Supreme Court dismisses prosecutor's appeal, upholding acquittal due to insufficient evidence proving attempted murder.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance acquittal, confirming the lower court's decision. The prosecutor argued that the trial court incorrectly evaluated evidence and failed to find the defendant guilty of attempted murder. The court rejected these claims, stating that the evidence did not sufficiently prove the defendant committed the crime, thus validating the acquittal.
Legislator headnote
AI generatedčl. 340. toč. 3. ZKP/93; čl. 387. ZKP/97: The Supreme Court may dismiss a prosecutor's appeal if the lower court's acquittal is based on a lack of sufficient evidence to prove the crime beyond reasonable doubt.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-40/1999-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Zlate Lipnjak-Bosanac, Vesne Vrbetić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Snježane Mrkoci kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. S. zbog kaz. djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. studenoga 1998. br. K- 107/95, u sjednici održanoj 13. travnja 2000. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, na temelju čl. 340. toč. 3. ZKP, opt. J.S. je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, činjenično opisano u njenoj izreci.
Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničng stanja i predložio da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP/93, predložio je da se žalba prihvati.
Žalba nije osnovana.
Obrazlažući žalbu, državni odvjetnik tvrdi kako je "sud u tijeku postupka pogrešno ocijenio provedene dokaze i došao do neprihvatljivog zaključka da okr. S.J. nije počinitelj inkriminiranog djela", pa onda prigovara ocjeni optuženikove obrane i ocjeni iskaza svjedoka S.B., M.J., J.Š. i M.S..
Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud na temelju provedenog postupka, pravilnom ocjenom obrane optuženika i svih provedenih dokaza, osnovano zaključio da optuženiku terećeno djelo nije sa sigurnošću dokazano, pa je onda ispravno i zakonito postupio kada ga je oslobodio optužbe.
Žalitelj inzistira na potpuno drugačijoj ocjeni optuženikove obrane, koji se tijekom postupka brani na istovjetan način poričući izvršenje inkriminiranog djela (l. 28, 163), te ocjeni iskaza ošt. B., koji je - po svemu sudeći - i isprovocirao sukob, a koji je prerastao u opću tuču u kojoj je učestvovao veći broj građana i gore navedenih svjedoka, koji su se nalazili u grupi na strani oštećenika, a ne osvrće se i potpuno zanemaruje iskaze svjedoka T.B. (l. 171) S.P. (l. 171-172), I.K. (l. 172) i V.Ž. (l. 179), a s tim u svezi i medicinsku dokumentaciju za opt. S. (l. 30-33), koji dokazi potkrijepljuju njegovu obranu.
U stvari, pred Općinskim sudom u Zelini je vođen kazneni postupak protiv M.S., M.J. i J.Š. zbog kaznenog djela učestvovanja u tučnjavi iz čl. 42. st. 1. KZRH, u kojoj je ošt. J.B. zadobio tešku tjelesnu povredu (spis na l. 62-147, optužni prijedlog na l. 106), pa kako se radilo o istom događaju, zbog kojeg je vođen postupak protiv optuženika kod Županijskog suda u Zagrebu, to je potonji sud pravilno postupio kada je ta dva predmeta spojio i odlučio provesti jedinstveni postupak (l. 149), ali je potom neosnovano te postupke razdvojio (l. 159), tako da su za isti događaj M.S., M.J. i J.Š. ispitivani u svojstvu okrivljenika - kod Općinskog suda u Zelini, i u svojstvu svjedoka kako tijekom istrage, tako i glavne rasprave u postupku protiv optuženika pred županijskim sudom, što je nedopustivo, pa imajući k tome još u vidu na koji način su te osobe prepoznale opt. S. kao osobu koja je, navodno, nožem ozlijedila ošt. B., a koji sam uopće ne zna tko ga je ubo nožem (l. 103, 118, 164), te mijenjan iskaza svjedoka D.J., oca M.J., jednog od optuženih za učestvovanje u tuči, ovisno o tome da li svjedoči u postupku protiv svog sina (l. 128) ili u odvojenom postupku protiv optuženika (l. 164), onda je neosnovano ukazivanje žalitelja na zapisnik o glavnoj raspravi održanoj pred Općinskim sudom u Zelini kada su okrivljenici, ovdje ujedno svjedoci M.J., J.Š. i M.S. "na decidirani način prepoznali muškarca koji je B.J. nanio povrede".
A, zapravo, kada bi i s punom sigurnošću bilo dokazano da je osoba u crvenoj majici zadala ubod nožem ošt. B., a vjerojatno i jest, onda je krajnje dvojbeno da bi ta osoba bila upravo optuženik, kako u pogledu činjenice da je on bio odjeven u crvenu majicu, tako napose da je ubo oštećenika.
Jer, prema iskazima pojedinih osoba, tako M.J. (l. 165) J.Š. (l. 39) i D.J. (l. 128) muškarac odjeven u crvenu majicu je, nakon što je ošt. B. bio ozlijeđen i pao, otrčao s lica mjesta (prema šumi), dok je optuženik, koji je i sam bio ozlijeđen u općoj tuči i zadobio potres mozga (l. 30-33), te bio oboren na zemlju, sa lica mjesta odveden po pojedinim svjedocima te odvezen u ambulantu, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka T.B., S.P., I.K. i V.Ž., a iz kojih iskaza, te iskaza svjedoka I.Đ. (l. 172) ne proizlazi da bi optuženik imao na sebi crvenu majicu.
Stoga nije pouzdano utvrđeno da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pa ga je i trebalo osloboditi optužbe na temelju čl. 340. toč. 3. ZKP/93.
Kako, dakle, žalba nije osnovana, te kako ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 366. st. 1. ZKP/93, nisu nađene povrede zakona na čije postojanje pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, to je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 387. ZKP/97.
U Zagrebu, 13. travnja 2000. godine,
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Snježana Mrkoci, v.r.
Senka Klarić-Baranović, v.r.