Rev-114/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 114/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Mladena Žuvele, Miroslave Vekić i Ivice Crnića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja S. I. iz Z., zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku iz D., protiv tuženika S. S. iz V., zastupan po punomoćniku M. I., odvjetniku iz D., radi utvrdjenja pravne nevaljanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 9. VIII 1989. br. Gž- 1705/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Djurdjevcu od 23.V 1989. br. P-192/89-9, u sjednici održanoj dana 30. svibnja 1990,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrdjena je presuda prvostepenog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"Utvrdjuje se da je pravno nevaljan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen izmedju tuženika S. S. iz V., kao davaoca uzdržavanja s jedne strane i O. M. iz V., kao primaoca uzdržavanja s druge strane, predmet kojega su nekretnine u z.k.ul. br. 8117 k.o. V. i to čkbr. 8861/4 kuća br. 125 i oranica kod kuće u selu sa 400 čhv, sada upisane u z.k.ul. br. 11494 k.o. V. na ime tuženika, što je isti dužan priznati i dozvoliti da se ove nekretnine temeljem rješenja o nasljedjivanju prenesu na ime i vlasništvo tužitelja, što u protivnom će zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana te u istom roku naknaditi parnični trošak."

Istom odlukom prvostepenog suda obvezan je tužitelj na naknadu parničnih troškova tuženiku u iznosu od 368.000 dinara u roku od 15 dana (36,8 konvertibilnih dinara).

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom javnom tužiocu, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku, pa tako i pobijanom presudom, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer je

- moguće ispitati obje nižestepene presude, a razlozi u obje presude nisu u suprotnosti s izrekom, pa stoga nije opravdano ukazivanje na povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), a

- nije ostvarena niti povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju, jedinu, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 380. ZPP-a, dok

- ukazivanje, a time što je odbijen tužbeni zahtjev revidenta, na ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 3. st. 3. toč. 2. ZPP-a nema mjesta u ovom predmetu, jer se ta odredba odnosi na situacije kada sud neće uvažiti disponiranja stranaka sa zahtjevima stavljenim u toku postupka.

Činjenična osporavanja navedena u reviziji, s obzirom da ne mogu biti predmet ispitivanja valjanosti pobijane presude - odredba čl. 385. st. 3. ZPP-a - nisu niti uzeta u razmatranje, već samo ona činjenična utvrdjenja koja su kao takva rezultat rasprave i ocjene nižestepenih sudova.

Ta utvrdjenja sudova, a koja su i odlučna činjenična osnova za pravilnu primjenu materijalno-pravnih odredaba su slijedeća:

- ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 6.X 1988. godine tuženik je zaključio s M. O. u pismenoj formi i taj ugovor proveden je u zemljišnim knjigama, odnosno na temelju njega upisano je i pravo vlasništva ugovorenih nekretnina na tuženika,

- ugovor je potpisan i po M. O. (u postupku to nije bilo sporno medju strankama), a što znači da su stranke, kada je riječ o propisanoj formi, zaključile predmetni ugovor u takvoj formi,

- u vrijeme zaključenja ugovora M. O. bila je u dobi od 73 godine i bila je relativno zdrava (teško je hodala),

- obveze tuženika predmetnim ugovorom odnosile su se na uredjenje i održavanje kuće koja je bila i predmet stjecanja prava vlasništva tuženika, te redovito dostavljanje potrebnih stvari uzdržavanici iz trgovine.

Prema takvim utvrdjenjima, a kraj i činjenice da je tuženik izvršavao svoje obveze sve do smrti M. O. -. uzdržavanice, to je pravilan stav nižestepenih sudova o pravnoj valjanosti predmetnog ugovora. Sadržaj obveze uzdržavanja, u čemu posebno revident nalazi razlog nevaljanosti navedena ugovora, stranke sporazumno odredjuju prema potrebama, zdravstvenom stanju i ostalim okolnostima i htijenju uzdržavane osobe, prije svega, tako da se u ugovorenoj obvezi tuženika prema M. O. i njezinoj imovini ne nalazi nedostatak u odnosu na svrhu koja se takvim ugovaranjem ima postići.

Neosnovan je, stoga, i revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, pa je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 30. svibnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Mr. Hrvoje Momčinović v.r.