Rev-384/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-384/1997-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. R. iz O., zastupane po K. V., odvjetniku u O., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova RH, zastupanog po Državnom pravobraniteljstvu Županije osječko-baranjske, radi poništenja ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 21. studenog 1996. godine br. Gž-1819/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 26. lipnja 1996. godine br. Pr-107/96-8, u sjednici održanoj dana 22. studenog 2000. godine,

presudio je:

Revizija se prihvaća, te se preinačuju nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Osijeku od 21. studenog 1996. godine br. Gž-1819/96-2 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 26. lipnja 1996. godine br. Pr-107/96-8 tako da se usvaja tužbeni zahtjev koji glasi:

"Poništava se ugovor o radu zaključen 1. siječnja 1996. godine između Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova RH i tužiteljice br. …, te se nalaže tuženiku da u zakonskom roku tužiteljicu vrati na poslove i radne zadatke radnog mjesta na kojem je zatečena prije zaključenja ugovora o radu."

Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.320,00 kn u roku 8 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev citiran u izreci ove presude, te je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 800,00 kn u roku 8 dana.

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da uz prihvaćanje revizije nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovo rna reviziju nije podnesen, a državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za poništenje ugovora o radu sklopljenog između stranaka 1. I. 1996. godine kojim je tužiteljica, koja je prethodno rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske od 14. XI. 1995. godine s danom 3. XI. 1995. prevedena u zvanje pristav III vrste zvanja i razvrstana u XVII. platni razred s koeficijentom 2,53, premještena na radno mjesto daktilografa, koje je razvrstano u XX. platni razred koji ima vrijednost koeficijenta 2,02, sudovi su ocijenili neosnovanom tvrdnju tužiteljice na kojoj se tužbeni zahtjev temelji da ona nije mogla biti premještena sa službeničkog na namješteničko radno mjesto, uz obrazloženje da je ta tvrdnja suprotna odredbi iz čl. 189. st. 18. Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nositelja pravosudnih dužnosti ("Narodne novine", br. 74/94, 86/94 i 7/95) kojom je određeno da se upravni i stručni referenti u ministarstvima i državnim upravnim organizacijama prevode u zvanje pristava III vrste zvanja, ako se ne postave u zvanje starijeg pristava III vrste zvanja, u odgovarajućem platnom razredu, prema godinama radnog staža i godinama službe, sukladno s Uredbom Vlade, osim ako ne budu raspoređeni na radna mjesta kao namještenici, pa da se stoga nije radilo "o pojedinačnom rasporedu ili premještaju kod tuženika već je temeljem čl. 9. st. 1. citiranog zakona izvršen raspored svakog zaposlenog djelatnika" (drugostupanjska presuda), te da je postupak premještaja tužiteljice izvršen sukladno odredbi izu čl. 172. Zakona o državnim službenicima i namještenicima i odredbe čl. 3. Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Potpuno je neosnovano pozivanje drugostupanjskog suda na odredbe iz čl. 189. Zakona o državnim službenicima i namještenicima, jer se te odredbe tiču donošenja rješenja o prevođenju državnih službenika i namještenika u zvanje i položaje, koja su sukladno odredbi st. 1. istog članka tijela državne uprave bila dužna donijeti u roku 6 mjeseci od stupanja na snagu istog zakona.

Takvo rješenje u odnosu na tužiteljicu je i doneseno 14. XI. 1995. godine i njime je tužiteljica prevedena u službeničko zvanje te razvrstana u platni razred koji odgovara tom zvanju.

Navedeno rješenje sukladno odredbi iz čl. 5. st. 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima predstavlja upravni akt kojeg tuženik nije mogao mijenjati pobijanim ugovorom o radu, a to niti u slučaju njegove nezakonitosti i nepravilnosti, već je to moglo biti

učinjeno donošenjem odgovarajućeg novog rješenja u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku (NN 59/91) uz primjenu odgovarajućih odredaba kojima se uređuje položaj i prava državnih službenika.

Osim toga sukladno odredbi iz čl. 99. Zakona o državnim službenicima i namještenicima državnog službenika se može po potrebi službe premjestiti na drugo službeničko mjesto u istom ili drugom tijelu državne vlasti, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo u njegovom zanimanju, u istom zvanju i istom platnom razredu.

Glede uvjeta premještaja ta odredba se prema odredbi iz čl. 178. st. 2. rečenog zakona primjenjuje i na premještaj namještenika.

Stoga nisu postojali niti materijalnopravno uvjeti za ugovorom o radu izvršeni premještaj tužiteljice.

Slijedom izloženog je za zaključiti da su odredbe pobijanog ugovora o radu suprotne zakonu i da je stoga zahtjev za poništenje ugovora osnovan, a time je osnoan i zahtjev za uspostavu radnopravnog statusa tužiteljice priznatog joj rješenjem o prevođenju u zvanje i razvrstavanju u platni razred.

Slijedom navedenog, a na temelju odredbe iz čl. 395. st. 2. ZPP, uz prihvaćanje revizije nižestupanjske presude je valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama iz čl. 166. st. 2. i 154. st. 1. ZPP, a troškovi se odnose na nagradu za rad odvjetnika u skladu s odvjetničkom tarifom.

U Zagrebu, 22. studenog 2000.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.