Rev-1667/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1667/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu dr. sc. Anti Perkušiću, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice L. M. iz D. R., koju zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K. protiv tuženika-protutužitelja B. M. iz B. M., koga zastupa punomoćnica M. S., odvjetnica u Z., uz umješača na strani tuženika-protutužitelja I. P. iz L., R. S., koga zastupa punomoćnica V. M., odvjetnica u P., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice-protutuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1087/08-2 od 24. ožujka 2010., kojim je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-656/03-34 od 27. ožujka 2008., 15. prosinca 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice-protutuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, utvrđeno je da su tužiteljica-protutuženica i tuženik-protutužitelj suvlasnici svaki u 1/2 dijela nekretnine pobliže opisane u toč. I. izreke. U toč. II. izreke utvrđeno je da je tužiteljica-protutuženica suvlasnica u 20% dijela osobnog automobila pobliže opisanog u toč. II. izreke te da joj je tuženik-protutužitelj dužan isplatiti iznos od 17.692,79 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Toč. III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tuženik-protutužitelj dužan priznati da je tužiteljica-protutuženica suvlasnica u 1/2 dijela jednosobnog stana u K., pobliže opisanog u toč. III. izreke te da mu je tužiteljica-protutuženica dužna isplatiti kunsku protuvrijednost 6.500,00 EUR- a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i da se utvrdi da je tužiteljica-protutuženica suvlasnica u 1/2 dijela šume, koja nekretnina je također pobliže opisana u toč. III. izreke, a što je tuženik-protutužitelj dužan priznati i trpjeti upis tužiteljice- protutuženice u zemljišnim knjigama. Toč. IV. izreke utvrđeno je da je tuženik-protutužitelj vlasnik posebne imovine, pobliže opisane u toč. IV. izreke, a tužiteljici-protutuženici je naloženo predati tuženiku-protutužitelju iste pokretnine u posjed. U toč. V. izreke odbijen je preostali dio protutužbenog zahtjeva tuženika, a u toč. VI. izreke naloženo je tužiteljici- protutuženici da tuženiku-protutužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 10.570,76 kn i umješaču iznos od 10.980,00 kn.

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice kao osnovan te se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-656/03-34 od 27. ožujka 2008. u toč. I. izreke i u tom dijelu sudi:

Utvrđuje se da je M. L. suvlasnica u 2/3 suvlasničkog dijela, a M. B. suvlasnik u 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. 1802 k.o. D. R., u naravi obiteljske stambene zgrade u D. R., sagrađene na kčbr. 852/1 koja ima površinu od 416 čhv.

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija.

II. Žalba tužiteljice se djelomično odbija kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke, djelomično pod točkom III. (I) u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom na utvrđenje suvlasništva u 1/2 dijela jednosobnog stana u K., i pod točkom IV. izreke.“

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba tužiteljice-protutuženice te je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. III. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka pod toč. IV. izreke.

Protiv toč. I. izreke drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica- protutuženica navodeći da istu podnosi iz razloga propisanih čl. 385. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana odluka preinači u smislu revizijskih navoda, podredno da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč.1. ZPP-a propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

U konkretnom slučaju pobijani dio presude odnosi se na 1/6 predmetnog nenovčanog zahtjeva (dio s kojim tužiteljica-protutuženica nije uspjela u žalbenom postupku, a u odnosu na ono što je tražila tužbenim zahtjevom), a tužiteljica-protutuženica je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 110.000,00 kn. Kako 1/6 naznačene vrijednosti predmeta spora ne prelazi iznos od 100.000,00 kn, nije dopuštena tzv. redovna revizija po vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1.toč.1. ZPP-a. Isto tako, nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa pa da bi bila dopuštena tzv. redovna revizija po čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a, a niti je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP-a pa nije dopuštena ni tzv. redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a. Stoga revizijski navodi počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava nisu razmatrani.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U takvoj, tzv. izvanrednoj reviziji stranka u smislu čl. 382. st. 3. ZPP-a treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te je dužna izložiti i razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Međutim, predmetna revizija ne sadržava određeno navedeno pravno pitanje u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Tu valja reći da revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, ukoliko ih sam revident u reviziji nije određeno naznačio.

Kako nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti izjavljene revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. i. 2. ZPP-a, valjalo je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a odbaciti reviziju kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 15. prosinca 2015.

SUDAC

dr. sc. Ante Perkušić, v.r.