Gzp-1310/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1310/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja I. d.d. iz Z., koga zastupa punomoćnik M. Lj., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 31. ožujka 2009., 27. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-170/10 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju se određuje primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 7.000,00 kn.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 31. ožujka 2009. podnio Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10. - dalje: ZS) u kojem je naveo da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-7039/00. Županijski sud u Zagrebu se rješenjem od 15. travnja 2010. oglasio stvarno nenadležnim jer je navedeni predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu kod tog suda zaprimljen 10. siječnja 2010. i zaveden pod poslovnim brojem Gž-170/10 te je raspoređen 19. siječnja 2010. sucu na postupanje.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7039/00, očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. srpnja 2009. i provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01. - pročišćeni tekst broj 55/01., dalje;Ustav):

- 20. srpnja 2000. tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete,

- 19. listopada 2000. tuženik je podnio odgovor na tužbu,

- na ročištu održanom 21. ožujka 2000., a na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik, raspravljano je o meritumu stvari i odlučeno o dokaznim prijedlozima,

- na ročištu od 8. lipnja 2001. donijeto je rješenje o mirovanju postupka jer na isto nije pristupio tužitelj,

- podneskom od 2. listopada 2001. tužitelj je predložio nastavak postupka,

- na ročištu održanom 17. travnja 2002. određeno je da će se izvršiti uvid u dva predmeta ovog suda,

- na ročištu od 25. rujna 2002. konstatirano je da se ti predmeti nalaze na Županijskom sudu u Zagrebu,

- tužitelj je podneskom od 9. veljače 2005. specificirao tužbeni zahtjev,

- na ročištu održanom 7. prosinca 2005. naloženo je tužitelju da dostavi ovjerene potvrde o isplatama mirovine u roku od 15 dana,

- podneskom od 17. srpnja 2006. tužitelj je postupio po raspravnom rješenju suda od 7. prosinca 2005.,

- na ročištu održanom 18. lipnja 2007. izvršen je uvid u priklopljeni predmet, a tuženik je stavio prigovor zastare te je odlučeno da će se zatražiti od Trgovačkog suda u Zagrebu priklop predmeta

- dopisom suda od 19. listopada 2007. zatraženo je da se na uvid dostavi spis,

- 8. studenog 2007. sud je izviješten da ne postoji navedeni poslovni broj spisa,

- dopisom suda od 19. studenog 2007. zatraženi su potrebni podaci,

- podneskom od 3. prosinca 2007. tužitelj je naveo točan poslovni broj traženog spisa i specificirao tužbeni zahtjev,

- u podnesku od 12. prosinca 2007. tužitelj je naveo točan poslovni broj drugog traženog spisa,

- dopisom suda od 9. travnja 2008. zatraženo je da se na uvid dostavi traženi spis,

- 23. listopada 2008. sud je obaviješten da je navedeni spis škartiran,

- na ročištu održanom 15. siječnja 2009., a na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik, zaključena je glavna rasprava,

- 16. siječnja 2009. tuženik je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta održanog 15. siječnja 2009.,

- podneskom od 26. veljače 2009. tužitelj se očitovao na prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje,

- 15. travnja 2009. održano je ročište povodom tuženikovog prijedloga za povrat u prijašnje stanje te je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana dostavi dokumentaciju u spis i da će se službenim putem zatražiti potrebni podaci,

- dopisom suda od istog dana zatraženi su potrebni podaci,

- 26. siječnja 2009. donijeta je prvostupanjska presuda,

- na navedenu presudu suda prvog stupnja žalba je podnijeta 26. kolovoza 2009.,

- 10. siječnja 2010. spis je zaprimljen na Županijskom sudu u Zagrebu te se isti vodi pod poslovnim brojem Gž-170/10,

- do dana donošenja ovog rješenja predmetni parnični postupak nije pravomoćno okončan.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu pa do donošenja odluke povodom njihovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnom slučaju, obzirom da je postupak još u tijeku, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe sudu (27. srpnja 2000.) i traje do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (27. svibnja 2011.), tako da je riječ o mjerodavnom razdoblju u trajanju od 10 (deset) godina, 10 (deset) mjeseci i 7 (sedam) dana.

Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je tijekom postupka poduzimao procesne radnje potrebne radi odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja, održao osam ročišta na kojima je odlučivao o dokaznim prijedlozima stranka i izvršio uvid u dokumentaciju priloženu spisu te donio presudu kojom je odlučio o pravima predlagatelja. Međutim, upravo veći broj provedenih ročišta ukazuje da se sud nije dovoljno rukovodio načelom koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08 - dalje: ZPP) i načelom ekonomičnosti postupka koje zahtijeva da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te uz onemogućavanje svake zlouporabe prava u postupku (članak 10. stavak 1. ZPP). U postupanju prvostupanjskog suda postojala su i dva razdoblja znatnije neaktivnosti istog i to od održavanja ročišta 25. rujna 2002. pa do održavanja ročišta 7. prosinca 2005. te od navedenog dana pa do održavanja ročišta 18. lipnja 2007. Dugotrajnosti istog postupka doprinijela je i neaktivnost drugostupanjskog suda jer drugostupanjsku odluku u navedenom predmetu još nije donio iako mu je spis kao nadležnom sudu na postupanje dostavljen 10. siječnja 2010.

Podnositelj zahtjeva, kao tuženik u predmetnom parničnom postupku, svojim je postupanjem također pridonio trajanju tog postupka jer se u razdoblju neaktivnosti suda držao potpuno pasivno, ne požurujući postupanje istog iz čega je, kao i iz njegovog cjelokupnog držanja tijekom navedenog postupka, vidljiva njegova nezainteresiranost za okončanje istog postupka.

Postupovna složenost predmetnog parničnog postupka proizlazi iz činjenice što je tijekom postupka stavljen prijedlog za povrat u prijašnje stanje o kojem je bilo potrebno odlučiti.

Nadalje, po mišljenju ovog suda riječ je o postupku čije okončanje nije od velike važnosti za podnositelja, a što proizlazi i iz njegovog cjelokupnog držanja u postupku za koji zakonom nije propisana hitnost u postupanju.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je, uslijed utvrđene duljine trajanja sudskog postupka, imajući na umu postupanje nadležnih sudova, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st.

1. Ustava.

Visina primjerene novčane naknade koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku odmjerena je u iznosu od 7.000,00 kuna, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. svibnja 2011.

S U D A C:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.