Uzp-47/2006-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Uzp 47/06-8

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja I. K. iz P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 07. travnja 2006. godine, dana 06. prosinca 2006. godine,

r i j e š i o j e :

I Predlagatelju I. K. određuje se primjerena naknada u iznosu od 6.000,00 kuna.

II Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 07. travnja 2006. godine podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je zbog nedonošenja sudske odluke povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

U zahtjevu predlagatelj navodi da je tužbom podnesenom Upravnom sudu Republike Hrvatske dana 24. listopada 2001. godine protiv rješenja Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo, Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice Klasa: UP/II-019-06/98- 14/2656, ur.br: 516-11-04-01-5 od 24. rujna 2001. godine, radi poništenja tog rješenja, pokrenuo upravni spor, koji se kod Upravnog suda Republike Hrvatske vodi pod brojem Us- 11050/01 koji do podnošenja zahtjeva nije okončan.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05 – dalje u tekstu: ZS), stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-11050/01 i očitovanja Upravnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 2006. godine utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 – dalje u tekstu: Ustav).

Predlagatelj je 24. listopada 2001. godine podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske protiv tuženika Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo, Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice Klasa: UP/II-019-06/98-14/2656, ur.br: 516-11-04-01-5 od 24. rujna 2001. godine radi poništenja rješenja tuženika Klasa: UP/II-019-06/98-14/2656, ur.br: 516-11-04-01-5 od 24. rujna 2001. godine.

Rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2001. godine pozvano je upravno tijelo na dostavu odgovora na tužbu.

Tuženik je dostavio u spis odgovor na tužbu dana 14. studenog 2001. godine.

Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-11050/01 od 01. ožujka 2006. godine, koju presudu je, kao što proizlazi iz preslike dostavnice tužitelj primio 18. travnja 2006. godine, tužba je usvojena i poništeno pobijano rješenje tuženika.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje koje protekne od dana podnošenja tužbe do dana donošenja odluke suda u ovom predmetu.

Međutim, za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelju u konkretnoj situaciji, pravno relevantnim razdobljem za ocjenu osnovanosti zahtjeva radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku ima se smatrati razdoblje od 24. listopada 2001. godine, kao dana podnošenja tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske do dana 18. travnja 2006. godine kada je predlagatelj primio presudu Upravnog suda Republike Hrvatske, što ukupno iznosi 4 godine, 5 mjeseca i 24 dana.

Imajući u vidu gore navedena utvrđenja, ovaj sud smatra da se duljina trajanja predmetnog postupka pred Upravnim sudom u pravno relevantnom razdoblju može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava, poglavito uzevši u obzir potpunu neaktivnost suda od primitka odgovora na tužbu 14. studenog 2001. godine do donošenja odluke u ovom predmetu 01. ožujka 2006. godine.

Prema ocjeni ovog suda nije se radilo o složenijem predmetu, što bi eventualno opravdavalo duljinu trajanja postupka, a predlagatelj svojim procesnim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja sudskog postupka.

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti pa je, stoga, temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS, valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i dosuditi mu primjerenu naknadu kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 06. prosinca 2006. godine

Sutkinja:

Davorka Lukanović Ivanišević

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.