Rev-161/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 161/11-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz V., koga zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u B., protiv tužene B. T. iz V., koju zastupa Ž. R., odvjetnik iz K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-327/07-3 od 3. studenoga 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vrbovcu broj P-228/04-14 od 22. prosinca 2006., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži isplatu iznosa od 105.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate uz naknadu troška postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti presude i vratiti spis na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima obje nižestupanjske presude sadrže razloge o čnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao činjenicama odlu

što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega tužitelj neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08 i 57/11 – dalje: ZPP).

Predmet ovog postupka je naknada štete koju tužitelj potražuje od tužene na ime izgubljene zarade koju je mogao ostvariti u ugostiteljskom objektu da mu tužena nije isključila struju.

Tijekom postupka sudovi su utvrdili sljedeće činjenično stanje;

- da je tužena tužitelju na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 7. veljače 2001., dala u zakup poslovni prostor koji se nalazu u V., …, radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti,

- da je tužena dopisom od 28. listopada 2003. otkazala navedeni Ugovor o zakupu jer tuženik nije plaćao zakupninu, s otkaznim rokom od 3 mjeseca, kako je to predviđeno toč.

VIII. Ugovora o zakupu,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vrbovcu broj P-43/04-12 od 23. lipnja 2004. tužitelj odbijen sa zahtjevom kojim traži da se utvrdi da nije dopušten otkaz Ugovora o zakupu te da zakup nije prestao, te je usvojen zahtjev tužene da joj tužitelj preda predmetni poslovni prostor u posjed,

- da je otkazni rok istekao prije 17. travnja 2004. kad je tužena iskopčala električnu energiju u predmetnom poslovnom prostoru, te da je tada tužitelj bez pravne osnove držao u posjedu poslovni prostor.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da tužitelj nije bio aktivno legitimiran tražiti naknadu štete (prvostupanjski sud), odnosno zato što ne postoji odgovornost tužene za naknadu štete budući je tužitelj protupravno koristio predmetni prostor (drugostupanjski sud) pa nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

Tužitelj u reviziji ističe da se nalazio u posjedu predmetnog poslovnog prostora i da je bio ovlašten obavljati ugostiteljsku djelatnost, a da činjenica da je prostor držao bez pravne osnove ne daje tuženoj pravo da ga onemogućava u djelatnosti i nanosi mu štetu. Navodi da je svatko, pa tako i tužena, dužna se suzdržati od namjernog nanošenja štete drugome.

Uzevši u obzir da tužitelj naknadu štete traži s osnova izgubljene zarade, njegovi revizijski navodi nisu od utjecaja na zakonitost pobijanih presuda. To stoga što, prema redovnom tijeku stvari, tužitelju ionako ne bi nastala šteta jer nakon isteka otkaznog roka (koji otkaz je samo naknadno potvrđen deklaratornom pravomoćnom presudom P-43/04-12 od 23. lipnja 2004.), on ionako ne može obavljati ugostiteljsku djelatnost u predmetnom prostoru.

Dakle, uzevši u obzir da je utužena šteta zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti, a ne primjerice šteta zbog uništenja stvari i sl., u situaciji kad mu je tužena isključila struju u vrijeme kad je istekao otkazni rok i u vrijeme za koje je sud utvrdio da tužitelj nema pravnog osnova biti u predmetnom prostoru, tužiteljev revizijski prigovor (da se tužena dužna suzdržati od namjernog nanošenja štete) za ovaj postupak nije relevantan.

Daljnji revizijski prigovori prema kojima su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer tužitelju nije omogućeno raspravljanje pred sudom, budući da nije saslušan kao stranka niti je sud proveo dokaz gospodarskim vještačenjem na okolnost opsega i visine štete, također nisu osnovani.

To stoga što su sudovi mogli donijeti zakonitu odluku na temelju činjeničnog stanja kakvo je utvrđeno, te je pravilno sud prvog stupnja naznačio da radi ekonomičnost postupka daljnje dokaze nije potrebno izvoditi. U tom smislu, tužitelju je za naglasiti da se prema čl. 264. st. 2. ZPP-a, dokaz saslušanjem stranaka izvodi kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica. Budući da je u ovom postupku za donošenje odluke činjenično stanje dovoljno utvrđeno, pravilno je sud prvog stupnja odlučio da neće provoditi dokaz saslušanjem stranaka.

Također, utvrdivši da tužitelj nema pravo na naknadu štete, pravilno je sud odbio prijedlog za provođenjem vještačenja kojim bi se utvrdila visina štete. Time, ne samo da nije onemogućio tužitelja u raspravljanju pred sudom, već je pored brže provedenog postupka, spriječio nepotreban trošak vještačenja na teret tužitelja.

Budući da je materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a, odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 29. siječnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.