Legislator Case Law & Legislation
Rev-1130/2012-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to conflicting factual findings regarding causation between alcohol and accident.

Case Number Rev-1130/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because the appellate court's factual findings regarding the accident's cause differed from those in prior Supreme Court decisions. While the defendant argued that the insured driver's intoxication was causally linked to the accident, the appellate court found the accident resulted from a sudden deer collision that a sober driver could not avoid. The court ruled that since the factual basis for the appeal contradicted established precedent, the legal issue did not require review to ensure uniform application of the law.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku; čl. 392.b st. 2. ZPP: An appeal is inadmissible if the appellate court's factual findings contradict those of the Supreme Court in prior decisions, rendering the legal issue irrelevant for ensuring uniform application of the law.

Keywords

AI generated
inadmissible appeal factual findings causation analysis uniform application of law insurance liability alcohol intoxication accident causation

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP).
čl. 392.b st. 2. ZPP
čl. 7. st. 8. Posebnih uvjeta za dopunsko osiguranje
čl. 943. Zakona o obveznim odnosima

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1130/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. Š. iz V. T., zastupane po punomoćniku E. C., odvjetniku u Z., protiv tuženika B. o. Z. d.d. Z., ranije O. Z. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku A. H., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru, poslovni broj Gžn-1069/11-2 od 29. veljače 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-724/09-46 od 4. siječnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2017.

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I Tuženiku B. o. Z. d.d., Z., nalaže se da tužiteljici K. Š. iz V. T., isplati iznos od 13.999,94 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2009. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Tuženiku B. o. Z. d.d., Z. se nalaže da tužiteljici K. Š. iz V. T. naknadi ovom parnicom prouzročeni trošak u iznosu od 46.336,80 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2011. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. III Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi ovom parnicom prouzročeni trošak u iznosu od 3.434,15 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2011. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena u roku od 15 dana.«

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

»Republika Hrvatska, Ministarstvo financija dužna je tužiteljici K. Š. iz V. T. naknaditi troškove postupka u iznosu od 4,182,00 kn, u roku od 15 dana.«

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu izreke pod točkama I. i II., dok je drugostupanjskim rješenjem preinačena točka III. prvostupanjske presude, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu sukladno navodima iznesenim u reviziji i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu naknade troškova postupka; podredno ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom ili drugostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija tuženika odbije kao neosnovana.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice pod toč. 2., ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revident u reviziji navodi dva pravna pitanja:

1. Materijalnopravno pitanje primjene odredbe čl. 943. i 977. u vezi sa čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, te primjene mjerodavnih odredbi ugovornog prava i to odredbe čl. 7. st. 1. toč. 8. Posebnih uvjeta za dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja. Navodi kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 7. st. 1. toč. 8. Posebnih uvjeta za dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja iz razloga jer se prema toj odredbi isključuje obveza osiguratelja za isplatu naknade po osnovi nesretnog slučaja u smislu čl. 7. st. 1. toč. 8. naprijed navedenih Uvjeta, iz koje proizlazi da se smatra da je nesretni slučaj nastao uslijed djelovanja alkohola, ako je poslije nastanka nesretnog slučaja utvrđena koncentracija u trenutku nastanka nesretnog slučaja više od 0,15‰ alkohola u krvi, odnosno pronađeni su tragovi narkotičkih sredstava. U takvim slučajevima ne postoji obveza osiguratelja samo ako je takvo alkoholizirano stanje osiguranika imalo uzročnu vezu s nastankom nesretnog slučaja. Kao važnost za navedeno materijalnopravno pitanje revident se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-310/01-2 od 27. veljače 2001.; Rev-2989/1999 od 19. veljače 2003.; Rev-706/02-2 od 19. rujna 2002.; Rev-414/03-2 od 29. rujna 2004. i Rev-1232/07-2 od 22. listopada 2008.

