Rev-1207/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1207/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Olge Jelčić, Ljubice Munić, Ivke Zlokić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. H. iz B. koga zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik iz L., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje Zagreb, Martićeva 73, koga zastupa punomoćnica G. Đ., dipl. pravnica, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 9. veljače 1999. godine br. Gž-129/99-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Ludbregu od 11. lipnja 1998. godine br. P-25/98-13, u sjednici održanoj dana 24. srpnja 2002. godine

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se djelomično revizija tužitelja M.B. i preinačava presuda Županijskog suda u Varaždinu od 9. veljače 1999. godine br. Gž- 129/99 u odluci o troškovima postupka i sudi:

Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.571,40 kn (dvijetisućepetstosedamdesetijednu 40/100 kn), u roku od 15 dana.

II. U ostalom dijelu revizija tužitelja M.B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

« I/ Nalaže se tuženom Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, da plati tužitelju H.M. iz B.na ime naknade štete i to za pretrpljene fizičke boli iznos od 1.197,50 kn (tisućustodevedesetisedam i 50/100 kn), za pretrpljeni strah iznos od 1.242,50 kn (tisućudvijestočetrdesetidvije i 50/100 kn), te za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 5.325,00 kn (pettisućatristodvadesetipet kn) ili sveukupno 7.765,00 kn (sedamtisućasedamstošezdesetipet kn) sa 18% kamata godišnje od 11. lipnja 1998. godine do plateža, te podjedno platež parničnog troška u iznosu od 1.472,00 kn (tisućučetiristosedamdesetidvije kn), sve gornje u roku os 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Preko iznosa dosuđenih u prethodnoj točki tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom.»

Sud drugog stupnja djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu pod toč. II. izreke, kao i odluku o troškovima postupka i sudio je:

«Tuženik Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb., dužan je isplatiti tužitelju H.M. iz B., s osnove naknade štete:

- za pretrpljene fizičke bolove, pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 1.197,50 kn i daljnji iznos od 1.202,50 kn, odnosno ukupno 2.400,00 kn (dvijetisućečetiristo kn)

- za pretrpljeni strah, pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 1.242,50 kn i dalnji iznos od 745,50 kn ili ukupno 1.988,00 kn (tisućidevetstoosamdesetosam kn)

- za pretrpljene duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 5.325,00 kn i daljnji iznos od 3.195,00 kn ili sveukupno 8.520,00 kn (osamtisućapetstodvadest kn), sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje tekućom od 11. lipnja 1998. godine pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.899,05 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se s preostalim dijelom zahtjeva iznad dosuđenih iznosa naknade štete tužitelj odbija.»

Tužitelj je izjavio reviziju na odbijajući dio drugostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i na odluku o troškovima postupka.

Na reviziju nije odgovoreno niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Revizija je djelomično osnovana.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj ozljeđen u prometnoj nezgodi 6. travnja 1996. godine, pritom, prema stajalištu drugostupanjskog suda tužitelj, budući da je do prometne nezgode došlo obostranom krivnjom štetnika i tužitelja, pri čemu je tužitelj bio suodgovoran u razmjeru od 20%, ima pravo na naknadu štete u razmjeru od 80% (čl. 178. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99; dalje ZOO).

Također je u dosadašnjem postupku utvrđeno da je tužitelj te prigode zadobio povredu vrata i vratne kralježnice i da je liječenje okončano 12. lipnja 1996. godine. Tužitelj da je trpio intenzivne fizičke bolove jedan dan, bolove srednjeg intenziteta pet dana i bolove slabog intenziteta trideset dana, a povremene lake bolove još daljnjih petnaest dana. Zbog zadobivenih povreda da su nastupile trajne posljedice u vidu trajnog smanjenja životne aktivnosti u razmjeru od 10%, zbog čega da tužitelj trpi duševne bolove, tim više što se radi o osobi staroj 21 godinu. Uz to tužitelj da je trpio primarni strah srednjeg intenziteta kroz 15 minuta, a sekundarni strah jakog intenziteta kroz daljnja 2 – 3 dana.

Uzimajući u obzir stupanj suodgovornosti tužitelja, drugostupanjski sud mu je dosudio novčanu naknadu za pojedine oblike nematerijalne štete kako je prethodno citirano. U reviziji se navodi da je drugostupanjski sud pri dosuđivanju novčane naknade za svaki od oblika nematerijalne štete pogrešno primijenio odredbu čl. 200. ZOO, jer nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve relevantne okolnosti o kojima ovisi visina naknade. Tako da je revidentu trebao biti konačno dosuđen ukupan iznos od 30.000 kn kako je zatražio u tužbenom zahtjevu, neovisno o tome koliko je u obrazloženju tužbe tražio za pojedini vid nematerijalne štete.

Po ocjeni ovoga suda drugostupanjski sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu za svaki od oblika pretrpljene nematerijalne štete. Iz obrazloženja pobijane presude je vidljivo da se sud pri utvrđivanju visine novčane naknade rukovodio mjerodavnim okolnostima što ih propisuje odredba čl. 200. ZOO. Stoga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pri suđenju o glavnoj stvari i zateznim kamatama.

Međutim, pravilno se u reviziji ističe da je drugostupanjski sud pri dosuđivanju troškova postupka tužitelju pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, prilikom utvrđivanja visine parničnog troška, tužitelju je dosuđen trošak medicinskog vještačenja u razmjeru od 43%, s obzirom na njegov uspjeh u parnici, iako taj trošak ni na koji način nije bio uvjetovan visinom tužbenog zahtjeva, zbog čega je tužitelju trebalo dosuditi puni iznos troškova vještačenja.

Nižestupanjski sudovi nisu učinili ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99; dalje ZPP), pa je djelomično odbijena je revizija tužitelja kao neosnovana temeljem čl. 393. ZPP, dok je prihvaćena glede parničnog troška te je u tom dijelu drugostupanjska presuda preinačena temeljem čl. 395. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 24. srpnja 2002.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.