I Kž-215/2003-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 215/03-9

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Zlate Lipnjak Bosanac, mr. Branka Zmajevića i Ane Garačić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P., zbog kaznenog djela iz 34. st. 1. KZ RH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 5. veljače 2003. godine, br. K-1/03, u sjednici održanoj dana 11. ožujka 2004. godine, u nazočnosti branitelja optuženika odvjetnika K. V. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom temeljem čl. 340. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku oslobođen je optužbe opt. M. P. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 34. st. 1. KZ RH. Obzirom na ovakvu odluku, riješeno je da troškovi kaznenog postupka, temeljem čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona. Predlaže da se pobijana presuda ukine i premet vrati na ponovno suđenje.

Odgovore na žalbu podnio je opt. M. P. i to po branitelju K. V., odvjetniku iz Z., kojim je zatražio da ga se izvijesti o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća, te branitelju S. P., odvjetniku iz Đ., predlažući da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda.

Sukladno čl. 373. st. 1. ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

I Kž 215/03-9

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su optuženik i branitelj K. V., koji je sjednici i pristupio. Kako je dostava obavijesti optuženiku uredno izvršena, to je sjednica vijeća održana u odsutnosti optuženika, na temelju čl. 374. st. 4. Zakona o kaznenom postupku.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Opravdano ističe u žalbi državni odvjetnik kako je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešne zaključke, zbog čega je pogrešno primijenio i kazneni zakon, utvrdivši u postupanju optuženika postojanje okolnosti koje da bi opravdavale primjenu instituta nužne obrane.

Naime, pogrešan je zaključak prvostupanjski sud, kako to opravdano ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi, da bi postojalo jedinstvo i kontinuitet napada oštećenika na optuženika, te da se stoga i ponašanje samog optuženika može promatrati u kontinuitetu, zbog čega da bi isto bilo u granicama dopuštene nužne obrane.

Prvostupanjski sud zanemaruje navod obrane samog optuženika kako je na prvi napad oštećenika pobjegao u kuću i sakrio se. Točno je da nitko ne mora bježati pred protupravnim napadom, no sam optuženik je naveo kako je odabrao upravo taj oblik zaštite svog tjelesnog integriteta. Dakle, takvim postupanjem optuženika on je otklonio opasnost od napada na sebe.

U nastavku aktivnosti optuženika pogrešno zaključuje prvostupanjski sud da je on uzeo pušku kako bi zaštitio sina. Naime, iz dokaznog postupka proizlazi da se sin optuženika tada nije bio ugrožen postupcima oštećenika, a da je navod obrane usmjeren izbjegavanju kaznene odgovornosti proizlazi i iz same obrane optuženika. Naime, on, uzevši napunjenu pušku, izlazi van iz kuće na dvorište i već tada u mogućnosti je vidjeti da njegov sin nije ugrožen. U odnosu na oštećenika, od kojega je prijetila navodna opasnost sinu, uočava da se on nalazi na izlasku iz dvorišta kuće optuženika. Dakle, i u tom segmentu uočljivo je kako nikakva opasnost ne prijeti, bilo samom optuženiku, bilo njegovoj obitelji. On, međutim, kako to s pravom ističe državni odvjetnik, upućuje se u smjeru oštećenika, koji je na izlasku iz njegovog dvorišta. Sam optuženik objašnjavajući svoje motive za takvo postupanje navodi kako je puškom krenuo "vjerujući da će oštećenik odustati od svoje namjere", koja se tada mogla očitovati samo u verbaliziranim prijetnjama. Prema tome, optuženi u takvoj situaciji odgovara na verbalizirane prijetnje, na način da je sada i on spreman na obračun sa oštećenikom.

U situaciji kada bi optuženik i mogao očekivati, zbog verbaliziranih prijetnji oštećenika, ponovni napad na svoj tjelesni integritet, od kojeg prethodnog napada je pobjegao i time ga dovršio, izlazi noseći pušku, dakle spreman na obračun i pristajući na njega, to isti nema pravni osnov da se poziva na institut nužne obrane.

Tvrdnja iz prvostupanjske presude o tome kako je oštećenik mogao napustiti mjesto prvog sukoba sa optuženikom, što da isti nije učinio, pogrešno je zaključivanje. Naime, drugi sukob se desio kada je oštećenik već izvan dvorišta kuće optuženika, gdje biva i pogođen, na što ukazuju tragovi prskotina krvi na dovratnom stupu vratiju ograde. Dakle, oštećenik samo još nije uspio doći do automobila kuda je očito krenuo, kada je optuženik krenuo prema

I Kž 215/03-9

njemu noseći u ruci pušku, dakle očigledno spreman na sukob sa oštećenikom, ali sada imajući sredstvo kojim mu se može djelotvorno suprotstaviti, što je konačno i učinio. Prema tome, kako iz za sada utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je optuženik, sakrivši se u svojoj kući, na taj način prekinuo prvi napad oštećenika na njega, a zatim, čuvši verbaliziranje prijetnji oštećenika, uzeo napunjenu pušku i izašavši na dvorište, te očigledno ne vidjevši nikoga od obitelji komu bi oštećenik realno prijetio, krenuo je prema oštećeniku spreman na ponovni drugi obračun sa njime. Kako je već istaknuto na tako utvrđeno činjenično stanje, optuženik nema pravo pozivati se na institut nužne obrane, te je u tom smislu za sada pogrešan i zaključak prvostupanjskog suda.

Slijedom izloženog sud će u ponovljenom postupku ponovno provesti sve do sada izvedene dokaze, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno, tako i obranu optuženika, te zatim sve dokaze u njihovoj ukupnosti, povezujući ih s obranom optuženika i nakon toga donijeti novu presudu, u kojoj će posebnu pažnju obratiti na stanje razdraženosti i prepasti kod optuženika, te će na temelju ispravno utvrđenog činjeničnog stanja donijeti i valjane zaključke i donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i obrazložiti.

U Zagrebu, 11. ožujka 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Katica Jelić, v. r.