Nadalje, kao drugo pitanje revident ističe kako se radi o rješenju postupovnopravnog pitanja u vezi primjene odredbe čl. 375. st. 1. u vezi sa čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tj. navodi kako drugostupanjski sud nije ocijenio sve odlučne žalbene razloge koje je trebao ocijeniti, i pritom analizira žalbene razloge koje drugostupanjski sud po navodu revidenta nije ocijenio, bez da navodi razlog važnosti navedenog postupovnopravnog pitanja.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na isplatu naknade po osnovi smrti njezinog supruga, osiguranika tuženika, prema polici osiguranja života broj … i to za slučaj smrti od posljedica nesretnog slučaja na iznos od 27.999,88 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

Tužiteljica kao korisnik osiguranja za slučaj smrti potražuje 1/2 osigurane svote iz razloga jer je smrt nastupila kao posljedica nesretnog slučaja, a u polici je tužiteljica navedena kao korisnik osiguranja 1/2 dijela.

Prvostupanjski i drugostupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za iznos od 13.999,94 EUR jer su u konkretnom slučaju utvrdili da je 23. listopada 2008. na kolniku …ulice u mjestu B. smrtno stradao Ž. Š. koji je vozio teretni automobil reg. oznake …; da je pokojni bio suprug tužiteljice; da je u trenutku nezgode bio osiguran važećom policom osiguranja kod tuženika za slučaj smrti od posljedica nesretnog slučaja; da je tužiteljica bila korisnica osiguranja u 1/2 dijela; da je u trenutku prometne nezgode osiguranik tuženika upravljao brzinom od 84 km/h kroz naseljeno mjesto gdje je vožnja ograničena na 50 km/h; da je kod osiguranika tuženika nakon prometne nezgode utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 2,30 g/kg.

Prema odredbi čl. 7. st. 8. Posebnih uvjeta za dopunsko osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja za osiguranje života tuženik nije obvezan platiti osiguranu svotu ako je nesretni slučaj nastao uslijed djelovanja alkohola osiguranika u koncentraciji višoj od 0,15‰ alkohola u krvi, te da obveza tuženika kao osiguravatelja ne postoji ako postoji uzročno- posljedična veza između alkoholiziranosti osiguranika i nastanka štete.

U konkretnom slučaju su sudovi na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, sudskog vještaka, kao i vještaka toksikologa utvrdili da alkoholiziranost osiguranika nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štete budući je prometna nezgoda nastala uslijed naleta srne koja je naglo izletjela u pravcu vozača, osiguranika tuženika i koja se kretala slijeva nadesno; da je vrijeme boravka srne u vidnom polju prednika tužiteljice od lijevog ruba kolnika iznosilo 0,33 sekunde, u kojem vremenu prosječno trijezna osoba ne bi mogla izbjeći nalet na srnu.

S obzirom na tako utvrđene činjenice, unatoč što je utvrđena alkoholiziranost prednika tužiteljice, ista nije bila u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štete, pa su sudovi primijenivši odredbu čl. 943. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) i u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. toč. 8. Posebnih uvjeta za dopunsko osiguranje prihvatili tužbeni zahtjev.

U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje su priložene uz reviziju sudovi su utvrdili drugačije činjenično stanje od činjeničnog stanja kako je utvrđeno u konkretnom slučaju. Naime, u svim tim odlukama je utvrđeno da postoje uvjeti za isključenje obveze osiguratelja na temelju odredbi čl. 7. st. 1. toč. 8. Posebnih uvjeta za dopunsko osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja, jer je alkoholizirano stanje osiguranika bilo u uzročno- posljedičnoj vezi s nastankom osiguranog slučaja, što u konkretnom sporu nije utvrđeno. Stoga, s obzirom da se radi o različitim činjeničnim utvrđenjima, materijalnopravno pitanje postavljeno u reviziji nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pravno shvaćanje koje je zauzeto u pobijanoj odluci nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje su priložene reviziji.

Nadalje, u pogledu postupovnopravnog pitanja revident ne navodi niti jedan razlog zbog čega bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je stoga revizija tuženika nedopuštena, pa ju je valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odbaciti i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 26. travnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.