Rev-658/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 658/11-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. T. iz S., s boravištem u G., i umješača na strani tužitelja M. T. iz G., koje zastupa punomoćnik L. Š., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika Grada Siska, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u S. i drugotuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-1306/2008 od 2. prosinca 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj P- 1322/03 od 12. ožujka 2008., u sjednici održanoj 5. veljače 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev pa je drugotuženici naloženo da tužitelju isplatu iznos od 1.682,95 kuna sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, kako je to pobliže navedeno u stavku I. izreke, a odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika Grad Sisak kao neosnovan (stavak II. izreke). Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da sud naloži tuženicima da tužitelju isplate iznos od 85.482,00 kune po osnovi naknade za štetu na stambenom objektu, iznos od 93.520,00 kuna po osnovi otuđenih pokretnina u stambenom objektu, iznos od 41.881,00 kuna po osnovi otuđenog građevinskog materijala ili ukupno iznos od 22.883,kuna sa zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2003. do isplate (stavak III. točka 1. izreke), kao i zahtjev tužitelja da sud naloži tuženicima da tužitelju isplate iznos od 136.317,05 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u stavku III. točka 2. izreke), a tužitelju je naloženo da prvotuženiku Gradu Sisku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 73.273,20 kuna (stavak IV. izreke) te da drugotuženici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 65.180,00 kuna (stavak VI. izreke), dok je odbijen zahtjev prvotuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 85.326,80 kuna (stavak V. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba drugotuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod stavkom I. izreke (stavak I. izreke), djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i umješača na strani tužitelja, preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom III. točka 2. izreke u odnosu na drugotuženice Republike Hrvatsku, pa joj je naloženo da povrh dosuđene glavnice u iznosu od 1.682,95 kuna s pripadajućom kamatom tužitelju plati i daljnji iznos od 673,18 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to navedeno u stavku II. izreke drugostupanjske presude, a odbijen je tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva u stavku III. podstavak 2. (stavak II. izreke). Istom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod stavkom II., stavku III. točka 1., stavcima IV., V. i VI. izreke.

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom II., stavku III. točka 1., stavcima IV., V. i VI. izreke reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sudu Republike Hrvatske reviziju prihvati, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju prvotuženik je osporio navode tužitelja i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a zahtijeva naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Pobijana presuda je ispitana u smislu odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP.

Tužitelj u reviziji u ističe da su sudovi počinili bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ne daju ispitati jer su u suprotnosti s izvedenim dokazima, a obrazloženja tih presuda suprotna su izreci i dokazima izvedenim tijekom postupka. Također navodi da u obrazloženjima nižestupanjskih presuda nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presuda i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danima u postupku kao i samim ispravama i zapisnicima.

Neosnovano tužitelj u reviziji ističe da su tijekom postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Prema ocjeni ovog revizijskog suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Nadalje, obrazloženje pobijane drugostupanjske presude, kao i obrazloženje prvostupanjske presude, nije nejasno niti proturječno. Revident u reviziji neosnovano ističe da su izreke nižestupanjskih presuda proturječne obrazloženju, dokumentima u spisu i zapisnicima s ročišta. Budući da niti prvostupanjska, niti pobijana drugostupanjska presuda ne sadrže proturječnosti zbog kojih se njihova pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati, to nije osnovan revidentov navod da bi tijekom postupku pred nižestupanjskim sudovima bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

Kako je ovaj revizijski sud po službenoj dužnosti, na temelju čl. 392.a ZPP, utvrdio da u postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP to nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Tužbenim zahtjevom tužitelj od prvotuženika i drugotuženice zahtijeva naknadu materijalne štete koju je pretrpio kao suvlasnik u 1/2 dijela nekretnine u S., …, upisana u zk. ul. 131 k.o. S. S., kč. br. 696/24, koja u naravi predstavlja kuću, zgradu i dvorište, koje je napustio u prosincu 1991., a kuću je na temelju rješenja nadležne stambene komisije od 11. lipnja 1996. koristio Z. I. sve do 10. veljače 2003..

Odlučujući o tužbenom zahtjevu sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i drugotuženici naložili da tužitelj isplati iznos od 1.682,95 kuna te iznos od 673,18 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, kako je to pobliže navedeno u izrekama prvostupanjske i drugostupanjske presude. Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženici naknade materijalnu štetu nastalu na stambenom objektu, po osnovi otuđenih pokretnina u stambenom objektu, po osnovi uništenog građevinskog materijala. Pritom su se sudovi pozvali na odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 117/03 – dalje: ZOO), Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/93, 9296, 48/99, 15/00 i 27/00), Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom („Narodne novine“ broj 73/95, 7/96 i 100/97), Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine" broj 46/96, 57/96, 124/97, 73/00, 87/00, 94/01, 88/02 i 26/03 - pročišćeni tekst - dalje: ZPPDS) te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine" broj 88/02).

Tužitelj u reviziji kao poseban revizijski razlog zbog kojeg podnosi reviziju ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pri čemu opširno iznosi navode kojima osporava pravilnost tijekom postupka utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, ovaj revizijski sud takve, činjenične navode tužitelja nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenu njihove osnovanosti odnosno neosnovanosti jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj u reviziji ističe da su sudovi povrijedili Ustav Republike Hrvatske, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Opću deklaraciju o pravima čovjeka UN i Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ovaj revizijski sud je odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava prihvatio zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Pritom se posebno napominje da na pravilnost pobijane drugostupanjske presude ne utječu navodi tužitelja kojima se u reviziji poziva na odredbu čl. 50. Ustava Republike Hrvatske, čl. 32. i 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Opću deklaraciju o pravima čovjeka jer mjerodavno materijalno pravo za odlučivanje u ovom postupku predstavljaju odredbe Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom („Narodne novine“ broj 73/95, 7/96 i 100/97) i Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine" broj 46/96, 57/96, 124/97, 73/00, 87/00, 94/01, 88/02 i 26/03 - pročišćeni tekst - dalje: ZPPDS) odnosno Zakona o izmjenama i dopunama toga Zakona ("Narodne novine" broj 88/02).

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Prvotuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer prema ocjeni ovoga suda taj trošak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 5. veljače 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.