I Kž-510/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 510/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja, Ranka Marijana, mr. sc. Marijana Svedrovića i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. A., zbog kaznenog djela iz članka 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 41. ZIDKZ, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 01. travnja 2008., br. K-127/07, u sjednici održanoj dana 24. lipnja 2008., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. R. A. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. R. A. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona («Narodne novine», br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04 i 84/05, nastavno: KZ), u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 71/06, na način opisan u izreci prvostupanjske presude, te ga je na temelju istih odredbi, uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ, osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Na temelju čl. 63. st. 2. i 3. KZ, opt. R. A. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava novčana kazna izrečena za prekršaj kojeg opis odgovara ovom kaznenom djelu, u iznosu od 5.000,00 kn, na temelju pravomoćnog rješenja Prekršajnog odjela Općinskog suda u Makarskoj, od 21. rujna 2007., br. III-J-375/07, što sukladno odredbi čl. 45. st. 4. Zakona o prekršajima iznosi sedamnaest dana zatvora.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeto ukupno devet stabljika indijske konoplje, ukupne mase 912,10 grama, mase listova sa cvjetnim vrhovima 314,56 grama, te je određeno njihovo uništavanje po pravomoćnosti presude.

I Kž 510/08-3

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP) optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žali se optuženik putem branitelja B. M., odvjetnika iz S., zbog odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik primjenom odredbe čl. 173. st. 8. KZ, oslobodi kazne.

Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, kod čega je ustrajala i na sjednici vijeća prisutna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Višnja Lončar.

Žalba nije osnovana.

U žalbi zbog odluke o kaznenoj sankciji, optuženik ističe kako bi, bez njegove potpune suradnje s tijelima kaznenog progona, uključivši i iskreno priznanja djela, bilo teško otkriti počinitelja ovog kaznenog djela, a zatim i dokazati da je upravo on to djelo počinio na način utvrđen u pobijanoj presudi, što uz sve već utvrđene olakotne okolnosti, opravdava njegovo oslobođenje od kazne, u smislu odredbe čl. 173. st. 8. KZ.

Suprotno tome, u ovom se slučaju ne može govoriti o tome da bi optuženik dragovoljno bitno pridonio otkrivanju djela i da bi ga uslijed toga trebalo osloboditi kazne. Naime, priznanje kaznenog djela koje je uslijedilo nakon što je optuženik u postavljenoj policijskoj zasjedi zatečen kako dolazi do mjesta nasada stabljika konoplje, noseći plastični kanistar sa 20 litara vode i počinje zalijevati stabljike, zasigurno nema karakter dragovoljnog i bitnog doprinosa otkrivanju djela, kakav mu neosnovano pridaje sam žalitelj. S druge strane, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu čl. 56. KZ od utjecaja na odmjeravanje vrste i mjere kazne, pri čemu otegotne okolnosti nisu utvrđene, a utvrđenim olakotnim okolnostima (iskrenom i korektnom držanju optuženika tijekom ovog postupka, izraženom iskrenom kajanju za počinjeno djelo, izrazito teškim uvjetima odrastanja i života optuženika, te dosadašnjoj neosuđivanosti) sud je dao pravilan značaj, cijeneći ih u njihovoj ukupnosti kao naročito izražene olakotne okolnosti, koje opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju kazne ispod zakonom propisanog minimuma, uslijed čega je primjenom čl. 57. st. 4. toč. c) KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, što je maksimalno moguće sudsko ublažavanje kazne za ovo kazneno djelo. Stoga je i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, imajući na umu sve utvrđene okolnosti kojima je sud prvog stupnja dao pravilan značaj, pri čemu je u dovoljnoj mjeri kao olakotno cijenjeno i iskreno i potpuno priznanje optuženika, opravdano očekivati da će se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od dvije godine ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 6. u vezi čl. 50. KZ.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

I Kž 510/08-3

Optuženik samo formalno ističe i žalbu zbog odluke o troškovima, koju sadržajno ne obrazlaže, a u tom dijelu žalba se niti ne može ispitati, budući da je optuženik pobijanom presudom na temelju čl. 122. st. 4. ZKP, u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 387. ZKP žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. lipnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Ana Garačić, v.r.