajanju postupka. Naime, tužiteljica nije u roku određenom raspravnim rješenjem od 6. travnja 2005. uredila tužbu sukladno uputi suda, a nije to učinila niti nakon ponovnog poziva suda rješenjem od 12. veljače 2009. Nadalje, tužiteljica nije pristupila na ročište određeno za 10. prosinca 2001. uslijed čega je sud odredio mirovanje postupka.

U konkretnoj pravnoj stvari je riječ o činjenično i pravno, te procesno složenom predmetu. Naime, osim što je radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjenica sud izvršio uvid u obimnu dokumentaciju, uz to je predmet i procesno složen budući je na strani tuženika u postupku sudjelovalo više osoba što je izravno utjecalo na složenost rukovođenja glavnom raspravom. Osim toga, složenosti postupka je pridonijela i potreba odlučivanja o dva prijedloga za povrat u prijašnje stanje i ponavljanje postupka.

Slijedom izloženog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10. – pročišćeni tekst).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 5.500,00 kuna, uzevši u obzir postupanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, činjeničnu i pravnu, te procesnu složenost postupka, da je predlagateljica doprinijela duljini trajanja postupka, ali i da je o pravu predlagateljice u međuvremenu djelomično pravomoćno odlučeno, kao i socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. srpnja 2011.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.