Revr-614/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 614/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Petra Milasa, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. D. iz S., zastupana po punomoćniku K. M., odvjetnici iz S., protiv tuženika „D.“ d.d. K. S., zastupan po punomoćnicima Z. M. i N. M.-S., odvjetnicama iz S., radi poništenja otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 11. svibnja 2004. godine, br. Gž 3301/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 30. svibnja 2003. godine, br. IV P 85/03, u sjednici održanoj 22. prosinca 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Poništava se odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 2. svibnja 1997. godine, pa je tuženik obvezan tužiteljicu rasporediti na poslove tehničkog crtača sukladno Ugovoru o radu broj ...

2. Dužan je tuženik na ime otpremnine isplatiti tužiteljici još iznos od 2.965,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 277. od 2. svibnja 1997. godine pa do konačne isplate.“

Istom presudom obvezana je tužiteljica da u roku od 8 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.026,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je pravovremeno podnijela dopuštenu reviziju pozivom na sve razloge označene u čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) s prijedlogom da preinakom pobijane presude tužbeni zahtjev bude prihvaćen kao osnovan, podredno da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se poništi odluka tuženika o otkazu ugovora o radu, a tuženika obveže da tužiteljicu rasporedi na poslove tehničkog crtača, te da tužiteljici na ime otpremnine isplati svotu od 2.965,00 kn.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP.

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev nakon što je u postupku utvrđeno da je tuženik, kao poslodavac, odlukom od 2. svibnja 1997. godine tužiteljici (koja je prema ugovoru o radu bila raspoređena na poslove tehničkog crtača) otkazao ugovor o radu, zbog gospodarskih i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a tuženik da je prethodno izradio Program o zbrinjavanju viška radnika na kojeg su dali suglasnost Zavod za zapošljavanje, Područna služba u Splitu i sindikat, a kojim Programom su poimenično navedeni radnici koji su proglašeni viškom, među kojima je i tužiteljica, a koji Program je dostavljen svim radnicima, pa i tužiteljici.

U postupku je nadalje utvrđeno da je odjel, u kojem je tužiteljica obavljala posao kod tuženika, ukinut i da tuženik nikoga nije rasporedio na radno mjesto tehničkog crtača, na kojim poslovima je radila tužiteljica, te da tužiteljicu nije bilo moguće rasporediti na neko drugo radno mjesto kod tuženika, a istoj da je isplaćena otpremnina sukladno odredbi čl. 118. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 – dalje: ZR).

Kraj izloženih činjeničnih utvrđenja, i prema prosudbi ovog revizijskog suda, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, jer je osporena odluka o otkazu ugovora o radu donesena nakon što su u postupku utvrđene sve okolnosti predviđene odredbom čl. 106. st. 1. alineja 1., st. 2., 4. i 5. ZR-a, a Program o zbrinjavanju viška zaposlenika je donesen uz pravilnu primjenu čl. 119. ZR-a, koja je bila u primjeni u odnosno vrijeme, te uz odredbu čl. 120. i 148. ZR-a.

Iz utvrđenja u postupku proizlazi da je tužiteljici isplaćena otpremnina visina koje je pravilno utvrđena u skladu sa odredbom čl. 118. ZR-a, a u reviziji se posebno i ne prigovara pravilnosti pravomoćne presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine.

U reviziji se u određenom dijelu prigovara pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tog razloga se ne može revizijom pobijati pravomoćna drugostupanjska presuda (čl. 385. st. 3. ZPP).

Neutemeljeno se u reviziji ističe da drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tužiteljice, nije cijenio sve navode žalbe i da bi time bila počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP, jer suprotno tome, u žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjske presude nije navedeno da je tuženik, nakon osporene odluke, na radno mjesto tehničkog crtača zaposlio neku drugu osobu, kako se to tvrdi u reviziji.

Budući da se prema izloženom revizija ne pokazuje osnovanom, to je presuđeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 22. prosinca 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.